U Prijedoru je, uoči Dana bijelih traka 31. maja i obilježavanja progona Bošnjaka i Hrvata ovog grada, danas održan “defile povodom tzv. odbrane grada od muslimansko-hrvatskih neprijatelja” u organizaciji Gradske uprave Prijedora.

Ista ta gradska uprava i gradonačelnik Slobodan Javor ne dozvoljavaju da se napravi spomen-obilježje za 102 ubijene djece nesrpske nacionalnosti u Prijedoru. Tako će i sutra članovi porodica, delegacije, aktivisti položili cvijeće na gradskom trgu.

Tokom defilea čule su se pjesme “Veseli se srpski rode” i “Marš na Drinu”, a položeni su vijenci ispred spomen-ploče “Za krst časni”.

Vlasti bosanskih Srba su 1992. godine naredile nesrpskom stanovništvu da nose bijele trake oko ruku, a na kuće i stanove da okače bijele čaršafe.

Ovako je glasio poziv upućen preko Radija Prijedor 31. maja 1992. godine:

“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”

Međunarodni dan bijelih traka u Prijedoru posljednjih godina se obilježavao mirnom šetnjom kroz prijedorske ulice i polaganjem 102 cvijeta za 102 ubijena djeteta Prijedora koji ni danas nemaju svoj spomenik iako je zahtjev upućen gradskim vlastima.

Prema podacima Udruženja “Prijedor ’92”, do sada je registrovano 3.176 Prijedorčana koji su ubijeni ili nestali tokom rata, uglavnom se radi o civilima, u najvećem broju Bošnjacima, zatim Hrvatima, dok su ubijeni i Romi, Albanaci kao i neki Srbi. Među žrtvama je bilo i 256 žena te 102 djece.

Važno je istaći da su zločini u Prijedoru počeli i prije maja 1992. godine. Tri prijedorska logora (Omarska, Keraterm i Trnopolje) su već bili otvoreni i puni civila. Sa područja Hambarina i Kozarca protjerano je oko 12.000 Bošnjaka, a njihova imovina opljačkana, porušena, svi politički predstavnici Bošnjaka i Hrvata uklonjeni sa svojih javnih pozicija, uhapšeni ili ubijeni, policajci Bošnjaci i Hrvati uklonjeni sa radnih mjesta.

U Prijedoru je, uoči Dana bijelih traka 31. maja i obilježavanja progona Bošnjaka i Hrvata ovog grada, danas održan “defile povodom tzv. odbrane grada od muslimansko-hrvatskih neprijatelja” u organizaciji Gradske uprave Prijedora.

Ista ta gradska uprava i gradonačelnik Slobodan Javor ne dozvoljavaju da se napravi spomen-obilježje za 102 ubijene djece nesrpske nacionalnosti u Prijedoru. Tako će i sutra članovi porodica, delegacije, aktivisti položili cvijeće na gradskom trgu.

Tokom defilea čule su se pjesme “Veseli se srpski rode” i “Marš na Drinu”, a položeni su vijenci ispred spomen-ploče “Za krst časni”.

Vlasti bosanskih Srba su 1992. godine naredile nesrpskom stanovništvu da nose bijele trake oko ruku, a na kuće i stanove da okače bijele čaršafe.

Ovako je glasio poziv upućen preko Radija Prijedor 31. maja 1992. godine:

“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”

Međunarodni dan bijelih traka u Prijedoru posljednjih godina se obilježavao mirnom šetnjom kroz prijedorske ulice i polaganjem 102 cvijeta za 102 ubijena djeteta Prijedora koji ni danas nemaju svoj spomenik iako je zahtjev upućen gradskim vlastima.

Prema podacima Udruženja “Prijedor ’92”, do sada je registrovano 3.176 Prijedorčana koji su ubijeni ili nestali tokom rata, uglavnom se radi o civilima, u najvećem broju Bošnjacima, zatim Hrvatima, dok su ubijeni i Romi, Albanaci kao i neki Srbi. Među žrtvama je bilo i 256 žena te 102 djece.

Važno je istaći da su zločini u Prijedoru počeli i prije maja 1992. godine. Tri prijedorska logora (Omarska, Keraterm i Trnopolje) su već bili otvoreni i puni civila. Sa područja Hambarina i Kozarca protjerano je oko 12.000 Bošnjaka, a njihova imovina opljačkana, porušena, svi politički predstavnici Bošnjaka i Hrvata uklonjeni sa svojih javnih pozicija, uhapšeni ili ubijeni, policajci Bošnjaci i Hrvati uklonjeni sa radnih mjesta.