Nada Golić je nova i neobična pojava na našoj književnoj sceni. Autorka koja je počela da piše u zrelim godinama, riješena da svojom burnom životnom pričom tješi i osnaži čitaoce.

Kao izbjeglica u ratu, iz rodne Zenice odlazi u Holandiju, gdje formira novi život i nakon trideset godina progovara o svom iskustvu kroz autobiografski roman Hoop doet leven (Živjeti u nadi). Nakon toga nastavlja da piše na maternjem jeziku.

Druga knjiga koju je napisala je “Priče iz moje bašte”, zbirka istinitih priča u koje je ugradila i svoju skraćenu verziju autobiografsog romana na holandskom jeziku.

Pred nama su dvije nove knjige, roman “Dnevnik moje majke”, i knjiga pjesama “Ogledalo moje duše”, koje trenutno promoviše po BiH.

“U mom najnovijem romanu ‘Dnevnik moje majke’, nisam ugradila ništa autobiografsko niti u romanu ima ispovjednih elemenata. U njega sam utkala nešto drugo, a to je sve one ljudske osobine koje me nadahnjuju, sve vrijednosti koje cijenim kod ljudi sam nastojala utkati u ovaj roman. Istovremeno, nisam zaobišla ni negativne ljudske osobine, od kojih se kao čovjek često jezim, te sam neke od takvih osobina dodijelila pojedinim junacima ovog romana. Ovaj roman nudi širok spektar ljudskih iskustava i moralnih dilema, što čitatelju omogućuje dublje razumijevanje složenosti ljudske prirode. Ljepota, sreća, ljubav – tri stvari koje se sreću na čovjekovom putu putu, ili su varke ili su zamke. Ginemo za njima, živimo zbog njih, imamo ih, a nemamo. Između postanka i nestanka sve tri, dijeli nas samo jedna tanka nit. (Dnevnik moje majke, III glava)”, ističe za radio Zenit Nada Golić.

U svojoj zbirci “Ogledalo moje duše”, istaknula je mnogo ispovjednih elemenata.

“Čitatelju sam otkrila svoju dušu, ali isto tako sam se trudila približiti im njihovu vlastitu. Često se događa da se obraćamo ogledalu, ponekad želeći znati jesmo li lijepi, kao u onoj poznatoj bajci ‘Snježana i sedam patuljaka’, no mislim da mu se češće obraćamo duhovno. Ogledalo je naš najiskreniji sugovornik. Ne plašim se pisati o ljubavi, moja poezija čuva ljubav i ženstvenost. Pokušavam sačuvati sve vrijednosti u svijetu koji ih je on sam obezvrijedio. Nije slučajno što sam odabrala baš taj naslov za zbirku poezije. Pisala sam o svojoj prvoj ljubavi, svim svojim padovima i onome što me mučilo, ali također i o emocijama drugih ljudi. U svoje pjesme utkala sam i priče drugih ljudi koji su me inspirirali. Ima nešto u ovoj životnoj ispovijesti, što priču čini interesantnom i drugačijom od većine balkanskih ljubavnih priča”, kaže na kraju razgovora Golić.

Promocije su izuzetno važan deo procesa predstavljanja književnog djela publici, a u Zenici će biti upriličena 17. aprila u prostorijama Gradske biblioteke Zenica sa početkom u 18 sati.

Nakon Zenice, promocije će biti upriličene u Sarajevu, zatim ponovo Banja Luka i na kraju Subotica.

“Nekada davno bila sam gorda i rado voljela reći: ‘Zaboraviti mogu, ali oprostiti nikada!’ Onda dođu godine kad te život izrešeta, samelje i povrati kao da si pokvarena hrana. Nakon toga shvatiš da oprostiti moraš, a zaboraviti možeš. Oprostiti, ne zbog onih malih duša koje su te mljele i izvraćale naopačke, nego zbog sebe same. Naučila sam da više ne ispravljam krive Drine, koje su bile i ostaće takve. Naučila sam ići dalje i nadati se. Taj put je trajao desetljećima i na kraju mi donio mir i dostojanstvo. Jer ovdje gdje sam ja sada, daj Bože da te male duše ikad stignu.”

Nada Golić je nova i neobična pojava na našoj književnoj sceni. Autorka koja je počela da piše u zrelim godinama, riješena da svojom burnom životnom pričom tješi i osnaži čitaoce.

Kao izbjeglica u ratu, iz rodne Zenice odlazi u Holandiju, gdje formira novi život i nakon trideset godina progovara o svom iskustvu kroz autobiografski roman Hoop doet leven (Živjeti u nadi). Nakon toga nastavlja da piše na maternjem jeziku.

Druga knjiga koju je napisala je “Priče iz moje bašte”, zbirka istinitih priča u koje je ugradila i svoju skraćenu verziju autobiografsog romana na holandskom jeziku.

Pred nama su dvije nove knjige, roman “Dnevnik moje majke”, i knjiga pjesama “Ogledalo moje duše”, koje trenutno promoviše po BiH.

“U mom najnovijem romanu ‘Dnevnik moje majke’, nisam ugradila ništa autobiografsko niti u romanu ima ispovjednih elemenata. U njega sam utkala nešto drugo, a to je sve one ljudske osobine koje me nadahnjuju, sve vrijednosti koje cijenim kod ljudi sam nastojala utkati u ovaj roman. Istovremeno, nisam zaobišla ni negativne ljudske osobine, od kojih se kao čovjek često jezim, te sam neke od takvih osobina dodijelila pojedinim junacima ovog romana. Ovaj roman nudi širok spektar ljudskih iskustava i moralnih dilema, što čitatelju omogućuje dublje razumijevanje složenosti ljudske prirode. Ljepota, sreća, ljubav – tri stvari koje se sreću na čovjekovom putu putu, ili su varke ili su zamke. Ginemo za njima, živimo zbog njih, imamo ih, a nemamo. Između postanka i nestanka sve tri, dijeli nas samo jedna tanka nit. (Dnevnik moje majke, III glava)”, ističe za radio Zenit Nada Golić.

U svojoj zbirci “Ogledalo moje duše”, istaknula je mnogo ispovjednih elemenata.

“Čitatelju sam otkrila svoju dušu, ali isto tako sam se trudila približiti im njihovu vlastitu. Često se događa da se obraćamo ogledalu, ponekad želeći znati jesmo li lijepi, kao u onoj poznatoj bajci ‘Snježana i sedam patuljaka’, no mislim da mu se češće obraćamo duhovno. Ogledalo je naš najiskreniji sugovornik. Ne plašim se pisati o ljubavi, moja poezija čuva ljubav i ženstvenost. Pokušavam sačuvati sve vrijednosti u svijetu koji ih je on sam obezvrijedio. Nije slučajno što sam odabrala baš taj naslov za zbirku poezije. Pisala sam o svojoj prvoj ljubavi, svim svojim padovima i onome što me mučilo, ali također i o emocijama drugih ljudi. U svoje pjesme utkala sam i priče drugih ljudi koji su me inspirirali. Ima nešto u ovoj životnoj ispovijesti, što priču čini interesantnom i drugačijom od većine balkanskih ljubavnih priča”, kaže na kraju razgovora Golić.

Promocije su izuzetno važan deo procesa predstavljanja književnog djela publici, a u Zenici će biti upriličena 17. aprila u prostorijama Gradske biblioteke Zenica sa početkom u 18 sati.

Nakon Zenice, promocije će biti upriličene u Sarajevu, zatim ponovo Banja Luka i na kraju Subotica.

“Nekada davno bila sam gorda i rado voljela reći: ‘Zaboraviti mogu, ali oprostiti nikada!’ Onda dođu godine kad te život izrešeta, samelje i povrati kao da si pokvarena hrana. Nakon toga shvatiš da oprostiti moraš, a zaboraviti možeš. Oprostiti, ne zbog onih malih duša koje su te mljele i izvraćale naopačke, nego zbog sebe same. Naučila sam da više ne ispravljam krive Drine, koje su bile i ostaće takve. Naučila sam ići dalje i nadati se. Taj put je trajao desetljećima i na kraju mi donio mir i dostojanstvo. Jer ovdje gdje sam ja sada, daj Bože da te male duše ikad stignu.”