Kucni o drvo da ne urekneš, pazi da ti crna mačka ne presiječe put, ne sijeci nokte u akšam, pomjeri se s mjesta, ne zviždi u kući, prizvat ćeš džine, ne peri veš utorkom, ne preskači preko njega/nje, neće narasti više. Sve zemlje na svijetu imaju svoje običaje, vjerovanja i sujevjerja, pa ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak.

Posebno je interesantno kako se veliki broj običaja i danas održao među ljudima, a jedan dio njih ili graniči sa praznovjerjem ili jeste praznovjerje, a neki pak svoje utemeljenje imaju ili u cijelosti ili djelimično u religiji.

Doc. dr. Zilka Šiljak, istraživačica na Stanford Univerzitetu u Americi, koja se bavi temom narodnih običaja, o čemu će jedan dio posvetiti u novoj knjizi, kazala je za Faktor da “sujevjerje postoji otkad i ljudski rod koji je nastojao na različite načine objasniti prirodne, biološke i društvene fenomene”.

“Još u Mesopotamiji i Rimskom Carstvu postoje zabilješke o tome. Tako primjerice Plinije govori o menstruaciji koja je opasnost za prirodu, vlast i muškarce na vlasti. Danas se svjesno i nesvjesno perpetuiraju brojna sujevjerja, kao što su: gledanje u šoljicu kafe, kucanje u drvo da se nešto ne urekne, bacanje graha, gledanje u karte, pronalazak djeteline sa četiri lista, komuniciranje s duhovima, izbjegavanje kupanja, šišanja i rezanja noktiju utorkom, vjerovanje da žene u menstruaciji ne treba da se kupaju i peru ili farbaju kosu i slično. Neki ljudi ne žele započeti posao utorkom niti žele investirati u zgrade koje nose broj 13 jer taj broj konotira nešto loše i zlo koje bi se moglo dogoditi. Nedavno smo imali COVID-19 pandemiju i ljudi se nisu željeli vakcinisati jer su smatrali da naučna medicinska objašnjenja nisu ispravna i da će zbog vakcina uništiti svoje zdravlje”, pojašnjava Šiljak.

Kaže da u principu “ljudi žele postići sreću i zdravlje i izbjeći nesreću i zlo, pa onda pribjegavaju različitim sujevjernim praksama kako bi se zaštitili”.

“Mnogo novca se troši na sujevjerne prakse, gatanja, kupovinu hamajlija i druge prakse koje im navodno pomažu u liječenju i ozdravljenju. U istraživanju o menstrualnom siromaštvu i dekodiranju društvene stvarnosti koje provode TPO Fondacija i Univerzitetski gender resursni centar, profesorice i studentice na univerzitetima u BiH navode brojna sujevjerja koja su prepoznale u svom okruženju u vezi sa menstruacijom. Zanimljivo je da su žene koje više prakticiraju religiju sklonije sujevjerju i one koje žive u domaćinstvima sa nižim prihodima i nižim stepenom obrazovanja”, dodaje Šiljak.

Sujevjerja opstaju jer su, ističe Šiljak, “kulturološki toliko duboko kodirana u svijest ljudi da određne prakse, poput kucanja u drvo, često ponavljaju iako većina uopće ne razmišlja o mogućim ozbiljnim konsekvencama ako ne bi kucnuli u drvo”.

“Mediji uveliko učestvuju u promicanju sujevjernih praksi kroz posebne odjeljke u kojima se predviđaju događaji, sudbina i tumače životne okolnosti. Kada ljudi ne mogu racionalno objasniti određene pojave i ako nemaju dovoljno znanja o nečemu, onda je lakše prikloniti se sujevjernim praksama nego se ozbiljno pozabaviti istraživanjem. Sujevjerne prakse su zbog toga i danas uveliko prisutne jer ljudi ne žele misliti svojom glavom i jer se plaše da ipak postoji “ono nešto”, nevidljivo, neuhvatljivo što može utjecati na njihove živote”, kaže Šiljak.

Dodaje da joj je “zanimljivo da osobe koje se predstavljaju kao vjernice i vjernici u velikoj mjeri su skloni sujevjernim praksama kao da im Bog u kojeg vjeruju nije dovoljan”.

“Očito ljudima transcendencija nije dostatna pa traže opipljive dokaze kroz različite sujevjerne prakse da imaju dodatnu sigurnost i zaštitu”, zaključuje Šiljak.

Kucni o drvo da ne urekneš, pazi da ti crna mačka ne presiječe put, ne sijeci nokte u akšam, pomjeri se s mjesta, ne zviždi u kući, prizvat ćeš džine, ne peri veš utorkom, ne preskači preko njega/nje, neće narasti više. Sve zemlje na svijetu imaju svoje običaje, vjerovanja i sujevjerja, pa ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak.

Posebno je interesantno kako se veliki broj običaja i danas održao među ljudima, a jedan dio njih ili graniči sa praznovjerjem ili jeste praznovjerje, a neki pak svoje utemeljenje imaju ili u cijelosti ili djelimično u religiji.

Doc. dr. Zilka Šiljak, istraživačica na Stanford Univerzitetu u Americi, koja se bavi temom narodnih običaja, o čemu će jedan dio posvetiti u novoj knjizi, kazala je za Faktor da “sujevjerje postoji otkad i ljudski rod koji je nastojao na različite načine objasniti prirodne, biološke i društvene fenomene”.

“Još u Mesopotamiji i Rimskom Carstvu postoje zabilješke o tome. Tako primjerice Plinije govori o menstruaciji koja je opasnost za prirodu, vlast i muškarce na vlasti. Danas se svjesno i nesvjesno perpetuiraju brojna sujevjerja, kao što su: gledanje u šoljicu kafe, kucanje u drvo da se nešto ne urekne, bacanje graha, gledanje u karte, pronalazak djeteline sa četiri lista, komuniciranje s duhovima, izbjegavanje kupanja, šišanja i rezanja noktiju utorkom, vjerovanje da žene u menstruaciji ne treba da se kupaju i peru ili farbaju kosu i slično. Neki ljudi ne žele započeti posao utorkom niti žele investirati u zgrade koje nose broj 13 jer taj broj konotira nešto loše i zlo koje bi se moglo dogoditi. Nedavno smo imali COVID-19 pandemiju i ljudi se nisu željeli vakcinisati jer su smatrali da naučna medicinska objašnjenja nisu ispravna i da će zbog vakcina uništiti svoje zdravlje”, pojašnjava Šiljak.

Kaže da u principu “ljudi žele postići sreću i zdravlje i izbjeći nesreću i zlo, pa onda pribjegavaju različitim sujevjernim praksama kako bi se zaštitili”.

“Mnogo novca se troši na sujevjerne prakse, gatanja, kupovinu hamajlija i druge prakse koje im navodno pomažu u liječenju i ozdravljenju. U istraživanju o menstrualnom siromaštvu i dekodiranju društvene stvarnosti koje provode TPO Fondacija i Univerzitetski gender resursni centar, profesorice i studentice na univerzitetima u BiH navode brojna sujevjerja koja su prepoznale u svom okruženju u vezi sa menstruacijom. Zanimljivo je da su žene koje više prakticiraju religiju sklonije sujevjerju i one koje žive u domaćinstvima sa nižim prihodima i nižim stepenom obrazovanja”, dodaje Šiljak.

Sujevjerja opstaju jer su, ističe Šiljak, “kulturološki toliko duboko kodirana u svijest ljudi da određne prakse, poput kucanja u drvo, često ponavljaju iako većina uopće ne razmišlja o mogućim ozbiljnim konsekvencama ako ne bi kucnuli u drvo”.

“Mediji uveliko učestvuju u promicanju sujevjernih praksi kroz posebne odjeljke u kojima se predviđaju događaji, sudbina i tumače životne okolnosti. Kada ljudi ne mogu racionalno objasniti određene pojave i ako nemaju dovoljno znanja o nečemu, onda je lakše prikloniti se sujevjernim praksama nego se ozbiljno pozabaviti istraživanjem. Sujevjerne prakse su zbog toga i danas uveliko prisutne jer ljudi ne žele misliti svojom glavom i jer se plaše da ipak postoji “ono nešto”, nevidljivo, neuhvatljivo što može utjecati na njihove živote”, kaže Šiljak.

Dodaje da joj je “zanimljivo da osobe koje se predstavljaju kao vjernice i vjernici u velikoj mjeri su skloni sujevjernim praksama kao da im Bog u kojeg vjeruju nije dovoljan”.

“Očito ljudima transcendencija nije dostatna pa traže opipljive dokaze kroz različite sujevjerne prakse da imaju dodatnu sigurnost i zaštitu”, zaključuje Šiljak.