Tokom protekle decenije Bosnu i Hercegovinu je napustio veliki broj građana, kako zbog političke situacije i korupcije u zemlji tako i zbog visoke stope nezaposlenosti i lošeg ekonomskog stanja.
Iako nema preciznih zvaničnih podataka o broju građana Bosne i Hercegovine koji su napustili domovinu i otišli da žive i rade u drugim državama, neka istraživanja nevladinih organizacija pokazuju da je Bosnu i Hercegovinu tokom proteklih desetak godina napustilo nekoliko stotina hiljada ljudi.
U Bosni i Hercegovini je danas, u odnosu na prije 30-tak godina dvostruko manji broj rođene djece. Jako malo djece se rađa, puno stanovnika umire i previše mladih odlazi, a niko ne dolazi. Dakle, jedna negativna slika kada je riječ o prirodnom priraštaju, mehaničkom kretanju koja vrlo negativno utiče na sve ono što se tiče stanovništva, poručio je u razgovoru za Anadolu docent doktor na Odsjeku za sociologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Amer Osmić.
Govorio je o demografskoj slici Bosne i Hercegovine, manjem broju rođene djece u odnosu na umrle, odlasku mladih i radno sposobnog stanovništva, ali i strategijama kako popraviti cjelokupnu sliku društva.
“Jako malo nas se rađa, puno nas umire, previše odlazimo, a niko nam ne dolazi. Dakle, jedna negativna slika kada je riječ o prirodnom priraštaju, mehaničkom kretanju koja vrlo negativno utiče na sve ono što se tiče stanovništva. I popis stanovništva 2013. godine, a i ovaj koji je trebao uslijediti 2023., zapravo bi pokazali da je bh. stanovništvo, stanovništvo koje gubi na onom najvrijednijem kapitalu jednog društva, a to je stanovništvo, radno sposobno i vitalno stanovništvo, i stanovništvo koje je u najboljim godinama za reprodukciju”, istakao je Osmić.
Govoreći o promjenama kada je riječ o stanovništvu u proteklih deset godina, Osmić je kazao da je nezahvalno, vrlo teško i zahtjevno davati bilo kakve projekcije o tome koliko je stanovnika otišlo iz Bosne i Hercegovine u proteklom periodu.
“Imamo neke projekcije koje daju određene nevladine organizacije ili nezavisni eksperti, međutim, bez zvaničnih podataka vrlo teško je reći koliko je stanovnika otišlo u određenom periodu. Činjenica je da masovno ili u velikom broju odlazi i to dominantno ono najvitalnije stanovništvo u dobi od 18 do 40 godina. Ali, ne možemo licitirati brojkama. Možemo dati neku prognozu, neku vrstu projekcija na osnovu relevantnih istraživanja kojih opet nije dovoljno, ne računajući tu neodrađeni popis stanovništva koji nam je bio obaveza”, pojasnio je Osmić.
Smatra da je neodgovorno prema društvu reći da nas danas ima 3,5 miliona, koliko je bilo 2013., jer nema toliko stanovnika u Bosni i Hercegovini.
“Reći da nas ima ispod tri miliona je također neodgovorno jer nemamo za to zvanične ili bilo kakve druge pokazatelje. Neke projekcije govore da je Bosna i Hercegovina u ovom desetogodišnjem periodu, od 2013., zapravo ostala bez između 150.000 do 300.000 stanovnika, što je prouzrokovano i prirodnim kretanjem stanovništva, odnosno vrlo visokom smrtnošću koju je imala Bosna i Hercegovina u vrijeme pandemije COVID-19 i odlaskom, odnosno puno lakšim procesom dolaska do boravišnih viza u zemljama Zapadne Evrope, na čelu sa Njemačkom”, naglasio je Osmić.
Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina je prije 30-tak godina imala godišnji prosjek živorođene djece od 60.000.
“Danas, Bosna i Hercegovina ima godišnji prosjek od 24.000 djece. To znači da se danas rađa dvostruko manje djece. Postoji jedan glavni razlog svega ovoga koji obuhvata sve one faktore s kojima je bh. stanovništvo, koje je okrenulo leđa državi, nezadovoljno, a to je cjelokupni društveni sistem, počevši od politike, političkih dešavanja, nesigurnog društvenog sistema. To je jedno akumulirano generalno nezadovoljstvo cjelokupnim društvenim sistemom. Ono što je možda i važnije od ovoga je nedostatak perspektive da će biti bolje”, izjavio je Osmić.
Mišljenja je da mladi ljudi, koji su završili srednje škole ili fakultet, nemaju percepciju da će u Bosni i Hercegovini za pet, deset ili 15 godina biti bolje.
“Dakle, donosioci odluka nemaju jasne planove i strategijske platforme kojima će vratiti povjerenje stanovništva”, naveo je Osmić.
BiH zemlja staraca
Govoreći o manjem broju rođenih, a velikom broju umrlih, profesor je kazao da smo mi demografski već na neki način zemlja staraca.
“Moja istraživanja i mojih kolega ukazuju na to da je Bosna i Hercegovina prema popisu stanovništva 2013. imala prosječnu starost oko 39 godina. Sve procjene ukazuju da akumuliranim odlaskom mladog, perspektivnog i radnog sposobnog i stanovništva u fertilnom dobu, mi danas govorimo o prosječnoj starosti koja je daleko iznad 44 godine. Da je popis stanovništva urađen 2023. godine, dobili bismo sliku koja bi vrlo jasno ukazivala da bh. stanovništvo u prosjeku je starije od onoga što je idealno za prostu reprodukciju, odnosno taj fertilni period kako kod žena tako i muškaraca. Ova situacija je zabrinjavajuća unazad 15 godina. Problem stanovništva, demografskog starenja, odliv stanovnika, nije problem koji je nama nov, to je problem koji je kontinuirano prisutan u bh. društvu”, poručio je Osmić.
Olakšice za mlade bračne parove
Smatra da su ovo stvari koje su se mogle predvidjeti ali se nije reagovalo ni na kakav način. Mišljenja je da, nažalost, ni danas kao država ne reagujemo adekvatno i u skladu sa procesima na koje su i kako i danas reaguju druge zemlje, dominantno u Zapadnoj Evropi.
“Mi smo vrlo dobri u verbalnom i deklarativnom smislu da smo identificirali problem. Ali, nakon identifikacije problema treba da ide reakcija. Odnosno, moramo da promijenimo naš pristup populacionoj politici. Moramo da kažemo da idemo u vrlo jasnu, ekspanzivnu politiku stanovništva gdje je svaki stanovnik zlata vrijedan i da se tako treba tretirati od strane donosioca odluka. Dakle, da su sve moguće olakšice prisutne za mlade bračne parove koji planiraju ostati u Bosni i Hercegovini i planiraju ovdje stvoriti porodicu”, rekao je Osmić.
Prema njegovim riječima, jedan od načina za rješavanje ovog problema je i vezivanje perspektivnog kadra za državu Bosnu i Hercegovinu.
“Na koji način? Kod nas je skoro besplatan tercijarni nivo obrazovanja, kada govorimo o javnim univerzitetima. Ono što se plaća je u odnosu na druge zemlje Zapadne Evrope, mizerno. Trebamo vezati naše stručnjake u koje smo uložili. Da ima obavezu da tri ili pet godina traži posao ili da mu država ponudi posao. Tek nakon tog perioda, ukoliko nije zadovoljan svojim statusom, može da odlazi. Ono što nam još treba su vrlo jasne strategije koje su kratkoročne, srednjoročne i dugoročne. Strategije koje obuhvataju svaki pedalj Bosne i Hercegovine. Demografsko pitanje je regionalni problem, balkanski, ako gledamo Balkan, ali i državni. Ne smije biti diskriminacije za porodilju u Srednjobosanskom kantonu, Kantonu Sarajevu, Bijeljini ili Trebinju. Svi moraju biti jednako tretirani kada je riječ o zakonima i mogućnostima”, pojasnio je Osmić.
Poručio je da ovo pitanje nema nikakvi etničku dimenziju i tiče se svih ljudi i naroda u Bosni i Hercegovini.
“Imamo područja koja su prirodno granična ili imaju manje ekonomske mogućnosti pa imaju veći odliv, kao što je Unsko-sanski kanton, koji je uvijek tendirao ka većoj emigraciji stanovništva. Tu je i tuzlanska regija koja je isto tako, zbog geografskog položaja, bila emigrirajuće područje. Ali imamo i Kanton Sarajevo gdje imamo pozitivne dimenzije kretanja stanovništva, koje su uzrokovane unutrašnjim migracijama”, naglasio je Osmić.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
