Pripadnici VRS-a su počinili genocid u Srebrenici u julu 1995. godine. Za ovaj zločin su pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine na doživotne kazne zatvora osuđeni najviši civilni i vojni čelnici RS-a Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

U srebreničkom genocidu ubijeno je 8372 muškarca, dječaka, starca… Posmrtni ostaci mnogih od njih nikada nisu pronađeni, a kosti ubijenih su pronalažene ne samo u primarnim, nego i u sekundarnim, pa čak i u tercijarnim masovnim grobnicama. To znači da su zločinci, pokušavajući prikriti svoj zločin ubijene sahranjivali u masovne grobnice, potom ih iskopavali pa sahranjivali na drugim lokacijama, a onda opet iskopavali pa prebacivali na treću lokaciju.

Ovo su do sada neosporno utvrđene činjenice.

Međutim, za RTRS ni takve činjenice nisu dovoljne, nego koriste svaku priliku da negiraju ovaj zločin, najveći koji je počinjen na tlu Evrope nakon drugog svjetskog rata.

Ovaj put za to im je poslužio tekst britanskog novinara Kita Klarenberga objavljen na portalu The Greyzone (Siva zona), pod naslovom “Masovne grobnice, teška pitanja: Britanska tajna uloga Srebrenice”. Ovaj novinar se inače bavi istraživanjima o djelovanju britanskih obavještajnih službi.

U spomenutom tekstu uglavnom govori o tome kako su na području Srebrenice 1995. godine navodno djelovali britanski obavještajci, te da nisu bili pod ingerencijom UN-a, nego Londona. Također, govori se i o tome kako su ti obavještajci znali za navodne zločine Armije BiH nad Srbima u selima oko Srebrenice.

Centralna teza teksta je da je postojao navodni tajni dogovor Alije Izetbegovića i zapadnih saveznika, prije svih Britanije i SAD-a, prema kojem Armija RBiH neće reagovati prilikom očekivanog napada VRS-a na Srebrenicu, u kojem bi “trebalo” biti ubijeno oko 5.000 ljudi, kako bi se iznudila zapadna vojna intervencija protiv VRS-a.

Klarenberg se u tekstu poziva na dokumente britanske obavještajne službe sa kojih je skinuta oznaka tajnosti. Međutim, u samom tekstu u cijelosti je objavio samo jedan dokument sa oznakom tajno, a u kojem se navodi kako su britanski obavještajci još od juna 1995. godine imali informacije o napadu VRS-a, ali da te informacije nisu željeli dijeliti sa Holandskim bataljonom UNPROFOR-a.

Na dokumentu stoji datum iz avgusta 1999. godine. Također objavljen je dio dokumenta u kojem se navodi kako je napad VRS-a na Srebrenicu navodno isprovociran napadima Armije RBiH na putnu komunikaciju. Navodno, namjera VRS-a je bila da potisne pripadnike Armije RBiH nazad ka Srebrenici, ali kako nisu naišli na otpor, nastavili su dalji prodor.

Sve ostalo što je u ovom tekstu navedeno kao dokaz su od ranije javni dokumenti, kao i tekstovi koji su ranije objavljivani, a koji podupiru tezu da se za napad VRS-a unaprijed znalo, ali da se ništa nije učinilo, kako bi se isprovocirala međunarodna vojna intervencija.

Međutim, čak ni ovakav tekst, u kojem su iznesene prilično diskutabilne tvrdnje, niije bio dovoljno “kvalitetan” za RTRS, nego su dodali i detalje kojih nema u tekstu.

Tako je u RTRS-ovoj kuhinji iskonstruisano da je ratni komandant Srebrenice Naser Orić sa pripadnicima britanske obavještajne službe “pripremao teren” za napad VRS-a i genocid u Srebrenici.

“Pripadnici SAS-a su, zajedno sa Naserom Orićem, pripremali ‘teren’ za srebrenički ‘scenario’ prije i u toku jula 1995. godine”, stoji u RTRS-ovom tekstu.

U cijelom tekstu RTRS-a nije navedena nijedna od činjenica u vezi sa genocidom u Srebrenici sa početka ovog teksta, pa čak ni to da su pripadnici VRS-a ubili 8372 civila u Srebrenici. Kao ni činjenica da je Naser Orić pred tri suda, Haškim tribunalom, sudom u Švicarskoj i Sudom BiH, proglašen nevinim za optužbe iz RS-a i Srbije o ratnim zločinima nad civilima srpske nacionalnosti u području Srebrenice.

Pripadnici VRS-a su počinili genocid u Srebrenici u julu 1995. godine. Za ovaj zločin su pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine na doživotne kazne zatvora osuđeni najviši civilni i vojni čelnici RS-a Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

U srebreničkom genocidu ubijeno je 8372 muškarca, dječaka, starca… Posmrtni ostaci mnogih od njih nikada nisu pronađeni, a kosti ubijenih su pronalažene ne samo u primarnim, nego i u sekundarnim, pa čak i u tercijarnim masovnim grobnicama. To znači da su zločinci, pokušavajući prikriti svoj zločin ubijene sahranjivali u masovne grobnice, potom ih iskopavali pa sahranjivali na drugim lokacijama, a onda opet iskopavali pa prebacivali na treću lokaciju.

Ovo su do sada neosporno utvrđene činjenice.

Međutim, za RTRS ni takve činjenice nisu dovoljne, nego koriste svaku priliku da negiraju ovaj zločin, najveći koji je počinjen na tlu Evrope nakon drugog svjetskog rata.

Ovaj put za to im je poslužio tekst britanskog novinara Kita Klarenberga objavljen na portalu The Greyzone (Siva zona), pod naslovom “Masovne grobnice, teška pitanja: Britanska tajna uloga Srebrenice”. Ovaj novinar se inače bavi istraživanjima o djelovanju britanskih obavještajnih službi.

U spomenutom tekstu uglavnom govori o tome kako su na području Srebrenice 1995. godine navodno djelovali britanski obavještajci, te da nisu bili pod ingerencijom UN-a, nego Londona. Također, govori se i o tome kako su ti obavještajci znali za navodne zločine Armije BiH nad Srbima u selima oko Srebrenice.

Centralna teza teksta je da je postojao navodni tajni dogovor Alije Izetbegovića i zapadnih saveznika, prije svih Britanije i SAD-a, prema kojem Armija RBiH neće reagovati prilikom očekivanog napada VRS-a na Srebrenicu, u kojem bi “trebalo” biti ubijeno oko 5.000 ljudi, kako bi se iznudila zapadna vojna intervencija protiv VRS-a.

Klarenberg se u tekstu poziva na dokumente britanske obavještajne službe sa kojih je skinuta oznaka tajnosti. Međutim, u samom tekstu u cijelosti je objavio samo jedan dokument sa oznakom tajno, a u kojem se navodi kako su britanski obavještajci još od juna 1995. godine imali informacije o napadu VRS-a, ali da te informacije nisu željeli dijeliti sa Holandskim bataljonom UNPROFOR-a.

Na dokumentu stoji datum iz avgusta 1999. godine. Također objavljen je dio dokumenta u kojem se navodi kako je napad VRS-a na Srebrenicu navodno isprovociran napadima Armije RBiH na putnu komunikaciju. Navodno, namjera VRS-a je bila da potisne pripadnike Armije RBiH nazad ka Srebrenici, ali kako nisu naišli na otpor, nastavili su dalji prodor.

Sve ostalo što je u ovom tekstu navedeno kao dokaz su od ranije javni dokumenti, kao i tekstovi koji su ranije objavljivani, a koji podupiru tezu da se za napad VRS-a unaprijed znalo, ali da se ništa nije učinilo, kako bi se isprovocirala međunarodna vojna intervencija.

Međutim, čak ni ovakav tekst, u kojem su iznesene prilično diskutabilne tvrdnje, niije bio dovoljno “kvalitetan” za RTRS, nego su dodali i detalje kojih nema u tekstu.

Tako je u RTRS-ovoj kuhinji iskonstruisano da je ratni komandant Srebrenice Naser Orić sa pripadnicima britanske obavještajne službe “pripremao teren” za napad VRS-a i genocid u Srebrenici.

“Pripadnici SAS-a su, zajedno sa Naserom Orićem, pripremali ‘teren’ za srebrenički ‘scenario’ prije i u toku jula 1995. godine”, stoji u RTRS-ovom tekstu.

U cijelom tekstu RTRS-a nije navedena nijedna od činjenica u vezi sa genocidom u Srebrenici sa početka ovog teksta, pa čak ni to da su pripadnici VRS-a ubili 8372 civila u Srebrenici. Kao ni činjenica da je Naser Orić pred tri suda, Haškim tribunalom, sudom u Švicarskoj i Sudom BiH, proglašen nevinim za optužbe iz RS-a i Srbije o ratnim zločinima nad civilima srpske nacionalnosti u području Srebrenice.