Granica Bosne i Hercegovine ponovo je pod pritiskom. U prosjeku, migranti se u našoj zemlji zadržavaju šest dana, te nastavljaju dalje svoj put prema zapadnim zemljama, međutim, postoje i oni koji ovdje žele ostati. Afganistanac Kazim je san o Njemačkoj zamijenio – Bihaćem.

Cilj mu je bio da dođe do Njemačke. Na tom putu, završio je najprije u kampu Lipa nadomak Bihaća, ne sluteći da će mu upravo ovaj grad postati i novi dom. Danas je započeo novi život. Zaposlio se u hotelu kao pomoćni kuhar, prima plaću od koje je sebi unajmio stan, a uči i bosanski jezik.

“Već tri mjeseca mogu reći da imam posao, plaću, sve ono o čemu sam sanjao kada sam krenuo za boljim sutra. O Njemačkoj više ni ne razmišljam. Želim ostati ovdje, učim bosanski jezik, a stekao sam i prijatelje koji mi svakodnevno pomažu”, priča Kazim Roshan, migrant iz Afganistana.

Da se dobro uklopio, kažu i njegove radne kolege. Uči, radi i što je najvažnije, dodaju, vrijedan je.

“Jako je vrijedan, poslušan, brzo shvata što mu se kaže. Lako se sa njim sporazumijevati. Efikasan je u svom radu, komunicira s nama u užem smislu, trudi se i on dati sve od sebe kako bi bilo što manje poteškoća”, navodi Silveta Dizdarić, uposlenica hotela.

U Bihaću će reći – Kazim je danas za njih Enes. Prethodno je bio angažiran u humanitarnoj organizaciji SOS gdje je pomagao drugima. Danas živi sa prijateljem Nadžibom koji je također došao iz Afganistana i koji je odustao od “gamea”. Opasne igre koja je bila kobna za njegovog brata koji se utopio pokušavajući preći granicu.

“Bili su cijelo vrijeme aktivni tokom decembarskih i ovih zadnjih poplava, svaka ruka je bila neophodna i potrebna, a oni su se osjećali kao domaći. Bili su u skoro svakoj akciji zbrinjavanja ugroženih. Poslije toga smo dobili podršku za socijalni projekat gdje pokušavamo resocijalizirati građane i njih radom na zemlji. Oremo, sijemo… Tu su nas doslovno naučili kako se pere paradajz, paprika… Od njih smo učili”, priča Zlatan Kovačević, direktor organizacije SOS Bihać.

Čekajući posljednje odobrenje za azil, odlazak u Njemačku za Kazima više nije tema. U potrazi za srećom, na dugom putu, našao ju je tamo gdje se nije nadao.

Granica Bosne i Hercegovine ponovo je pod pritiskom. U prosjeku, migranti se u našoj zemlji zadržavaju šest dana, te nastavljaju dalje svoj put prema zapadnim zemljama, međutim, postoje i oni koji ovdje žele ostati. Afganistanac Kazim je san o Njemačkoj zamijenio – Bihaćem.

Cilj mu je bio da dođe do Njemačke. Na tom putu, završio je najprije u kampu Lipa nadomak Bihaća, ne sluteći da će mu upravo ovaj grad postati i novi dom. Danas je započeo novi život. Zaposlio se u hotelu kao pomoćni kuhar, prima plaću od koje je sebi unajmio stan, a uči i bosanski jezik.

“Već tri mjeseca mogu reći da imam posao, plaću, sve ono o čemu sam sanjao kada sam krenuo za boljim sutra. O Njemačkoj više ni ne razmišljam. Želim ostati ovdje, učim bosanski jezik, a stekao sam i prijatelje koji mi svakodnevno pomažu”, priča Kazim Roshan, migrant iz Afganistana.

Da se dobro uklopio, kažu i njegove radne kolege. Uči, radi i što je najvažnije, dodaju, vrijedan je.

“Jako je vrijedan, poslušan, brzo shvata što mu se kaže. Lako se sa njim sporazumijevati. Efikasan je u svom radu, komunicira s nama u užem smislu, trudi se i on dati sve od sebe kako bi bilo što manje poteškoća”, navodi Silveta Dizdarić, uposlenica hotela.

U Bihaću će reći – Kazim je danas za njih Enes. Prethodno je bio angažiran u humanitarnoj organizaciji SOS gdje je pomagao drugima. Danas živi sa prijateljem Nadžibom koji je također došao iz Afganistana i koji je odustao od “gamea”. Opasne igre koja je bila kobna za njegovog brata koji se utopio pokušavajući preći granicu.

“Bili su cijelo vrijeme aktivni tokom decembarskih i ovih zadnjih poplava, svaka ruka je bila neophodna i potrebna, a oni su se osjećali kao domaći. Bili su u skoro svakoj akciji zbrinjavanja ugroženih. Poslije toga smo dobili podršku za socijalni projekat gdje pokušavamo resocijalizirati građane i njih radom na zemlji. Oremo, sijemo… Tu su nas doslovno naučili kako se pere paradajz, paprika… Od njih smo učili”, priča Zlatan Kovačević, direktor organizacije SOS Bihać.

Čekajući posljednje odobrenje za azil, odlazak u Njemačku za Kazima više nije tema. U potrazi za srećom, na dugom putu, našao ju je tamo gdje se nije nadao.