Zastupnik SDA u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) Ramiz Salkić i delegat u Vijeću naroda RS-a Amir Hurtić (BH Zeleni) danas upućuju u proceduru Nacrt zakona o službenoj upotrebi službenih jezika u tom entitetu.

Salkić je poručio da se proteklih godina svjedočilo diskriminaciji i negiranju bosanskog jezika na teritoriji RS-a. Stoga je on zajedno sa kolegom Amirom Hurtićem uputio u parlamentarnu proceduru Nacrt zakona o upotrebi službenog jezika.

“U Federaciji BiH Ustavom je definisana upotreba bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika, statutom u Distriktu Brčko je definisana upotreba tri jezika, samo u ovom entitetu imamo negiranje bosanskog jezika. Ovim zakonom otvaramo priliku vladi i skupštini da usvojimo nacrt zakona i dovedemo u ravnopravan položaj sve građane u ovom entitetu”, poručio je.

Kazao je da su u obrazloženju jasno navedeni razlozi zbog kojih je ovaj nacrt nastao te zašto treba biti usvojen.

“Naveli smo i pozitivne međunarodne propise koji govore o upotrebi jezika i međunarodni pakt u kojem je navedeno da narodi ne mogu biti lišeni prava da govore svoj jezik. Spomenuta su i prava djeteta koja im dozvoljavaju da koriste maternji jezik. Svi argumenti su na strani našeg traženja da svi jezici budu ravnopravno tretirani. U praksi imamo negiranje bosanskog jezika. Negiranje jezika doživljavamo kao negiranje našeg postojanja na ovom prostoru, stoga se nadamo da vlada da odobrenje”, rekao je.

Naglasio je da nacrt danas ide u proceduru te da se sada ova tema otvara na drugačiji način.

“Prije u kalendarima skupštine imali smo usvajanje zakona, ali vlada nikad nije uradila ovaj nacrt. Ovo je pitanje riješeno na svim nivoima, ostaje da riješimo samo na nivou RS-a. Da li će prihvatiti akt koji ide ka relaksiranju, to je do njih. Ja se nadam da ćemo krenuti drugim putem”, poručio je.

Salkić je na kraju pojasnio da bi ovim zakonom omogućavali prestanak dosadašnje prakse diskriminacije budući da vlast jezik srpskog naroda naziva srpskim, dok u isto vrijeme za jezik bošnjačkog naroda govori jezik bošnjačkog naroda, a ne bosanski.

Amir Hurtić je pročitao obrazloženje nacrta te naveo da se u članu 1 ovog zakona piše da se ovim zakonom uređuje službena upotreba službenih jezika Bosne i Hercegovine u javnom životu Republike Srpske.

U stavu 2 piše da su službeni jezici u Republici Srpskoj bosanski jezik, srpski jezik, i hrvatski jezik. U stavu 3. se navodi da su službena pisma latinica i ćirilica.

Član 2. ovog zakona navodi da službenim jezicima, u smislu ovog zakona, smatra se standardizirani tip jezika, kao sredstvo i opšte dobro nacionalne kulture konstitutivnih naroda i ostalih građana u Bosni i Hercegovini.

U članu 3. piše da se službeni jezici obavezno upotrebljavaju u radu organa vlasti na svim nivoima u Republici Srpskoj kad vrše javna ovlaštenja, u radu javnih preduzeća i javnih službi, kao i u radu drugih organizacija kad to građani i druga lica u Republici Srpskoj zahtjevaju.

Pod stavom 2. je navedeno da u ustanovama i drugim oblicima organiziranja u oblasti obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), obrazovno-vaspitni rad, izdavanje isprava, vođenje postupaka za ostvarivanje i zaštitu prava, dužnosti i odgovornosti građana kao i vođenje propisanih evidencija ostvaruje se ravnopravno na službenim jezicima.

Dalje se navodi da se službeni jezici obavezno upotrebljavaju i u radu i poslovanju, odnosno obavljanju djelatnosti:

1. privrednih društava i drugih oblika organiziranja koji posluju odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;
2. privrednih društava i drugih oblika organiziranja u oblasti naučnoistraživačke djelatnosti, koji posluju, odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;
3. profesionalnih i strukovnih udruženja koja predstavljaju svoju oblast na nacionalnom i međunarodnom nivou;
4. Javni medijski servisi i ustanove, u skladu sa zakonom kojim se uređuju javni medijski servisi i ovim zakonom.

Pod stavom 4. piše da obavezna upotreba službenih jezika od strane subjekata iz st. (1) – (3) ovog člana obuhvata i pravni promet i uključuje i ispisivanje poslovnog imena odnosno naziva, sjedišta, djelatnosti, naziva roba i usluga, uputstava za upotrebu, informacija o svojstvima robe i usluga, garancijskih uslova, ponuda, računa (faktura) i potvrda.

Stav 5. glasi: “Obavezna upotreba službenih jezika u smislu st. (1) – (4) ovog člana ne odnosi se na:

1. privatnu komunikaciju koja isključuje kontekst obavezne upotrebe jezika i pisma;
2. pisanje i upotrebu ličnih imena;
3. dvojezične publikacije, knjige i kompjuterske programe (osim njihovih opisa i uputstava);
4. prihvaćenu naučnu i tehničku terminologiju;
5. naučna i umjetnička djela;
6. naučnu i obrazovnu djelatnost škola na stranim jezicima, dvojezičkih škola, kurseva stranih jezika, u skladu sa posebnim propisima;
7. žigove i oznake geografskog porijekla.

U članu 4. piše da se društvena briga o zaštiti službenih jezika ogleda naročito u:

1. promoviranju, očuvanju, njegovanju i obaveznoj primjeni norme standardnog bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika,
2. podršci proučavanju i afirmaciji službenih jezika, pisanog naslijeđa i njegovoj zaštiti od prisvajanja i falsificiranja i
3. podršci zaštite i očuvanja službenih jezika u Republici Srpskoj.

Članom 5. je propisano da nadzor nad sprovođenjem odredbi ovog zakona vrši Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske.

Nadalje, članom 6. je određeno da novčanom kaznom od 500 do 5.000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice, ako postupa suprotno odredbama člana 3. ovog zakona. Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 1.000 do 3.000 KM.

Zastupnik SDA u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) Ramiz Salkić i delegat u Vijeću naroda RS-a Amir Hurtić (BH Zeleni) danas upućuju u proceduru Nacrt zakona o službenoj upotrebi službenih jezika u tom entitetu.

Salkić je poručio da se proteklih godina svjedočilo diskriminaciji i negiranju bosanskog jezika na teritoriji RS-a. Stoga je on zajedno sa kolegom Amirom Hurtićem uputio u parlamentarnu proceduru Nacrt zakona o upotrebi službenog jezika.

“U Federaciji BiH Ustavom je definisana upotreba bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika, statutom u Distriktu Brčko je definisana upotreba tri jezika, samo u ovom entitetu imamo negiranje bosanskog jezika. Ovim zakonom otvaramo priliku vladi i skupštini da usvojimo nacrt zakona i dovedemo u ravnopravan položaj sve građane u ovom entitetu”, poručio je.

Kazao je da su u obrazloženju jasno navedeni razlozi zbog kojih je ovaj nacrt nastao te zašto treba biti usvojen.

“Naveli smo i pozitivne međunarodne propise koji govore o upotrebi jezika i međunarodni pakt u kojem je navedeno da narodi ne mogu biti lišeni prava da govore svoj jezik. Spomenuta su i prava djeteta koja im dozvoljavaju da koriste maternji jezik. Svi argumenti su na strani našeg traženja da svi jezici budu ravnopravno tretirani. U praksi imamo negiranje bosanskog jezika. Negiranje jezika doživljavamo kao negiranje našeg postojanja na ovom prostoru, stoga se nadamo da vlada da odobrenje”, rekao je.

Naglasio je da nacrt danas ide u proceduru te da se sada ova tema otvara na drugačiji način.

“Prije u kalendarima skupštine imali smo usvajanje zakona, ali vlada nikad nije uradila ovaj nacrt. Ovo je pitanje riješeno na svim nivoima, ostaje da riješimo samo na nivou RS-a. Da li će prihvatiti akt koji ide ka relaksiranju, to je do njih. Ja se nadam da ćemo krenuti drugim putem”, poručio je.

Salkić je na kraju pojasnio da bi ovim zakonom omogućavali prestanak dosadašnje prakse diskriminacije budući da vlast jezik srpskog naroda naziva srpskim, dok u isto vrijeme za jezik bošnjačkog naroda govori jezik bošnjačkog naroda, a ne bosanski.

Amir Hurtić je pročitao obrazloženje nacrta te naveo da se u članu 1 ovog zakona piše da se ovim zakonom uređuje službena upotreba službenih jezika Bosne i Hercegovine u javnom životu Republike Srpske.

U stavu 2 piše da su službeni jezici u Republici Srpskoj bosanski jezik, srpski jezik, i hrvatski jezik. U stavu 3. se navodi da su službena pisma latinica i ćirilica.

Član 2. ovog zakona navodi da službenim jezicima, u smislu ovog zakona, smatra se standardizirani tip jezika, kao sredstvo i opšte dobro nacionalne kulture konstitutivnih naroda i ostalih građana u Bosni i Hercegovini.

U članu 3. piše da se službeni jezici obavezno upotrebljavaju u radu organa vlasti na svim nivoima u Republici Srpskoj kad vrše javna ovlaštenja, u radu javnih preduzeća i javnih službi, kao i u radu drugih organizacija kad to građani i druga lica u Republici Srpskoj zahtjevaju.

Pod stavom 2. je navedeno da u ustanovama i drugim oblicima organiziranja u oblasti obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), obrazovno-vaspitni rad, izdavanje isprava, vođenje postupaka za ostvarivanje i zaštitu prava, dužnosti i odgovornosti građana kao i vođenje propisanih evidencija ostvaruje se ravnopravno na službenim jezicima.

Dalje se navodi da se službeni jezici obavezno upotrebljavaju i u radu i poslovanju, odnosno obavljanju djelatnosti:

1. privrednih društava i drugih oblika organiziranja koji posluju odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;
2. privrednih društava i drugih oblika organiziranja u oblasti naučnoistraživačke djelatnosti, koji posluju, odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;
3. profesionalnih i strukovnih udruženja koja predstavljaju svoju oblast na nacionalnom i međunarodnom nivou;
4. Javni medijski servisi i ustanove, u skladu sa zakonom kojim se uređuju javni medijski servisi i ovim zakonom.

Pod stavom 4. piše da obavezna upotreba službenih jezika od strane subjekata iz st. (1) – (3) ovog člana obuhvata i pravni promet i uključuje i ispisivanje poslovnog imena odnosno naziva, sjedišta, djelatnosti, naziva roba i usluga, uputstava za upotrebu, informacija o svojstvima robe i usluga, garancijskih uslova, ponuda, računa (faktura) i potvrda.

Stav 5. glasi: “Obavezna upotreba službenih jezika u smislu st. (1) – (4) ovog člana ne odnosi se na:

1. privatnu komunikaciju koja isključuje kontekst obavezne upotrebe jezika i pisma;
2. pisanje i upotrebu ličnih imena;
3. dvojezične publikacije, knjige i kompjuterske programe (osim njihovih opisa i uputstava);
4. prihvaćenu naučnu i tehničku terminologiju;
5. naučna i umjetnička djela;
6. naučnu i obrazovnu djelatnost škola na stranim jezicima, dvojezičkih škola, kurseva stranih jezika, u skladu sa posebnim propisima;
7. žigove i oznake geografskog porijekla.

U članu 4. piše da se društvena briga o zaštiti službenih jezika ogleda naročito u:

1. promoviranju, očuvanju, njegovanju i obaveznoj primjeni norme standardnog bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika,
2. podršci proučavanju i afirmaciji službenih jezika, pisanog naslijeđa i njegovoj zaštiti od prisvajanja i falsificiranja i
3. podršci zaštite i očuvanja službenih jezika u Republici Srpskoj.

Članom 5. je propisano da nadzor nad sprovođenjem odredbi ovog zakona vrši Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske.

Nadalje, članom 6. je određeno da novčanom kaznom od 500 do 5.000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice, ako postupa suprotno odredbama člana 3. ovog zakona. Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 1.000 do 3.000 KM.