Niko u Bosni i Hercegovini, ni pacijenti, ni ljekari, nije zadovoljan zdravstvenim sistemom.
No ono što je gore od toga, prema riječima prim. dr. Haruna Drljevića, načelnika Odjela za bolesti dojke u Kantonalnoj bolnici Zenica, jeste činjenica da vlast u ovoj državi ništa ne poduzima da bi se to promijenilo.
“Svjedok sam da je u proteklih 30 godina svaka politička partija u svojoj predizbornoj aktivnosti u fokus stavljala zdravstvo i reformu zdravstvenog sistema. Također sam svjedok da nijedna od partija, kada bi došla na vlast, nije učinila ništa da bi se stanje u zdravstvu popravilo. Dakle, priča o reformi zdravstvenog sistema, koja je u BiH nesporno neophodna, ispala je priča za malu djecu i već odavno je postala degutantna”, kaže Drljević za Faktor.
Dodaje kako je još 2016. godine u Domu naroda FBiH bio uvodničar kao tadašnji predsjednik Ljekarske komore FBiH, kada je, kako kaže, “upozorio parlamentarce na probleme u zdravstvu i ono što slijedi”.
“Nažalost, bio sam u pravu. Postojeći sistem finansiranja nije dobar. Osnovni problem je loš pristup zdravstvenoj zaštiti, jer pacijenti hodaju od nemila do nedraga kako bi dobili zdravstvenu uslugu. Problem je i neadekvatna i neravnomjerna distribucija zdravstvene zaštite. Dok jedni kantoni imaju sve, drugi nemaju ništa, a taj podatak je uvod u priču o diskriminaciji pacijenata. Kod nas je pacijent u Sarajevu vrijedniji od onog u Zeničko-dobojskom kantonu (ZDK) jer se za njega više izdvaja, a da ne govorim o onima koji žive u Bihaću ili Goraždu. I na kraju glavni problem na koji godinama upozoravam je odliv medicinskog kadra. Mi možemo praviti odlične zdravstvene sisteme, to nam ne vrijedi ako u njima neće imati ko raditi. Godinama nam odlaze mladi ljekari i drugi kadar i to je katastrofalna činjenica za ovu zemlju. Radim još četiri mjeseca, pitam se ko će me zamijeniti? Zdravstveni sistem ne može se razvijati ako nemate zdravstvenih profesionalaca koliko god da je on bogat”, naglašava Drljević.
Rak rana bh. zdravstvenog sistema su maligne bolesti, ali i svaki oblik dijagnostike kojim bi se smrtnost smanjila.
U BiH još se na godišnjem nivou bilježi veliki broj smrtnih slučajeva, a to bi se moglo izbjeći da se vlasti konkretnije bore za svoje građane.
“Smrtnost u BiH od malignih bolesti je epidemiološki druga na listi odmah iza kardiovaskularnih. Pacijentima, zbog problema u fondovima, tenderskim procedurama, međuljudskim odnosima, političkim prepucavanjima, nisu dostupni inovativni lijekovi koji bi im produžili život. U svim naprednim zdravstvenim sistemima u svijetu ogroman značaj dat je preventivnoj medicini jer se zaključilo da se, s jedne strane, najveća količina zdravstvenog novca može uštedjeti, a s druge da se najbolji rezultati u preživljavanju mogu postići upravo kroz programe prevencije. To su programi ranog otkrivanja različitih bolesti koji su kod nas ili sporadični ili ih nikako nema”.
Zavodi se bave ispitivanjem hrane
Kao primjer Drljević navodi ZDK i program ranog otkrivanja malignih bolesti kojeg su finansirali Italijani.
“Mi smo u ZDK imali program ranog otkrivanja karcinoma dojke kojeg su, umjesto našeg sektora javnog zdravstva, čiji je to primarni zadatak, finansirali Italijani. Program je bio dobar i provođen je dok su Italijani bili tu i davali novac. Kad su otišli sve je stalo. Ista stvar se desila i sa programom ranog otkrivanja grlića maternice. Naš kantonalni Zavoda za javno zdravstvo radi dok ima para, a onda stane. Niko od političara, ljekara koji su u parlamentu, nije tražio da se u budžete ugradi zdravstvena marka koja će biti naminjena kontinuiranom odvijanju programa ranog otkrivanja malignih bolesti. To je svugdje u svijetu posao sektora javnog zdravstva, kod nas se bave ispitivanjem hrane, ribe i svega drugog kako bi zaradili koju marku”, naglašava Drljević.
BiH jedna je od rijetkih, ako ne i jedina zemlja u svijetu koja na državnom nivou nema registra za rak. Entitet RS ga ima od 2001, Federacija BiH je i dalje bez sistematskog registra oboljelih.
Drljević kaže kako je još 2002, zajedno sa još nekoliko zdravstvenih stručnjaka iz FBiH, napravio model za uspostavljanje registra za rak.
“Tada su kolege iz RS-a bile zainteresovane da se brojke objedine u jedan registra za rak na nivou države. Time bismo dobili informacije šta se dešava među stanovništvom, koje su to loše tačke, opasna mjesta, nakon čega bismo mogli donijeti strategiju borbe protiv malignih bolesti. Od tada do danas u FBiH ništa se po tom pitanju nije desilo. Kad god sam kao ljekar odlazio na stručne sastanke u svijetu bilo me je stid, pa sam lagao da imamo neki registar, ali nije dobro urađen, pa ga ne objavljujemo. Mi smo u medicinskom smislu, kada su onkološke bolesti u pitanju, potpuno nepismeni, niti znamo od čega bolujemo, ni koliko nas boluje. Kad to ne znamo, kako ćemo praviti strategiju borbe sa bolešću? Napraviti registar za rak nije velika investicija, ali treba volja i raditi, a to je naš najveći problem”, zaključuje Drljević.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
