Jedan od bosanskohercegovačkih hadžija je i Osman Velić iz Bratunca, koji je kazao kako se nikada nije bolje osjećao nego u danima koje provodi u Mekki i Medini.

„Želja mi se ispunila da dođem ovdje. Nikad nisam ni ožednio, niti ogladnio, niti sam bio bolestan, niti sam osjetio bilo kakvu tegobu u Medini i Mekki. Nije mi teško ni pješačiti. Oko mene i moje Hasibe se mnogo ljudi trudi i doživljavaju nas kao svoje roditelje, kao svoje najmilije. Mlađe žene i djevojke moju Hasibu drže kao malo vode na dlanu. Zahvaljujem se Bogu koji me je počastio boravkom na ovim mjestima“, kazao je hadžija.

Naglašava poseban trud i predanost svih predstavnika Ureda za hadž i umru Rijaseta Islamske zajednice.

„Oni su stalno u pokretu. Ljudi se, ponekad, žale da je skup hadž – za mene je ovo isto kao da sam dao samo jednu marku. Ne mogu da vjerujem da novci koje sam dao za dolazak ovdje mogu pokriti ijedan dio od ove ljepote koju sam ovdje vidio i doživio. Prezadovoljan sam, Allah me postavio među ljude koji su obrazovani, pametni i školovani”, poručuje hadžija.

Hadžija Velić je porijeklom iz Bratunca. Sa porodicom je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu preživio Marš smrti. Ističe da je preživljavanje u Podrinju tokom agresije bilo teško, ali da je sve to shvatio kao iskušenje od Boga.

“Bilo je gladi, borbi, svega. Ja sam to sve podnio. Ko god rat želio – neka mu bude u njegovoj kući, ali bih sutra opet branio svoju domovinu, išao bih u borbu sa 70 godina, ne bih mogao ostati kod kuće i ništa ne raditi. Na svakom namazu sam molio Allaha za naš narod. Molio sam Boga za moju majku koju nisam zapamtio. Ali, molio sam i za prijatelje i za neprijatelje. Molio sam Boga da i moje neprijatelje, ako ih uopće imam, On uputi i da ih dovede u ovu ljepotu, da i oni osjete ovu slast i ljepotu. Teško je ispričati sve ljepote koje sam doživio u Medini i Mekki. Ne mogu da kažem da sam ja to zaslužio, kako se ljudi ophode prema meni”, naglašava hadžija Velić.

Iako je Bajram drugačiji u Mekki, hadžija Velić kaže da su se hadžije iz naše domovine potrudile da se Bajram obilježi u hotelu Ebradž Meridien u Mekki. “Ljudi su na hodnicima spremali kahvu, čajeve, sokove, kolače… Osjeti se Bajram ovdje u hotelu. U hodniku nas je danas bilo 30-ak. Bio nam je Burhan Šaban, učio nam je ilahije. Nikako da shvatim – otkud ja među svim ovim ljudima? Ja sam poljoprivrednik, imao sam stoku… Otkud sad moja Hasiba i ja među svim ovim ljudima koji nas drže kao malo vode na dlanu”, poručuje za kraj Osman Velić.

Jedan od bosanskohercegovačkih hadžija je i Osman Velić iz Bratunca, koji je kazao kako se nikada nije bolje osjećao nego u danima koje provodi u Mekki i Medini.

„Želja mi se ispunila da dođem ovdje. Nikad nisam ni ožednio, niti ogladnio, niti sam bio bolestan, niti sam osjetio bilo kakvu tegobu u Medini i Mekki. Nije mi teško ni pješačiti. Oko mene i moje Hasibe se mnogo ljudi trudi i doživljavaju nas kao svoje roditelje, kao svoje najmilije. Mlađe žene i djevojke moju Hasibu drže kao malo vode na dlanu. Zahvaljujem se Bogu koji me je počastio boravkom na ovim mjestima“, kazao je hadžija.

Naglašava poseban trud i predanost svih predstavnika Ureda za hadž i umru Rijaseta Islamske zajednice.

„Oni su stalno u pokretu. Ljudi se, ponekad, žale da je skup hadž – za mene je ovo isto kao da sam dao samo jednu marku. Ne mogu da vjerujem da novci koje sam dao za dolazak ovdje mogu pokriti ijedan dio od ove ljepote koju sam ovdje vidio i doživio. Prezadovoljan sam, Allah me postavio među ljude koji su obrazovani, pametni i školovani”, poručuje hadžija.

Hadžija Velić je porijeklom iz Bratunca. Sa porodicom je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu preživio Marš smrti. Ističe da je preživljavanje u Podrinju tokom agresije bilo teško, ali da je sve to shvatio kao iskušenje od Boga.

“Bilo je gladi, borbi, svega. Ja sam to sve podnio. Ko god rat želio – neka mu bude u njegovoj kući, ali bih sutra opet branio svoju domovinu, išao bih u borbu sa 70 godina, ne bih mogao ostati kod kuće i ništa ne raditi. Na svakom namazu sam molio Allaha za naš narod. Molio sam Boga za moju majku koju nisam zapamtio. Ali, molio sam i za prijatelje i za neprijatelje. Molio sam Boga da i moje neprijatelje, ako ih uopće imam, On uputi i da ih dovede u ovu ljepotu, da i oni osjete ovu slast i ljepotu. Teško je ispričati sve ljepote koje sam doživio u Medini i Mekki. Ne mogu da kažem da sam ja to zaslužio, kako se ljudi ophode prema meni”, naglašava hadžija Velić.

Iako je Bajram drugačiji u Mekki, hadžija Velić kaže da su se hadžije iz naše domovine potrudile da se Bajram obilježi u hotelu Ebradž Meridien u Mekki. “Ljudi su na hodnicima spremali kahvu, čajeve, sokove, kolače… Osjeti se Bajram ovdje u hotelu. U hodniku nas je danas bilo 30-ak. Bio nam je Burhan Šaban, učio nam je ilahije. Nikako da shvatim – otkud ja među svim ovim ljudima? Ja sam poljoprivrednik, imao sam stoku… Otkud sad moja Hasiba i ja među svim ovim ljudima koji nas drže kao malo vode na dlanu”, poručuje za kraj Osman Velić.