Centralna svečanost za područje Muftiluka zeničkog povodom Kurban-bajrama održana je u Sultan-Ahmedovoj džamiji u Zenici, gdje je bajram-namaz predvodio i bajramsku hutbu kazivao muftija zenički hafiz prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarević.

Svako je ono za što živi i za što se žrtvuje – poručio je jutros u bajramskoj hutbi muftija zenički hafiz dr. Mevludin-ef. Dizdarević.

On je kazao da ove dane bajrama određuju dva bitna obreda, obred hadža i kurbana.

– Danas muslimani Bosne i svijeta prinose kurban, žrtvu Allahu i pokazuju svoju odanost vjeri i pokornost Allahu, dž.š. Istovremeno milioni vjernika sa svih svjetskih meridijana slijevaju se ovih dana u mubarek Mekku kako bi obavili obrede hadža. U toj rijeci ljudi ima jedna pritoka iz Bosne ponosne koja je i ova godine dio tog veličanstvenog skupa. Tako je bilo od najranijih dana od kad su Bošnjaci prigrlili ovu časnu vjeru. Tako je bilo i onda kada je odlazak na hadž bio rizičan poduhvat, kada se mjesecima putovalo i na konju i na brodu,  putevima i bespućima. I tada i danas hadž je bio težak ibadet za koji je potrebna značajna materijalan i fizička žrtva. Valja izdvojiti velike novce i valja samog sebe fizički umoriti nespavanjem, emocionalno iscrpiti odvajanjem od komocije vlastitog doma i porodice da bi se obavio ovaj obred. Zato je za ovaj bajram najvažnija ideja žrtve – kazao je on.

Dodao je da ne treba dokazivati da je ljudska historija nerazdruživo vezana za žrtvovanje.

– Tokom cjelokupne ljudske povijesti ljudi su nešto žrtvovali i nekoga žrtvovali. Nekada su to bile brutalne žrtve ljudi ili žena, nekada djece i omladine. Poznata su masovna žrtvovanja Inka u Americi, ili grupna žrtvovanja dvorskih dama prilikom sahrane faraona itd. Tako je od samih početaka ljudskog roda i Adema i njegovih sinova koji su žrtvovali kurban pa je od jednog primljen od drugog nije. Jedna od najemotivnijih i najtežih kur’anskih scena je ona o žrtvovanju Ismaila, a.s. od strane njegovo oca Ibrahima a.s. Svaki otac, svaka majka i svaki evlad osjetiti će trnce dok čitajući te ajete i tu dramu koju je preživljavao otac Ibrahim jer je trebao žrtvovati dugo željenog sina ali i dramu koju je iskusio njegov sin Ismail. Veličinu jednog i drugogo oslikavaju riječi Ismailove kada ga je otac obavijestio o naumu: “Uradi što ti je naređeno, vidjet češ da ću biti strpljiv”. Dio te drame iskušavaju hadžije ovih dana bacajući kamenje na džemretima podsjećajući i sebe i sve nas na tu važnu epizodu iz historije – naveo je muftija.

Naglasio je da je žrtva “uvijek bila prisutna u ljudskoj povijesti i žrtva će uvijek biti potrebna. Samo je pitanje šta žrtvujemo i zašto se žrtvujemo? To je ustvari pitanje zašto živimo i kako živimo?”

“Prije svega, nema uspješnosti u životu, na bilo kom polju bez žrtvovanja vremena, truda i energije. Mnogi sa zavidnim okom gledaju uspješne ljude a zaboravljaju skupu cijenu koju su morali platiti za to. Ima i takvih koji su pokušali i uporno pokušavaju bez truda i preko noći uspjeti u životu. Kladionice su pune takvih ljudi a i kazneno-popravni domovi”, istaknuo je on.

Poručio je da je život dar od Allaha “koji nije dug, već kratak i kad je dug”.

“I baš zato što je kratak on je i vrijedan. Sve što je vrijedno toga nema puno. Čega ima previše to nije ni vrijedno. Baš zato što je vrijedan naš život treba oplemeniti višim ciljevima i investirati ga u velike stvari. Ovi što svode život na uživanje vole reči da treba uživati u životu jer jednom se živi. Vjernici opet kažu, jednom se mre a dva puta se živi. Ako je već tako, deder da znaš zašto živiš tako što češ se boriti za velike stari. Antropolizi, naučnici koji istražuju i govore o čovjeku kazali su da je čovjek biće koje dijeli hranu. Uočili su naime, da životinje ne dijele hranu. One otimaju, kradu i uzimaju. Jači otima od slabijeg, veči krade od manjeg. Gledao sam u emisijama o životinjama kako ptič orla ubija svoga mlađeg brata u gnijezdu jer majka može hraniti samo jednog. Tu milosti nema, tu sažaljenja nema kao ni morala. Kod ljudi je nešto drugo. Ljudi su ljudi po tome što smo spremni da dijelimo sa onim koji nemaju, da damo slabijem, pomognemo bolesnog, ojačamo slabog”, naglasio je muftija zenički.

Poručio je da “sve što više razvijamo kod sebe osjećaj za druge, osjećaj za zajednicu, osjećaj za državu, sve više postajemo ljudi a sve se više odmičemo od one zvjeri u sebi”.

“Sve dok ima dobra u nama i tog plemenitog osjećaja za druge neće Sudnji dan. Neko je rekao da će društvo ići naprijed sve dotle dok postoje oni koji su spremni saditi drvo čije plodove neće jesti, niti u njegovom hladu sjediti. Šta bi bio život da nema ljubavi majke prema djetetu, oca prema sinu, da nema tih tanahnin osjećaja koji je Allah usadio u nas? Kad nestane tog osjećaja nestat će i društva, nestat će ljudskog roda. Nastat će Sudnji dan”, naveo je on.

Dodao je da ne bi do toga došlo, “da bismo postali i ostali ljudi valja nam biti spremni žrtvovati sebe za nešto više od sebe”.

“Sjajno je imati nekoga na koga se možemo osloniti a znate li šta je još bolje od toga? Još bolje od toga je biti neko na koga se drugi mogu osloniti. Odlično je da nađeš darežljivu ruku koja ti pomaže ali je još bolje biti gornja ruka koja pomaže drugom. Danas je sve više takvih koji egoistično misle na sebe i zaboravljaju da nema ljudskog društva bez brige o drugom, bez brige o zajednici. Danas pedagozi govore o “sindrom trutova” kod naše djece koji se ogleda u tome da su djeca centar svijeta kojima se sve podređuje. Kada porastu oni ne mogu da zasnuju bilo kakvu zajednicu brak i porodicu jer ne znaju kako živjeti a da rade za drugog. Oni razumiju isključivo odnos da se njima hizmeti ne i taj da oni hizmete drugima. Zato je danas najveća dragocjenost naći mladića koji hoće da se ženi i djevojku koja hoće da rađa”, istaknuo je muftija zenički.

Ukazao je i na to da je “mnogo stvari u Bosni na vršaju i ništa nije gotovo”.

“Vidimo da dušmani ne odustaju od svojih nakana a da se bošnjački političari ne snalaze najbolje. Stvari loše stoje ali ne dadnemo li sve od sebe mogu postati gore. Zato je važno imati na umu riječi reisul-ulema da će vjernici u ovim mubarek danima “oživjeti spremnost žrtvovanja za velike stvari, da se žrtvujemo za visoke ciljeve i borimo se za vrijednosti svoje vjere i svoje kulture. U ratu smo dokazali da smo za to spremni se žrtvovati. Nadam se i vjerujem da ćemo u vremenu naših izazova otkriti nove heroje mira, kao onda kada smo u ratu otkrivali heroje rata. S tom nadom u bolje sutra vama i vašim porodicama čestitam – Bajram šerif mubarek olsun”, poručio je muftija Dizdarević okupljenim vjernicima.

Nakon bajram-namaza i hutbe, u prostorijama Medžlisa Islamske zajednica Zenica održan je bajramski prijem.

Centralna svečanost za područje Muftiluka zeničkog povodom Kurban-bajrama održana je u Sultan-Ahmedovoj džamiji u Zenici, gdje je bajram-namaz predvodio i bajramsku hutbu kazivao muftija zenički hafiz prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarević.

Svako je ono za što živi i za što se žrtvuje – poručio je jutros u bajramskoj hutbi muftija zenički hafiz dr. Mevludin-ef. Dizdarević.

On je kazao da ove dane bajrama određuju dva bitna obreda, obred hadža i kurbana.

– Danas muslimani Bosne i svijeta prinose kurban, žrtvu Allahu i pokazuju svoju odanost vjeri i pokornost Allahu, dž.š. Istovremeno milioni vjernika sa svih svjetskih meridijana slijevaju se ovih dana u mubarek Mekku kako bi obavili obrede hadža. U toj rijeci ljudi ima jedna pritoka iz Bosne ponosne koja je i ova godine dio tog veličanstvenog skupa. Tako je bilo od najranijih dana od kad su Bošnjaci prigrlili ovu časnu vjeru. Tako je bilo i onda kada je odlazak na hadž bio rizičan poduhvat, kada se mjesecima putovalo i na konju i na brodu,  putevima i bespućima. I tada i danas hadž je bio težak ibadet za koji je potrebna značajna materijalan i fizička žrtva. Valja izdvojiti velike novce i valja samog sebe fizički umoriti nespavanjem, emocionalno iscrpiti odvajanjem od komocije vlastitog doma i porodice da bi se obavio ovaj obred. Zato je za ovaj bajram najvažnija ideja žrtve – kazao je on.

Dodao je da ne treba dokazivati da je ljudska historija nerazdruživo vezana za žrtvovanje.

– Tokom cjelokupne ljudske povijesti ljudi su nešto žrtvovali i nekoga žrtvovali. Nekada su to bile brutalne žrtve ljudi ili žena, nekada djece i omladine. Poznata su masovna žrtvovanja Inka u Americi, ili grupna žrtvovanja dvorskih dama prilikom sahrane faraona itd. Tako je od samih početaka ljudskog roda i Adema i njegovih sinova koji su žrtvovali kurban pa je od jednog primljen od drugog nije. Jedna od najemotivnijih i najtežih kur’anskih scena je ona o žrtvovanju Ismaila, a.s. od strane njegovo oca Ibrahima a.s. Svaki otac, svaka majka i svaki evlad osjetiti će trnce dok čitajući te ajete i tu dramu koju je preživljavao otac Ibrahim jer je trebao žrtvovati dugo željenog sina ali i dramu koju je iskusio njegov sin Ismail. Veličinu jednog i drugogo oslikavaju riječi Ismailove kada ga je otac obavijestio o naumu: “Uradi što ti je naređeno, vidjet češ da ću biti strpljiv”. Dio te drame iskušavaju hadžije ovih dana bacajući kamenje na džemretima podsjećajući i sebe i sve nas na tu važnu epizodu iz historije – naveo je muftija.

Naglasio je da je žrtva “uvijek bila prisutna u ljudskoj povijesti i žrtva će uvijek biti potrebna. Samo je pitanje šta žrtvujemo i zašto se žrtvujemo? To je ustvari pitanje zašto živimo i kako živimo?”

“Prije svega, nema uspješnosti u životu, na bilo kom polju bez žrtvovanja vremena, truda i energije. Mnogi sa zavidnim okom gledaju uspješne ljude a zaboravljaju skupu cijenu koju su morali platiti za to. Ima i takvih koji su pokušali i uporno pokušavaju bez truda i preko noći uspjeti u životu. Kladionice su pune takvih ljudi a i kazneno-popravni domovi”, istaknuo je on.

Poručio je da je život dar od Allaha “koji nije dug, već kratak i kad je dug”.

“I baš zato što je kratak on je i vrijedan. Sve što je vrijedno toga nema puno. Čega ima previše to nije ni vrijedno. Baš zato što je vrijedan naš život treba oplemeniti višim ciljevima i investirati ga u velike stvari. Ovi što svode život na uživanje vole reči da treba uživati u životu jer jednom se živi. Vjernici opet kažu, jednom se mre a dva puta se živi. Ako je već tako, deder da znaš zašto živiš tako što češ se boriti za velike stari. Antropolizi, naučnici koji istražuju i govore o čovjeku kazali su da je čovjek biće koje dijeli hranu. Uočili su naime, da životinje ne dijele hranu. One otimaju, kradu i uzimaju. Jači otima od slabijeg, veči krade od manjeg. Gledao sam u emisijama o životinjama kako ptič orla ubija svoga mlađeg brata u gnijezdu jer majka može hraniti samo jednog. Tu milosti nema, tu sažaljenja nema kao ni morala. Kod ljudi je nešto drugo. Ljudi su ljudi po tome što smo spremni da dijelimo sa onim koji nemaju, da damo slabijem, pomognemo bolesnog, ojačamo slabog”, naglasio je muftija zenički.

Poručio je da “sve što više razvijamo kod sebe osjećaj za druge, osjećaj za zajednicu, osjećaj za državu, sve više postajemo ljudi a sve se više odmičemo od one zvjeri u sebi”.

“Sve dok ima dobra u nama i tog plemenitog osjećaja za druge neće Sudnji dan. Neko je rekao da će društvo ići naprijed sve dotle dok postoje oni koji su spremni saditi drvo čije plodove neće jesti, niti u njegovom hladu sjediti. Šta bi bio život da nema ljubavi majke prema djetetu, oca prema sinu, da nema tih tanahnin osjećaja koji je Allah usadio u nas? Kad nestane tog osjećaja nestat će i društva, nestat će ljudskog roda. Nastat će Sudnji dan”, naveo je on.

Dodao je da ne bi do toga došlo, “da bismo postali i ostali ljudi valja nam biti spremni žrtvovati sebe za nešto više od sebe”.

“Sjajno je imati nekoga na koga se možemo osloniti a znate li šta je još bolje od toga? Još bolje od toga je biti neko na koga se drugi mogu osloniti. Odlično je da nađeš darežljivu ruku koja ti pomaže ali je još bolje biti gornja ruka koja pomaže drugom. Danas je sve više takvih koji egoistično misle na sebe i zaboravljaju da nema ljudskog društva bez brige o drugom, bez brige o zajednici. Danas pedagozi govore o “sindrom trutova” kod naše djece koji se ogleda u tome da su djeca centar svijeta kojima se sve podređuje. Kada porastu oni ne mogu da zasnuju bilo kakvu zajednicu brak i porodicu jer ne znaju kako živjeti a da rade za drugog. Oni razumiju isključivo odnos da se njima hizmeti ne i taj da oni hizmete drugima. Zato je danas najveća dragocjenost naći mladića koji hoće da se ženi i djevojku koja hoće da rađa”, istaknuo je muftija zenički.

Ukazao je i na to da je “mnogo stvari u Bosni na vršaju i ništa nije gotovo”.

“Vidimo da dušmani ne odustaju od svojih nakana a da se bošnjački političari ne snalaze najbolje. Stvari loše stoje ali ne dadnemo li sve od sebe mogu postati gore. Zato je važno imati na umu riječi reisul-ulema da će vjernici u ovim mubarek danima “oživjeti spremnost žrtvovanja za velike stvari, da se žrtvujemo za visoke ciljeve i borimo se za vrijednosti svoje vjere i svoje kulture. U ratu smo dokazali da smo za to spremni se žrtvovati. Nadam se i vjerujem da ćemo u vremenu naših izazova otkriti nove heroje mira, kao onda kada smo u ratu otkrivali heroje rata. S tom nadom u bolje sutra vama i vašim porodicama čestitam – Bajram šerif mubarek olsun”, poručio je muftija Dizdarević okupljenim vjernicima.

Nakon bajram-namaza i hutbe, u prostorijama Medžlisa Islamske zajednica Zenica održan je bajramski prijem.