Milijarde ljudi u svijetu igraju videoigre i one su po mnogočemu izuzetno poticajne. Ali u nedostatku kontrole i razumijevanja utjecaja pretjeranog igranja djeca vrlo lako upadaju u zamku ovisnosti o njima.
Vjeruje se da je prva ikad osmišljena videoigra bila “Tenis za dvoje”, a kreirao ju je fizičar William Higinbotham 1958. godine u New Yorku. Bila je to igra za dva igrača koja je simulirala teniski meč – slična svjetski popularnoj igri Pong iz sedamdesetih godina.
Iako je riječ o jednostavnoj igri koja se igrala na velikom analognom kompjuteru, pomoću osciloskopa, tad je to bila svojevrsna revolucija i pravi pokretač razvoja industrije videoigara kakvu poznajemo danas.
Popularnost je s godinama sve više rasla te se ukupna vrijednost globalne industrije videoigara od 2021. godine procjenjuje na više od 200 milijardi dolara, a očekuje se da će se do 2026. popeti na 321 milijardu dolara.
I sve je to moguće zahvaljujući globalnom interesu ljudi.
Prema Statisti, danas u svijetu ima oko 3,24 milijarde igrača, a zbog sve pametnijih telefona i nižih ulaznih cijena za neke konzole, broj ljudi koji slobodno vrijeme provode igrajući videoigre rapidno raste. Zanimljivo je istaknuti da je prosječna dob igrača videoigara 35 godina, što znači da su mnoga djeca koja su svjedočila usponu arkadnih igara, poput Nintenda i Sege, i dalje, u odrasloj dobi, aktivni igrači.
Dobre i loše strane videoigara
Međutim, velika popularnost i široka dostupnost videoigara dovela je i do nekih neželjenih posljedica. Tako je, primjerice, posljednjih nekoliko godina postalo uobičajeno čuti mnoge roditelje kako se žale da im djeca sve manje vremena provode vani, a sve više pred ekranom. Svijet ispred ekrana postao je zanimljiviji od bilo čega drugoga i, iako to ne mora nužno značiti ništa loše, do problema dolazi kada djeca stvore ovisnost.
Da je ovisnost o videoigrama sve prisutniji problem današnjeg društva, potvrđuje i to što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2019. godine ovisnost o igrama uvrstila na popis mentalnih bolesti.
Osobe koje pate od ovisnosti o videoigrama moguće je okarakterizirati kao one koje ne mogu prestati igrati uprkos tome što to ometa druga područja njihova života, kao što su porodični odnosi, škola, posao i spavanje. Da bi se ova ovisnost dijagnosticirala, ona mora trajati najmanje godinu dana i, uz davanje prioriteta igranju, uključivati promjene u fizičkom i psihološkom zdravlju te socijalnom funkcioniranju.
Pretjerano igranje igara može biti loše za djecu, no igre kao takve nisu loše iz nekoliko razloga. Jedan od njih je da postoji velik broj igara raznih žanrova koje djecu navode na takozvano “razmišljanje izvan kutije”, prilikom kojeg moraju smisliti način na koji će riješiti određeni zadatak ili šta će učiniti u određenim situacijama. Isto tako, igre potiču kritičko razmišljanje kod djece, utiču na razvoj motorike i kognitivnih sposobnosti te razvijanje vještine timskog igranja, a samim time i timskog rada.
Odgovorno gejmanje umjesto zabrana
S obzirom na to da razne videoigre pozitivno utiču na koncentraciju, misaone procese i koordinaciju pokreta, jasno je da one mogu biti od velike pomoći kad je riječ o razvoju djece.
Kako navode stručnjaci, Super Mario 64 može poboljšati formiranje pamćenja, strateško planiranje te prostornu orijentaciju, a Minecraft, vrlo popularna igra kod tinejdžera, može pomoći u poboljšanju vještina konstrukcije i prostornog razmišljanja.
Igra Minecraft, sa svojom verzijom ‘Education’, uz to se koristi širom svijeta za podučavanje djece o planiranju grada, govorenju novih jezika i znanosti.
Strateške igre pomažu pri donošenju odluka i mogu poboljšati pamćenje, te simulacijske igre, koje pomažu u usavršavanju vještine upravljanja te razumijevanje raznih situacija iz stvarnog života.
Primjeri dobrih simulacijskih igara su Farming simulator (igra koja igračima omogućuje da rade kao farmeri te uzgajaju stoku i prodaju uzgojene usjeve kako bi zaradili novac) i Microsoft Flight Simulator X (igra koja igračima omogućuje razumijevanje letenja avionom).
Mnogi se stručnjaci slažu s tim kako bi bilo korisno kad bi se djeci pomoglo pri odabiru videoigara i određivanju vremena koje provode ispred ekrana.
Drugim riječima, kad bi im se pružile smjernice za odgovorno gejmanje.
Uspostavljanje takvih smjernica i edukacija djece o njima postaju sve važniji jer interes za ovim oblikom zabave ne jenjava.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
