Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu je utemeljila je Međunarodna organizacija rada (ILO) 28. aprila 2003. godine.

Obilježavanje Svjetskog dana zaštite na radu ima za cilj podizanje svijesti o značaju sigurnosti na radu, te usmjeravanje međunarodne pažnje, donosilaca odluka i javnosti na  stanje u oblasti zaštite na radu, posebno na brojnost povreda, bolesti i smrtnih slučajeva na radnom mjestu, širom svijeta.

Ne treba posebno isticati da je značaj adekvatne zaštite na radu za radnike nemjerljiv.

Prema podacima Međunarodne organizacije rada, u svijetu se godišnje desi više od 300 miliona povreda na radu.

Preko 350 000 smrtnih slučajeva desi se usljed fatalnih nesreća na radu, a oko 2,3 miliona smrtnih slučajeva zbog fatalnih oboljenja povezanih sa radnim mjestom. Profesionalna oboljenja predstavljaju glavni uzrok smrti na radu, skoro šest puta više nego   profesionalne nesreće.   

Novi Zakon o zaštiti na radu u članu 50. je jasno precizirao da radnici imaju pravo na sigurne i zdrave uvjete rada, kao i da radna okolina i sredstva za rad moraju, s obzirom na prirodu posla, biti sigurni za radnike i ne smiju ugroziti njihovo zdravlje.

Međutim, zakon je jedno, a njegova primjena nešto sasvim drugo.

Težnja za što većim profitom, nedovoljna kapacitiranost inspekcijskih organa, ali i činjenica da radnici u privatnom sektoru uglavnom nisu sindikalno organizovani, glavni su razlozi trenutnog stanja u ovoj oblasti, koje je u velikom broju slučajeva daleko od dobrog.

Prema dostupnim podacima, u BiH se broj fatalnih nesreća na radu mjeri desetinama,  a broj povreda na radu hiljadama godišnje.

Međunarodna organizacija rada je procijenila da su ekonomske posljedice neulaganja u zaštitu i zdravlje na radu, odnosno u prevenciju profesionalnih nesreća i oboljenja ogromne, i da iznose čak do četiri posto svjetskog godišnjeg bruto društvenog proizvoda.

Poseban sigurnosni rizik, veoma raširen i kod nas, jesu ugovori o radu na određeno vrijeme.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), svaki deseti čovjek na svijetu pati od depresije, anksioznosti ili drugih mentalnih bolesti zbog straha od gubitka ili neizvjesnosti pronalaska posla.

Kada su u pitanju radnici sa atipičnim ugovorima o radu –   ugovori o radu na određeno vrijeme, privremeni i povremeni poslovi, sezonski poslovi, procjene govore da smanjena produktivnost ovih kategorija radnika koja je uzrokovana njihovim strahom od gubitka posla, anksioznošću, bolovanjima, svjetsku ekonomiju godišnje koštaju 824 milijarde dolara.

Također, zbog bolovanja uzrokovanih istim ili sličnim problemima godišnje se u svijetu izgubi 12 milijardi radnih dana.

U studiji Svjetske zdravstvene organizacije izračunati su i okvirni troškvi liječenja u vodećih 36 zemalja u periodu 2016 – 2030 godina, koji se odnose na usluge primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, psihološka savjetovanja i antidepresive, i oni iznose 126,66 milijardi dolara.

S druge strane, koristi od podizanja stepena sigurnosti zaposlenja daleko nadmašuju troškove – zbog većeg radnog elana, bolje koncentracije, tako i zbog bolje pažnje i posvećenosti poslu. 

Samo pet posto poboljšanja radne produktivnosti vrijedi 354,48 milijardi dolara, dok bolje zdravstveno stanje radnika prema ovoj studiji vrijedi dodatnih 274,72 milijarde dolara.

Svaki poslodavac, u svjetlu ovih činjenica, za sebe treba napraviti računicu koliko ga košta nezadovoljstvo radnika radnim uslovima, odlasci na bolovanje, rad pod tenzijom, strahom ili pritiskom, nedovoljna koncentracija, greške u radu, povrede.

Računica bi sigurno pokazala da je dugoročno daleko isplativije, a u prvom redu humanije, poboljšati uslove rada i zadržati svoje radnike, nego „štediti“  i imati lošu produktivnost, slabiji kvalitet, škart, radnike na bolovanju, ili plaćati odštete zbog fatalnih nesreća, povreda na radu ili profesionalnih bolesti.

Na zaštitu na radu se ne treba i ne smije gledati kao na trošak, nego kao na investiciju.

SM FBIH – Kantonalni odbor Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona

Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu je utemeljila je Međunarodna organizacija rada (ILO) 28. aprila 2003. godine.

Obilježavanje Svjetskog dana zaštite na radu ima za cilj podizanje svijesti o značaju sigurnosti na radu, te usmjeravanje međunarodne pažnje, donosilaca odluka i javnosti na  stanje u oblasti zaštite na radu, posebno na brojnost povreda, bolesti i smrtnih slučajeva na radnom mjestu, širom svijeta.

Ne treba posebno isticati da je značaj adekvatne zaštite na radu za radnike nemjerljiv.

Prema podacima Međunarodne organizacije rada, u svijetu se godišnje desi više od 300 miliona povreda na radu.

Preko 350 000 smrtnih slučajeva desi se usljed fatalnih nesreća na radu, a oko 2,3 miliona smrtnih slučajeva zbog fatalnih oboljenja povezanih sa radnim mjestom. Profesionalna oboljenja predstavljaju glavni uzrok smrti na radu, skoro šest puta više nego   profesionalne nesreće.   

Novi Zakon o zaštiti na radu u članu 50. je jasno precizirao da radnici imaju pravo na sigurne i zdrave uvjete rada, kao i da radna okolina i sredstva za rad moraju, s obzirom na prirodu posla, biti sigurni za radnike i ne smiju ugroziti njihovo zdravlje.

Međutim, zakon je jedno, a njegova primjena nešto sasvim drugo.

Težnja za što većim profitom, nedovoljna kapacitiranost inspekcijskih organa, ali i činjenica da radnici u privatnom sektoru uglavnom nisu sindikalno organizovani, glavni su razlozi trenutnog stanja u ovoj oblasti, koje je u velikom broju slučajeva daleko od dobrog.

Prema dostupnim podacima, u BiH se broj fatalnih nesreća na radu mjeri desetinama,  a broj povreda na radu hiljadama godišnje.

Međunarodna organizacija rada je procijenila da su ekonomske posljedice neulaganja u zaštitu i zdravlje na radu, odnosno u prevenciju profesionalnih nesreća i oboljenja ogromne, i da iznose čak do četiri posto svjetskog godišnjeg bruto društvenog proizvoda.

Poseban sigurnosni rizik, veoma raširen i kod nas, jesu ugovori o radu na određeno vrijeme.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), svaki deseti čovjek na svijetu pati od depresije, anksioznosti ili drugih mentalnih bolesti zbog straha od gubitka ili neizvjesnosti pronalaska posla.

Kada su u pitanju radnici sa atipičnim ugovorima o radu –   ugovori o radu na određeno vrijeme, privremeni i povremeni poslovi, sezonski poslovi, procjene govore da smanjena produktivnost ovih kategorija radnika koja je uzrokovana njihovim strahom od gubitka posla, anksioznošću, bolovanjima, svjetsku ekonomiju godišnje koštaju 824 milijarde dolara.

Također, zbog bolovanja uzrokovanih istim ili sličnim problemima godišnje se u svijetu izgubi 12 milijardi radnih dana.

U studiji Svjetske zdravstvene organizacije izračunati su i okvirni troškvi liječenja u vodećih 36 zemalja u periodu 2016 – 2030 godina, koji se odnose na usluge primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, psihološka savjetovanja i antidepresive, i oni iznose 126,66 milijardi dolara.

S druge strane, koristi od podizanja stepena sigurnosti zaposlenja daleko nadmašuju troškove – zbog većeg radnog elana, bolje koncentracije, tako i zbog bolje pažnje i posvećenosti poslu. 

Samo pet posto poboljšanja radne produktivnosti vrijedi 354,48 milijardi dolara, dok bolje zdravstveno stanje radnika prema ovoj studiji vrijedi dodatnih 274,72 milijarde dolara.

Svaki poslodavac, u svjetlu ovih činjenica, za sebe treba napraviti računicu koliko ga košta nezadovoljstvo radnika radnim uslovima, odlasci na bolovanje, rad pod tenzijom, strahom ili pritiskom, nedovoljna koncentracija, greške u radu, povrede.

Računica bi sigurno pokazala da je dugoročno daleko isplativije, a u prvom redu humanije, poboljšati uslove rada i zadržati svoje radnike, nego „štediti“  i imati lošu produktivnost, slabiji kvalitet, škart, radnike na bolovanju, ili plaćati odštete zbog fatalnih nesreća, povreda na radu ili profesionalnih bolesti.

Na zaštitu na radu se ne treba i ne smije gledati kao na trošak, nego kao na investiciju.

SM FBIH – Kantonalni odbor Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona