Svakodnevnim povećanjem cijena hrane, rastu i sve druge usluge, pa tako i cijene usluga u pojedinim staračkim domovima.

Osobama treće životne dobi, uz male penzije, ionako je ugrožena egzistencija, a malo njih sebi može priuštiti boravak u staračkim domovima bez finansijske pomoći porodice ili socijalne pomoći.

Ruža Ćuk (82) iz Širokog Brijega, više od sedam godina je korisnica mostarskog Doma za stare i nemoćne osobe. Kaže kako je zadovoljna smještajem i uslugama Doma.

“Fino, ima sve, ima za pojesti, izađemo tamo malo i van, ja pletem… Volim plesti, tako mi ostalo. Od malih nogu sam plela.”

Međutim, kao i većina korisnika Doma, ni Ruža sa svojom penzijom ne može plaćati boravak u Domu. Dio troškova snosi joj širokobriješki centar za socijalni rad. Inače, mostarski Dom za stare i nemoćne jedan je od najjeftinijh u Bosni i Hercegovni, ali s obzirom na to da su troškovi života enormno povećani, iz uprave Doma kažu da su zatražili od resornih institucija povećanje cijena usluga.

“Cijene koje su stajale 630 KM za pokretnu osobu očuvanog fizičkog i mentalnog zdravlja su zbilja niske, a 780 je za nepokretnu osobu i osobu kojoj je potreban nadzor 24 sata. Niske su cijene na sve ostale troškove života kao što vidite, jer to su veliki izdaci, od grijanja, hrane i higijene”, navodi Anka Mikulić, suradnica Doma za stare i nemoćne osobe Mostar.

Grad Mostar za Dom izdvaja pola miliona maraka godišnje. To nije dovoljno ni za plaće djelatnika, kažu u Domu. Iz Saveza samostalnih sindikata BiH kažu kako su razlozi za povećanja cijena dijelom opravdani zbog visoke inflacije, ali upozoravaju na problem naglog i enormnog povećanja cijena.

“Znam da je došlo do povećanja cijena u nekim staračkim domovima čak i do 200 KM, što je stvarno veliki udar na novčanike tih ljudi, ako uzmete u obzir da su njihove penzije do 500 KM, a cijene tih smještaja od 700, 800 pa na više KM. Onda se zaista postavlja pitanje kako ti ljudi sebi uopće mogu priuštiti taj smještaj”, mišljenja je Lejla Čaušević iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

A realnost je da malo ko sebi može priuštiti boravak u Staračkom domu bez pomoći porodice i socijalnih ustanova.

Realnost je nažalost, kažu u Sindikatu, i to da državne vlasti do danas nisu adekvatno odgovorile kako bi pomogle bh. građanima da lakše prebrode finansijsku krizu zbog inflacije.

Svakodnevnim povećanjem cijena hrane, rastu i sve druge usluge, pa tako i cijene usluga u pojedinim staračkim domovima.

Osobama treće životne dobi, uz male penzije, ionako je ugrožena egzistencija, a malo njih sebi može priuštiti boravak u staračkim domovima bez finansijske pomoći porodice ili socijalne pomoći.

Ruža Ćuk (82) iz Širokog Brijega, više od sedam godina je korisnica mostarskog Doma za stare i nemoćne osobe. Kaže kako je zadovoljna smještajem i uslugama Doma.

“Fino, ima sve, ima za pojesti, izađemo tamo malo i van, ja pletem… Volim plesti, tako mi ostalo. Od malih nogu sam plela.”

Međutim, kao i većina korisnika Doma, ni Ruža sa svojom penzijom ne može plaćati boravak u Domu. Dio troškova snosi joj širokobriješki centar za socijalni rad. Inače, mostarski Dom za stare i nemoćne jedan je od najjeftinijh u Bosni i Hercegovni, ali s obzirom na to da su troškovi života enormno povećani, iz uprave Doma kažu da su zatražili od resornih institucija povećanje cijena usluga.

“Cijene koje su stajale 630 KM za pokretnu osobu očuvanog fizičkog i mentalnog zdravlja su zbilja niske, a 780 je za nepokretnu osobu i osobu kojoj je potreban nadzor 24 sata. Niske su cijene na sve ostale troškove života kao što vidite, jer to su veliki izdaci, od grijanja, hrane i higijene”, navodi Anka Mikulić, suradnica Doma za stare i nemoćne osobe Mostar.

Grad Mostar za Dom izdvaja pola miliona maraka godišnje. To nije dovoljno ni za plaće djelatnika, kažu u Domu. Iz Saveza samostalnih sindikata BiH kažu kako su razlozi za povećanja cijena dijelom opravdani zbog visoke inflacije, ali upozoravaju na problem naglog i enormnog povećanja cijena.

“Znam da je došlo do povećanja cijena u nekim staračkim domovima čak i do 200 KM, što je stvarno veliki udar na novčanike tih ljudi, ako uzmete u obzir da su njihove penzije do 500 KM, a cijene tih smještaja od 700, 800 pa na više KM. Onda se zaista postavlja pitanje kako ti ljudi sebi uopće mogu priuštiti taj smještaj”, mišljenja je Lejla Čaušević iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

A realnost je da malo ko sebi može priuštiti boravak u Staračkom domu bez pomoći porodice i socijalnih ustanova.

Realnost je nažalost, kažu u Sindikatu, i to da državne vlasti do danas nisu adekvatno odgovorile kako bi pomogle bh. građanima da lakše prebrode finansijsku krizu zbog inflacije.