Pobjedom Milatovića nema Srpskog sveta, nismo niti ćemo povući priznanje Kosova, i ništa se neće promijeniti porazom Đukanovića. Crna Gora je bila privatna država Đukanovića, njegovim političkim odlaskom završava se ciklus politike devedesetih, ulazimo u novu političku i pravnu eru Crne Gore, kaže u ekskluzivnom intervjuu za Mrežu Federalne TV crnogorski premijer Dritan Abazović.

Abazović je govorio o ruci pravde koja je proradila i da li ide do Đukanovića. Hoće li biti pravde ili osvete prema poraženim? O Milatovićevim porukama regionu, Srebrenici, 9. januaru, Dodikovoj secesiji, BiH, Otvorenom Balkanu i evropskom putu.

Na početku kaže da Crna Gora pobjedom Milatovića i porazom Đukanovića ulazi u novu političku eru.

“Završava se ciklus politike devedesetih u Crnoj Gori i nekako ovo i simbolički i suštinski znači da ćemo da raskrstimo sa onom politikom koja je do sada bila toliko aktuelna i na Balkanu i u Crnoj Gori. Vjerujem da je ovo dobra poruka i za građane regiona. Način na koji su prihvatili i poraz i pobjedu i pobjednike i poražene pokazuje da duvaju neki drugi vjetrovi na ovim prostorima i vjerujem da će to značiti neko brže kretanje prema EU što se tiče Crne Gore.”

Abazović naglašava da ne znači toliko pobjeda Milatovića koliko poraz Đukanovića za novu eru u Crnoj Gori.

“Đukanović je personifikovao jednu partiju koja je prilično ogrezla u korupciji, kriminalu, stvorila sistem privatne države gdje su institucije sistema zapravo bile zarobljene od strane jedne političke opcije. Bio je personifikacija i političkog monopola gdje nije bilo mogućnosti da neki drugi ljudi dođu do izražaja i mislim da je sada pobjeda Milatovića sve suprotno od toga.”

Smatra da nova Crna Gora neće biti srpska država Milatovića.

“Apsolutno mislim da su to dvije stvari koje nemaju veze jedna sa drugom. Gospodin Đukanović je izgradio sistem u kojem su on i njegova porodici ostvarili enormnu zaradu od svega, privatizacijom mnogih javnih dobara, namještanjem poslova svojim kumovima, bliskim saradnicima itd. Imamo velike akcije policije koje se tiču borbe protiv organizovanog kriminala, na što sam posebno ponosan, rasturanje narko kartela unutar institucija sistema. To je karakterisao i šverc cigareta u prethodnom periodu, ali da s ene vraćamo na negativnosti, mislim da je sa time sve završeno. Kad je riječ o gospodinu Milatoviću, on je personifikacija nečega drugog. Prvo, nema, po mom osobnom sudu, niti tu ambiciju niti tu moć da radi te stvari, niti tu želju. Mislim da se radi o jednom jako obrazovanom čovjeku. Mislim da ljudi u BiH imaju potpuno pogrešnu percepciju šta se dešava u Crnoj Gori. Istu su ovu percepciju imali 2020. godine. Ljudi misle da ako nema Đukanovća i DPS-a ode Crna Gora. To nije tačno. Ljudi u BiH, ima takvih ljudi i na Kosovu, misle da nema Đukanovića, ode Crna Gora. Nije Đukanović Crna Gora. Šta se desilo od 2020. godine do danas, šta je to promijenjeno? Ništa. Da li je Crna Gora promijenila ime, zastavu, da li je izašla iz NATO-a, da li je povukla priznanje Kosova? Pa šta onda srpska država zato što je dobio neko drugi. I zato što neko želi da stvori percepciju da ako nema kriminalaca nema ni Crne Gore. Mi smo iz jednog drugog miljea. Kad je riječ o Crkvi, potpisivanjem temeljnog ugovora, kojeg sam lično potpisao i na šta sam posebno ponosan, mi smo uradili prvi put situaciju da je SPC ušla u ugovorni odnos sa državom, što 30 godina za vrijeme Đukanovića nije htjela da uradi.”

Ističe da ga Crnogorci nisu zbog ugovora sa SPC-om prozvali veleizdajnikom.

“Pravite razliku između građana Crne Gore i ljudi koji su plaćeni da pričaju političku priču. Prozvali su nas ljudi iz bivšeg režima koji su u Crnoj Gori popularno nazvani korjetaši, kojima je presušilo korito novom vlašću jer nova vlast nije servis privatnih interesa ljudi i takvi ljudi su počeli da izazivaju retoriku kojaje neprimjerena. Ja sam ponosan što sam za te ljude izdajnik. Za te ljude ću uvijek biti izdajnik. To su ljudi koji se finansiraju iz narko kartela.”

Crna Gora ima ambiciju da bude dio evropskog svijeta

Kaže da je on Dritan Abazović, lider građanskog pokreta URA.

“Bio sam na listi crno na bijelo koju sam sam predvodio. Mi predvodimo stranku koja nije bila jedina. Bilo je više stranaka koje se zalažu za tri stvari – za građansku, evropsku i ekološku Crnu Goru. Nismo dio koalicije sa Demokratskim frontom i nismo nikakav dio nikakvog srpskog bloka. Jesmo dio većine koja je željela promjene u Crnoj Gori i donijela te promjene. Kad je riječ o DF-u, mi nismo u koaliciji s njima. Jesmo činili većinu s njima, napravili smo ekspertsku vladu 2020. godine u kojoj nije bilo političara osim mene i napravili smo manjinsku vladu 2022. godine u aprilu mjesecu, ovu vladu koju ja trenutno vodim i koja je najinkluzivnija otkad Crna Gora postoji. DF-a nema u ovoj vladi. Ima ga po javnoj administraciji i na to sam isto ponosan. Ne želim da getoiziramo naše društvo. Ljudi koji glasaju za DF imaju isto pravo kao što su glasali za URA-u ili DPS ili bilo koju drugu stranku. U tom kontekstu zaista ne vidim ništa sporno.”

Abazović pojašnjava da se sa čovjekom kao što je on još nisu susreli.

“Mislili su da ću ja da budem dio njihove političke kolonije gdje ću zbog nekih svojih ličnih privilegija da prihvatim da budem ono što su bili njihovi koalicioni partneri 30 godina. Govorim za DPS i Đukanovića. Ja sam čovjek koji ima svoje dostojanstvo, borio sam se za promjene i svaki svoj politički čilj sam postigao. Zbog toga je njima sporan Ostrog, zbog toga im je sporna Crkva, zbog toga im je sporan Dritan Abazović, zbog toga je njima priča o srpskom svetu itd., zato što smo mi razbili kriminalnu piramidu koja je ovdje funkcionisala.”

Kada je riječ o srpskom svetu kaže da nova Crna Gora ima ambiciju da bude dio evropskog svijeta.

“Nikakav srpski svet nas ne zanima. I nije nas nikad ni zanimao. Ni nas koji smo sada na vlasti ni ljude koji su ogromna većina u Crnoj Gori. Nas zanima evropski svijet. Sve ostalo je predmet neke propagande.”

Ističe da nije čuo relevantan argument, a koji je protiv Otvorenog Balkana.

“Izgleda da Albanija i Sjeverna Makedonija zapravo žele srpski svet. To je teza kad neko kaže Otvoreni Balkan je srpski svet. Ja podržavam svaku regionalnu inicijativu koja ide u pravcu ostvarivanja veće saradnje između zemalja Zapadnog Balkana. To vidim samo kao jedan alat kojim svi mi zajedno, svih šest zemalja Zapadnog Balkana, idemo brže ka EU. Otvoreni Balkan je dobar jer stavlja akcenat na ekonomsku saradnju, na veću mobilnost, veću otvorenost, na priznavanje raznih licenci, radnih dozvola, otvorenog tržišta, dakle nešto što je zahtjev EU i prema nama i prema BiH i prema Srbiji i prema Kosovu i prema svima ostalim. Uvijek se potenciralo da je inkluzivan, da je otvoren za svih šest zemalja Zapadnog Balkana, a to je najvažnija stvar. Da nije eksluzivan samo za određene države i uopšte ga ne smatram bilo kakvim dijelom srpskog sveta ili albanskog sveta ili bilo čega drugog.”

Crna Gora i BiH imaju najbolje moguće odnose

Abazović smatra da BiH i Crna Gora žele da idu u EU da bi imale veću saradnju i mobilnost.

“Mi ne možemo da promijenimo svoje susjede. Crna Gora se graniči sa državama sa kojima se graniči. BiH takođe. To je konstanta. Promjenjivo je kakve odnose imate sa svojim komšijama. Možete da budete u permanentnoj svađi, možete da nemate nikakve odnose, možete da dižete zidove na graničnim prelazima, možete da imate i odlične odnose. Ja biram ovo treće, uopšte nemam strah od toga. Ja mislim da je cilj i BiH i Crne Gore da se svi nađemo u EU.”

Smatra da će Milatović nastaviti u pravcu u kojem je počeo, kada je riječ o odnosima prema susjednim zemljama.

“Inače Crna Gora je prepoznata kao zemlja koja nema nikakvih otvorenih pitanja sa svojim susjednima. Jako dobru komunikaciju sa svim vladama u regionu. Ja očekujem da se i predsjednik države na potpuno identičan postavi. Vrlo sam ponosan na odnose koje imamo sa svim zemljama u regionu.”

O odnosima BiH i Crne Gore naglašava da imaju najbolje moguće odnose.

“Mislim da je gospodin Milatović oko pitanja Srebrenice bio jasan i mislim da manji broj ljudi koji su njega možda podržali ima neku dilemu vezano za to pitanje. Što se tiče njega vjerujem da on tu dilemu nema, a što se tiče zvanične Crne Gore ona je nema ni u primisli. Dakle u Srebrenici je bio genocid i to je toliki fakat da ne treba bilo kakva šira interpretacija toga, da je bilo šta neko obrazlaže. Siguran sam da će to tako i ostati kad je u pitanju zvaničlna komunikacija zvaničnika u Crnoj Gori. A šta ljudi pojedinačno misle, neki ljudi za koje tvrdim da su zaista u ogromnoj manjini, to vjerovatno dok balkanske prilike budu ovakve i dok se svi ne oslobodimo tih politika prošlosti, uvijek ćete nalaziti neke ljude koji će vjerovatno htjeti namjerno ili ne da takvu činjenicu poreknu.”

Na pitanje da li se kaje zbog svoje prošlogodišnje izjave u Srebrenici, kaže: “Zašto bih se kajao? Ja sam u Srebrenici rekao stvar koja je najljudskija moguća. Ne smatram da sam uvrijedio žrtve niti bilo koju racionalnu osobu. Zato što mi prije nego što smo ovo što jesmo, prije nego što smo Crnogorci, Albanci, Bošnjaci, prije nego što smo Kinezi, Nijemci, prije nego što smo muslimani, hrišćani, prije nego što smo ateisti, mi smo ljudi od krvi i mesa. I to je najinkluzivniji pristup koji postoji. I najčasniji i najdublji ljudski. Mi svi smo ljudi i nas i Konvencija o genocidu i Konvencija o ljudskim pravima tretira kao ljudska bića. I ja sam rekao i ostajem pri tome. To je najinkluzivnija izjava ikada i davala je univerzalistički karakter, da je niko na svijetu ne bi mogao osporiti. Niko na svijetu, nigdje. To je univerzalni karakter. Što nekome smeta univerzalni karakter, to je druga stvar. Smeta mu iz političkih razloga, ne smeta mu iz drugih razloga. Jer iz ljudskih razloga ovo ne može da zasmeta nikome. Politika stvara politiku genocida, ona se sprovodi kroz vojske, policije, kroz ljude koji su divlji, koji su neodgovorni. Ona se sprovodi kroz to i ja sam rekao da navijam da se nikad više politike genocida ne pojave na našim prostorima. Da se nigdje na svijetu ne pojave, I dao sam inkluzivnu izjavu koja podrazumijeva krajnju ljudskost i humanost. I stojim iza toga.”

Đukanović sebe ne može izuzeti iz pravnog poretka Crne Gore

Abazović kaže da nisu poslali ministre na proslavu neustavnog 9. januara u RS-u.

“Vlada ih nije poslala, oni su tamo bili privatno. A tamo je bio vaš premijer, predsjednik Savjeta ministara BiH. Mene ne interesuje odakle on dolazi. Ponekad ne mogu BiH da razumijem iako imam toliko simpatija, iako je razumijem, ali ne razumijem neke neodgovorne ljude. Imaju problem što su tamo ministri iz Crne Gore, koji nisu tamo zvanično, koji su tamo na privatne pozive ljudi iz RS-a i imaju primjedbe na to, a nemaju primjedbe na to što je njihov premijer tamo, skoro za govornicom. Da me pozovu, ja ne bih došao na proslavu 9. januara. Dakle, vlada Crne Gore nije imala nikakvu zvaničnu posjetu niti je došla na bilo kakvu zvaničnu proslavu Dana RS-a. I tu je tačka. Svi bi trebali više da gledamo u svoju kuću i svoje dvorište. To bi bilo najbolje za početak. A da kod komšija ne gledamo neprijatelje, nego da pokušavamo da pravimo što veća prijateljstva. Naša intencija je takva. Vjerujem da je i u BiH sve dominantnija ta politika i pružena je ruka s naše strane.”

O pomirenju unutar same Crne Gore kaže da je to proces koji je započet i koji ide jako dobrom dinamikom.

“Ovi posljednji izbori su najveći dokaz toga. Imali smo dvije politike koje su bile kao teža jedna drugoj. Sada dominiraju ove politike centra. Mislim da smo tu dali presudan doprinos i lično moja malenkost i generalno stranka koju zastupam. Mi nemamo više onu podjelu koja je bila blokovska na 55-45 koja je bila referendumska i koju je gajio prethodni režim. Taj prethodni režim je izgubio snagu, isto tako jedna desničarska politika sa druge strane je izgubila snagu i sada čini mi se ta politika centra raste. To je mukotrpan i dugoročan proces jer ne podrazumijeva samo neke političke promjene. Podrazumijeva pitanje pravde, ljudi čeznu za pravdom, žele pravdu i mislim da je ruka pravde u Crnoj Gori zaista proradila. I druga komponenta je povećanje životnog standarda koje će ići ka tome da se polarizacija u društvu nekako umanjuje. 2022. smo završili kao zemlja koja ima najveću prosječnu platu u regionu i najveću minimalnu zaradu u regionu.”

Ističe da nema osvete, te da neke strukture iz bivšeg režima smatraju osvetom to što je pravda zakucala na njihova vrata.

“U Crnoj Gori su se desili istorijski procesi. Mi smo procesuirali ljude iz vrha pravosuđa, iz vrha tužilačke organizacije, nedavno iz vrha policije. vjerovatno će biti procesuirani i ljudi iz političke sfere. U svakom slučaju ruka pravde je krenula i samo je pitanje njene brzine. više nije uopšte pitanje da li će ona stići. Vidjećemo ide li ona i prema gospodinu Đukanoviću. On sebe ne može izuzeti iz pravnog poretka Crne Gore. Za sada su stradali ljudi koji su bili u njegovom neposrednom okruženju. S obzirom da je on 30 godina bio na pollitičkom čelu Crne Gore, ne znam da li je bio dovoljno sposoban da u potpunosti sebe izuzme iz svega onoga što su uradili ljudi u njegovom okruženju. Ne znam, ne želim da licitiram. Želim samo da kažem da državno tužilaštvo ima odriješene ruke da radi u skladu sa zakonom prema svima. Ono što jeste malo sporno u javnosti jeste način na koji je Đukanović došao do tog famoznog prvog miliona. To je nešto što mora dobiti neki epilog. Ne govorim nitša da je neko kriv ili nije, ali sporan je prvi milion. Taj prvi će onda, ako se pokaže onako kako svi očekuju, onda će se mnogo lakše dokazivati drugi.”

Tvrdi da su njemu stvari jasne.

“Naravno da znam kako je zaradio taj prvi milion. Vrlo jednostavno, najjednostavnije na svijetu. Kada je morao da dobije taj milion da bi kupio akcije banke njegovog brata da bi ih kasnije prodao nekoliko puta skuplje. Na taj način vratio je taj prvi kredit koji su mu obezbijedili dvoje njegovih prijatelja koji su prije toga radili neke nelegalne aktivnosti i koji su vodili ovu čuvenu trajektnu liniju koju smo mi sada oduzeli i vratili građanima Crne Gore. Tako da niko ništa nije radio džabe i za lijepe oči. Svako je iz ovog njihovog posla, što bi narod u BiH rekao, izašao dobar, ali ja ne želim time da licitiram, niti je moje. Ja nisam istražni organ, moje je samo da transparentno obavještavam javnost o onome što smatram da je javni interes i to ću raditi i u narednom periodu. Mislim da će biti zanimljivo kako će ovaj epilog da se završi, a naravno onda će morati i druge stvari da se pokažu. Mislio da je ostavku trebao da podnese prije godinu dana, bilo je mnogo pametnije. Sada je svejedno. Mislim da je ispravno postupio, ali sve i da nije mislim da je to irelevantno nakon ovako brutalnog poraza.”

Mislim da je Dejtonu istekao rok trajanja

Na pitanje gdje su manjine u Crnoj Gori odgovara: “Manjine u Crnoj Gori su nikad bolje. Sve ostalo je priča koja je potpuno irelevantna. Prvo, nikad nisu u ovom broju učestvovali u Vladi Crne Gore. Vlada je apsolutno inkluzivna, sve manjinske partije su involvirane u izvršnoj vlasti i imaju nekoliko ministara. Ne vidim nikakve probleme, naprotiv. Mi smo, s obzirom da ja dolazim iz redova manjina, se potrudili, ne zbog nekog posebnog senzibiliteta nego zbog nepravde koja je u prethodnom periodu činjena prema njima da povećamo ekonomsku aktivnost u tim dijelovima gdje žive manjinski narodi. Međutim cilj je da ih ekonomski osnažimo da ne bi imali situaciju kao ranije da se masovno emigrira iz države i da ljudi svoje mjesto pod suncem traže u nekim drugim državama. To je zadatk i ove vlade, a siguran sam da će biti i nekih narednih vlada.”

Abazović ističe da je BiH stara evropska država i da nedaće karakteristične za posljednji historijski period, posljednjih deceniju, dvije, nije nešto što može da poremeti ono što je njena državnost od pamtivijeka.

“Lično mislim da je Dejtonu istekao rok trajanja i da novo vrijeme traži novi Ustav koji će da definiše kako će zemlja da izgleda, kako će da se organizuje unutar sebe i da učini sistem funkcionalnim. To je nešto što bih ja prijateljski i bratski volio da vidim u BiH. Da li je to moguće postići sa ovim političkim elitama – nije. To je vaša unutrašnja stvar, mi vam želimo sve najbolje, ali po mom skromnom sudu ukoliko se bude nastavilo to će samo da opterećuje građane. Ja vjerujem da će neke možda nove generacije, ne mislim na mlađe ljude nego ljude koji imaju manje infekcije iz onoga što su bila ratna dešavanja, doprinijeti tome da se ubrizga neki novi duh u političkom smislu, u pozitivnom smislu i da će to dovesti do neophodnih promjena.”

Kaže da mu je žao što je u BiH ono što je bilo aktuelno 2004. godine aktuelno i 2023.

“Slično, u nekom možda drugom formatu. Tako je i sa Crnom Gorom bilo do 2020. Mislim da treba nešto da se promijeni. Mislim da Dodikove težnje za secesijom apsolutno ne bi dobile podršku u Crnoj Gori. Apsolutno mislim da ne bi.”

Ostajem euro optimista

Smatra da moramo da uradimo sve što je do nas kako bi ušli u EU.

“To neće biti garant da će oni nas primiti, ali je jako važno da mi dostignemo neke standarde, da oslobodimo svoje institucije, da imamo određenu dozui profesionalizma u svim sferama, da ekonomski ojačamo, da imamo dobre regionalne vibracije, da nemamo svađu, konflikte. I da se nadamo da će oni malo da koriguju svoju politiku koja je vrlo restriktivna kada je u pitanju proširenje. Bez obzira šta bude konačna odluka čelnika u Briselu i članica EU ja zaista smatram da svi mi treba da težimo da odradimo ono što je do nas, ubrizgamo neki evropski duh jer će to na kraju dana nama pomoći. Sve i da ne budemo članice EU, ako se tako stvari postave, da organizujemo život na ovim prostorima na mnogo bolji način nego što smo to radili do sada.”

Naglašava da ostaje euro optimista da ćemo kao regija biti dio velike evropske porodice u narednom periodu.

“Na taj način mislim da i ove neke naše historijske stvari će se relativizovati i da onda neće dobijati toliki značaj. Znači pitanje i sigurnosti i životnog standarda i generalno vladavine prava zavisi od toga koliko budemo brzo koračali tim putem. Ja želim da vjerujem i ostajem optimista da će se zemlje Zapadnog Balkana i pored svih ovih političkih i geopolitičkih kretanja naći u EU”, zaključio je Abazović za Mrežu.

Pobjedom Milatovića nema Srpskog sveta, nismo niti ćemo povući priznanje Kosova, i ništa se neće promijeniti porazom Đukanovića. Crna Gora je bila privatna država Đukanovića, njegovim političkim odlaskom završava se ciklus politike devedesetih, ulazimo u novu političku i pravnu eru Crne Gore, kaže u ekskluzivnom intervjuu za Mrežu Federalne TV crnogorski premijer Dritan Abazović.

Abazović je govorio o ruci pravde koja je proradila i da li ide do Đukanovića. Hoće li biti pravde ili osvete prema poraženim? O Milatovićevim porukama regionu, Srebrenici, 9. januaru, Dodikovoj secesiji, BiH, Otvorenom Balkanu i evropskom putu.

Na početku kaže da Crna Gora pobjedom Milatovića i porazom Đukanovića ulazi u novu političku eru.

“Završava se ciklus politike devedesetih u Crnoj Gori i nekako ovo i simbolički i suštinski znači da ćemo da raskrstimo sa onom politikom koja je do sada bila toliko aktuelna i na Balkanu i u Crnoj Gori. Vjerujem da je ovo dobra poruka i za građane regiona. Način na koji su prihvatili i poraz i pobjedu i pobjednike i poražene pokazuje da duvaju neki drugi vjetrovi na ovim prostorima i vjerujem da će to značiti neko brže kretanje prema EU što se tiče Crne Gore.”

Abazović naglašava da ne znači toliko pobjeda Milatovića koliko poraz Đukanovića za novu eru u Crnoj Gori.

“Đukanović je personifikovao jednu partiju koja je prilično ogrezla u korupciji, kriminalu, stvorila sistem privatne države gdje su institucije sistema zapravo bile zarobljene od strane jedne političke opcije. Bio je personifikacija i političkog monopola gdje nije bilo mogućnosti da neki drugi ljudi dođu do izražaja i mislim da je sada pobjeda Milatovića sve suprotno od toga.”

Smatra da nova Crna Gora neće biti srpska država Milatovića.

“Apsolutno mislim da su to dvije stvari koje nemaju veze jedna sa drugom. Gospodin Đukanović je izgradio sistem u kojem su on i njegova porodici ostvarili enormnu zaradu od svega, privatizacijom mnogih javnih dobara, namještanjem poslova svojim kumovima, bliskim saradnicima itd. Imamo velike akcije policije koje se tiču borbe protiv organizovanog kriminala, na što sam posebno ponosan, rasturanje narko kartela unutar institucija sistema. To je karakterisao i šverc cigareta u prethodnom periodu, ali da s ene vraćamo na negativnosti, mislim da je sa time sve završeno. Kad je riječ o gospodinu Milatoviću, on je personifikacija nečega drugog. Prvo, nema, po mom osobnom sudu, niti tu ambiciju niti tu moć da radi te stvari, niti tu želju. Mislim da se radi o jednom jako obrazovanom čovjeku. Mislim da ljudi u BiH imaju potpuno pogrešnu percepciju šta se dešava u Crnoj Gori. Istu su ovu percepciju imali 2020. godine. Ljudi misle da ako nema Đukanovća i DPS-a ode Crna Gora. To nije tačno. Ljudi u BiH, ima takvih ljudi i na Kosovu, misle da nema Đukanovića, ode Crna Gora. Nije Đukanović Crna Gora. Šta se desilo od 2020. godine do danas, šta je to promijenjeno? Ništa. Da li je Crna Gora promijenila ime, zastavu, da li je izašla iz NATO-a, da li je povukla priznanje Kosova? Pa šta onda srpska država zato što je dobio neko drugi. I zato što neko želi da stvori percepciju da ako nema kriminalaca nema ni Crne Gore. Mi smo iz jednog drugog miljea. Kad je riječ o Crkvi, potpisivanjem temeljnog ugovora, kojeg sam lično potpisao i na šta sam posebno ponosan, mi smo uradili prvi put situaciju da je SPC ušla u ugovorni odnos sa državom, što 30 godina za vrijeme Đukanovića nije htjela da uradi.”

Ističe da ga Crnogorci nisu zbog ugovora sa SPC-om prozvali veleizdajnikom.

“Pravite razliku između građana Crne Gore i ljudi koji su plaćeni da pričaju političku priču. Prozvali su nas ljudi iz bivšeg režima koji su u Crnoj Gori popularno nazvani korjetaši, kojima je presušilo korito novom vlašću jer nova vlast nije servis privatnih interesa ljudi i takvi ljudi su počeli da izazivaju retoriku kojaje neprimjerena. Ja sam ponosan što sam za te ljude izdajnik. Za te ljude ću uvijek biti izdajnik. To su ljudi koji se finansiraju iz narko kartela.”

Crna Gora ima ambiciju da bude dio evropskog svijeta

Kaže da je on Dritan Abazović, lider građanskog pokreta URA.

“Bio sam na listi crno na bijelo koju sam sam predvodio. Mi predvodimo stranku koja nije bila jedina. Bilo je više stranaka koje se zalažu za tri stvari – za građansku, evropsku i ekološku Crnu Goru. Nismo dio koalicije sa Demokratskim frontom i nismo nikakav dio nikakvog srpskog bloka. Jesmo dio većine koja je željela promjene u Crnoj Gori i donijela te promjene. Kad je riječ o DF-u, mi nismo u koaliciji s njima. Jesmo činili većinu s njima, napravili smo ekspertsku vladu 2020. godine u kojoj nije bilo političara osim mene i napravili smo manjinsku vladu 2022. godine u aprilu mjesecu, ovu vladu koju ja trenutno vodim i koja je najinkluzivnija otkad Crna Gora postoji. DF-a nema u ovoj vladi. Ima ga po javnoj administraciji i na to sam isto ponosan. Ne želim da getoiziramo naše društvo. Ljudi koji glasaju za DF imaju isto pravo kao što su glasali za URA-u ili DPS ili bilo koju drugu stranku. U tom kontekstu zaista ne vidim ništa sporno.”

Abazović pojašnjava da se sa čovjekom kao što je on još nisu susreli.

“Mislili su da ću ja da budem dio njihove političke kolonije gdje ću zbog nekih svojih ličnih privilegija da prihvatim da budem ono što su bili njihovi koalicioni partneri 30 godina. Govorim za DPS i Đukanovića. Ja sam čovjek koji ima svoje dostojanstvo, borio sam se za promjene i svaki svoj politički čilj sam postigao. Zbog toga je njima sporan Ostrog, zbog toga im je sporna Crkva, zbog toga im je sporan Dritan Abazović, zbog toga je njima priča o srpskom svetu itd., zato što smo mi razbili kriminalnu piramidu koja je ovdje funkcionisala.”

Kada je riječ o srpskom svetu kaže da nova Crna Gora ima ambiciju da bude dio evropskog svijeta.

“Nikakav srpski svet nas ne zanima. I nije nas nikad ni zanimao. Ni nas koji smo sada na vlasti ni ljude koji su ogromna većina u Crnoj Gori. Nas zanima evropski svijet. Sve ostalo je predmet neke propagande.”

Ističe da nije čuo relevantan argument, a koji je protiv Otvorenog Balkana.

“Izgleda da Albanija i Sjeverna Makedonija zapravo žele srpski svet. To je teza kad neko kaže Otvoreni Balkan je srpski svet. Ja podržavam svaku regionalnu inicijativu koja ide u pravcu ostvarivanja veće saradnje između zemalja Zapadnog Balkana. To vidim samo kao jedan alat kojim svi mi zajedno, svih šest zemalja Zapadnog Balkana, idemo brže ka EU. Otvoreni Balkan je dobar jer stavlja akcenat na ekonomsku saradnju, na veću mobilnost, veću otvorenost, na priznavanje raznih licenci, radnih dozvola, otvorenog tržišta, dakle nešto što je zahtjev EU i prema nama i prema BiH i prema Srbiji i prema Kosovu i prema svima ostalim. Uvijek se potenciralo da je inkluzivan, da je otvoren za svih šest zemalja Zapadnog Balkana, a to je najvažnija stvar. Da nije eksluzivan samo za određene države i uopšte ga ne smatram bilo kakvim dijelom srpskog sveta ili albanskog sveta ili bilo čega drugog.”

Crna Gora i BiH imaju najbolje moguće odnose

Abazović smatra da BiH i Crna Gora žele da idu u EU da bi imale veću saradnju i mobilnost.

“Mi ne možemo da promijenimo svoje susjede. Crna Gora se graniči sa državama sa kojima se graniči. BiH takođe. To je konstanta. Promjenjivo je kakve odnose imate sa svojim komšijama. Možete da budete u permanentnoj svađi, možete da nemate nikakve odnose, možete da dižete zidove na graničnim prelazima, možete da imate i odlične odnose. Ja biram ovo treće, uopšte nemam strah od toga. Ja mislim da je cilj i BiH i Crne Gore da se svi nađemo u EU.”

Smatra da će Milatović nastaviti u pravcu u kojem je počeo, kada je riječ o odnosima prema susjednim zemljama.

“Inače Crna Gora je prepoznata kao zemlja koja nema nikakvih otvorenih pitanja sa svojim susjednima. Jako dobru komunikaciju sa svim vladama u regionu. Ja očekujem da se i predsjednik države na potpuno identičan postavi. Vrlo sam ponosan na odnose koje imamo sa svim zemljama u regionu.”

O odnosima BiH i Crne Gore naglašava da imaju najbolje moguće odnose.

“Mislim da je gospodin Milatović oko pitanja Srebrenice bio jasan i mislim da manji broj ljudi koji su njega možda podržali ima neku dilemu vezano za to pitanje. Što se tiče njega vjerujem da on tu dilemu nema, a što se tiče zvanične Crne Gore ona je nema ni u primisli. Dakle u Srebrenici je bio genocid i to je toliki fakat da ne treba bilo kakva šira interpretacija toga, da je bilo šta neko obrazlaže. Siguran sam da će to tako i ostati kad je u pitanju zvaničlna komunikacija zvaničnika u Crnoj Gori. A šta ljudi pojedinačno misle, neki ljudi za koje tvrdim da su zaista u ogromnoj manjini, to vjerovatno dok balkanske prilike budu ovakve i dok se svi ne oslobodimo tih politika prošlosti, uvijek ćete nalaziti neke ljude koji će vjerovatno htjeti namjerno ili ne da takvu činjenicu poreknu.”

Na pitanje da li se kaje zbog svoje prošlogodišnje izjave u Srebrenici, kaže: “Zašto bih se kajao? Ja sam u Srebrenici rekao stvar koja je najljudskija moguća. Ne smatram da sam uvrijedio žrtve niti bilo koju racionalnu osobu. Zato što mi prije nego što smo ovo što jesmo, prije nego što smo Crnogorci, Albanci, Bošnjaci, prije nego što smo Kinezi, Nijemci, prije nego što smo muslimani, hrišćani, prije nego što smo ateisti, mi smo ljudi od krvi i mesa. I to je najinkluzivniji pristup koji postoji. I najčasniji i najdublji ljudski. Mi svi smo ljudi i nas i Konvencija o genocidu i Konvencija o ljudskim pravima tretira kao ljudska bića. I ja sam rekao i ostajem pri tome. To je najinkluzivnija izjava ikada i davala je univerzalistički karakter, da je niko na svijetu ne bi mogao osporiti. Niko na svijetu, nigdje. To je univerzalni karakter. Što nekome smeta univerzalni karakter, to je druga stvar. Smeta mu iz političkih razloga, ne smeta mu iz drugih razloga. Jer iz ljudskih razloga ovo ne može da zasmeta nikome. Politika stvara politiku genocida, ona se sprovodi kroz vojske, policije, kroz ljude koji su divlji, koji su neodgovorni. Ona se sprovodi kroz to i ja sam rekao da navijam da se nikad više politike genocida ne pojave na našim prostorima. Da se nigdje na svijetu ne pojave, I dao sam inkluzivnu izjavu koja podrazumijeva krajnju ljudskost i humanost. I stojim iza toga.”

Đukanović sebe ne može izuzeti iz pravnog poretka Crne Gore

Abazović kaže da nisu poslali ministre na proslavu neustavnog 9. januara u RS-u.

“Vlada ih nije poslala, oni su tamo bili privatno. A tamo je bio vaš premijer, predsjednik Savjeta ministara BiH. Mene ne interesuje odakle on dolazi. Ponekad ne mogu BiH da razumijem iako imam toliko simpatija, iako je razumijem, ali ne razumijem neke neodgovorne ljude. Imaju problem što su tamo ministri iz Crne Gore, koji nisu tamo zvanično, koji su tamo na privatne pozive ljudi iz RS-a i imaju primjedbe na to, a nemaju primjedbe na to što je njihov premijer tamo, skoro za govornicom. Da me pozovu, ja ne bih došao na proslavu 9. januara. Dakle, vlada Crne Gore nije imala nikakvu zvaničnu posjetu niti je došla na bilo kakvu zvaničnu proslavu Dana RS-a. I tu je tačka. Svi bi trebali više da gledamo u svoju kuću i svoje dvorište. To bi bilo najbolje za početak. A da kod komšija ne gledamo neprijatelje, nego da pokušavamo da pravimo što veća prijateljstva. Naša intencija je takva. Vjerujem da je i u BiH sve dominantnija ta politika i pružena je ruka s naše strane.”

O pomirenju unutar same Crne Gore kaže da je to proces koji je započet i koji ide jako dobrom dinamikom.

“Ovi posljednji izbori su najveći dokaz toga. Imali smo dvije politike koje su bile kao teža jedna drugoj. Sada dominiraju ove politike centra. Mislim da smo tu dali presudan doprinos i lično moja malenkost i generalno stranka koju zastupam. Mi nemamo više onu podjelu koja je bila blokovska na 55-45 koja je bila referendumska i koju je gajio prethodni režim. Taj prethodni režim je izgubio snagu, isto tako jedna desničarska politika sa druge strane je izgubila snagu i sada čini mi se ta politika centra raste. To je mukotrpan i dugoročan proces jer ne podrazumijeva samo neke političke promjene. Podrazumijeva pitanje pravde, ljudi čeznu za pravdom, žele pravdu i mislim da je ruka pravde u Crnoj Gori zaista proradila. I druga komponenta je povećanje životnog standarda koje će ići ka tome da se polarizacija u društvu nekako umanjuje. 2022. smo završili kao zemlja koja ima najveću prosječnu platu u regionu i najveću minimalnu zaradu u regionu.”

Ističe da nema osvete, te da neke strukture iz bivšeg režima smatraju osvetom to što je pravda zakucala na njihova vrata.

“U Crnoj Gori su se desili istorijski procesi. Mi smo procesuirali ljude iz vrha pravosuđa, iz vrha tužilačke organizacije, nedavno iz vrha policije. vjerovatno će biti procesuirani i ljudi iz političke sfere. U svakom slučaju ruka pravde je krenula i samo je pitanje njene brzine. više nije uopšte pitanje da li će ona stići. Vidjećemo ide li ona i prema gospodinu Đukanoviću. On sebe ne može izuzeti iz pravnog poretka Crne Gore. Za sada su stradali ljudi koji su bili u njegovom neposrednom okruženju. S obzirom da je on 30 godina bio na pollitičkom čelu Crne Gore, ne znam da li je bio dovoljno sposoban da u potpunosti sebe izuzme iz svega onoga što su uradili ljudi u njegovom okruženju. Ne znam, ne želim da licitiram. Želim samo da kažem da državno tužilaštvo ima odriješene ruke da radi u skladu sa zakonom prema svima. Ono što jeste malo sporno u javnosti jeste način na koji je Đukanović došao do tog famoznog prvog miliona. To je nešto što mora dobiti neki epilog. Ne govorim nitša da je neko kriv ili nije, ali sporan je prvi milion. Taj prvi će onda, ako se pokaže onako kako svi očekuju, onda će se mnogo lakše dokazivati drugi.”

Tvrdi da su njemu stvari jasne.

“Naravno da znam kako je zaradio taj prvi milion. Vrlo jednostavno, najjednostavnije na svijetu. Kada je morao da dobije taj milion da bi kupio akcije banke njegovog brata da bi ih kasnije prodao nekoliko puta skuplje. Na taj način vratio je taj prvi kredit koji su mu obezbijedili dvoje njegovih prijatelja koji su prije toga radili neke nelegalne aktivnosti i koji su vodili ovu čuvenu trajektnu liniju koju smo mi sada oduzeli i vratili građanima Crne Gore. Tako da niko ništa nije radio džabe i za lijepe oči. Svako je iz ovog njihovog posla, što bi narod u BiH rekao, izašao dobar, ali ja ne želim time da licitiram, niti je moje. Ja nisam istražni organ, moje je samo da transparentno obavještavam javnost o onome što smatram da je javni interes i to ću raditi i u narednom periodu. Mislim da će biti zanimljivo kako će ovaj epilog da se završi, a naravno onda će morati i druge stvari da se pokažu. Mislio da je ostavku trebao da podnese prije godinu dana, bilo je mnogo pametnije. Sada je svejedno. Mislim da je ispravno postupio, ali sve i da nije mislim da je to irelevantno nakon ovako brutalnog poraza.”

Mislim da je Dejtonu istekao rok trajanja

Na pitanje gdje su manjine u Crnoj Gori odgovara: “Manjine u Crnoj Gori su nikad bolje. Sve ostalo je priča koja je potpuno irelevantna. Prvo, nikad nisu u ovom broju učestvovali u Vladi Crne Gore. Vlada je apsolutno inkluzivna, sve manjinske partije su involvirane u izvršnoj vlasti i imaju nekoliko ministara. Ne vidim nikakve probleme, naprotiv. Mi smo, s obzirom da ja dolazim iz redova manjina, se potrudili, ne zbog nekog posebnog senzibiliteta nego zbog nepravde koja je u prethodnom periodu činjena prema njima da povećamo ekonomsku aktivnost u tim dijelovima gdje žive manjinski narodi. Međutim cilj je da ih ekonomski osnažimo da ne bi imali situaciju kao ranije da se masovno emigrira iz države i da ljudi svoje mjesto pod suncem traže u nekim drugim državama. To je zadatk i ove vlade, a siguran sam da će biti i nekih narednih vlada.”

Abazović ističe da je BiH stara evropska država i da nedaće karakteristične za posljednji historijski period, posljednjih deceniju, dvije, nije nešto što može da poremeti ono što je njena državnost od pamtivijeka.

“Lično mislim da je Dejtonu istekao rok trajanja i da novo vrijeme traži novi Ustav koji će da definiše kako će zemlja da izgleda, kako će da se organizuje unutar sebe i da učini sistem funkcionalnim. To je nešto što bih ja prijateljski i bratski volio da vidim u BiH. Da li je to moguće postići sa ovim političkim elitama – nije. To je vaša unutrašnja stvar, mi vam želimo sve najbolje, ali po mom skromnom sudu ukoliko se bude nastavilo to će samo da opterećuje građane. Ja vjerujem da će neke možda nove generacije, ne mislim na mlađe ljude nego ljude koji imaju manje infekcije iz onoga što su bila ratna dešavanja, doprinijeti tome da se ubrizga neki novi duh u političkom smislu, u pozitivnom smislu i da će to dovesti do neophodnih promjena.”

Kaže da mu je žao što je u BiH ono što je bilo aktuelno 2004. godine aktuelno i 2023.

“Slično, u nekom možda drugom formatu. Tako je i sa Crnom Gorom bilo do 2020. Mislim da treba nešto da se promijeni. Mislim da Dodikove težnje za secesijom apsolutno ne bi dobile podršku u Crnoj Gori. Apsolutno mislim da ne bi.”

Ostajem euro optimista

Smatra da moramo da uradimo sve što je do nas kako bi ušli u EU.

“To neće biti garant da će oni nas primiti, ali je jako važno da mi dostignemo neke standarde, da oslobodimo svoje institucije, da imamo određenu dozui profesionalizma u svim sferama, da ekonomski ojačamo, da imamo dobre regionalne vibracije, da nemamo svađu, konflikte. I da se nadamo da će oni malo da koriguju svoju politiku koja je vrlo restriktivna kada je u pitanju proširenje. Bez obzira šta bude konačna odluka čelnika u Briselu i članica EU ja zaista smatram da svi mi treba da težimo da odradimo ono što je do nas, ubrizgamo neki evropski duh jer će to na kraju dana nama pomoći. Sve i da ne budemo članice EU, ako se tako stvari postave, da organizujemo život na ovim prostorima na mnogo bolji način nego što smo to radili do sada.”

Naglašava da ostaje euro optimista da ćemo kao regija biti dio velike evropske porodice u narednom periodu.

“Na taj način mislim da i ove neke naše historijske stvari će se relativizovati i da onda neće dobijati toliki značaj. Znači pitanje i sigurnosti i životnog standarda i generalno vladavine prava zavisi od toga koliko budemo brzo koračali tim putem. Ja želim da vjerujem i ostajem optimista da će se zemlje Zapadnog Balkana i pored svih ovih političkih i geopolitičkih kretanja naći u EU”, zaključio je Abazović za Mrežu.