“Poštovani, obraćam Vam se sa nadom da će moja poruka doći do Vas, jer iz kulture ne želim da Vas zovem i ometam u Vašim redovnim poslovima ovom tematikom.

Znate ko sam i nedavno sam bio kod Vas na sastanku povodom određenih crkvenih pitanja naše zajednice, ali ova poruka nema veze sa tim.

Naime, radi se o ovim posljednjim dešavanjima oko ubijanja uličnih pasa. Ja ne pripadam ni jednoj organizaciji vezano za to, ali jesam ljubitelj životinja i vlasnik dva udomljena psa. Razlog mog pisanja je sljedeći. Zvao sam redom: policiju, Albu, azil, kantonalnu veterinarsku inspekciju, i niko, ali doslovno NIKO ne želi da preuzme odgovornost mogućeg otrova na ulicama. O čemu se radi. Onaj ko je trovao te nedužne životinje (a ubistvo životinje je zakonski kažnjivo) pored mrtve životinje koju ostavlja, vjerovatno ostavlja i otrov kojim je ta životinja ubijena. Gdje se ti otrovi nalaze, niko ne zna. Mogu da budu bilo gdje u gradu i na periferiji. I šta imamo? Imamo situaciju gdje djeca (što direktno, što indirektno) mogu da dođu u dodir sa ili mrtvom životinjom ili tim otrovom i sve će onda biti mnogo gore, nego što već jeste. Takođe, u dodir sa tim mrtvim životinjama i otrovima mogu doći i naši vlasnički psi, pa ćemo i mi da imamo problem. I pored svega navedenog, niko, od gore pomenutih institucija, ne želi da snosi odgovornost. Da ne pričam kako radnici Albe čiste okolinu da pola stvari ostane razbacano i nepokupljeno. Ja ću povodom ovoga u ponedeljak ići do odgovornih na televiziji Zenica i tražiti da se pokrene pitanje odgovornosti za sve: i za čistoću grada od tog otrova i uginulih pasa, kao i oko samog ubijanja tih nedužnih životinja. Podržavam sve što ste rekli oko sklanjanja pasa u azil, ali ova monstruozna djela ne mogu i neću, jer danas je u pitanju životinja, a sutra će u pitanju biti čovjek.

Srdačno Vas pozdravljam u nadi da ovu poruku nećete samo izbrisati nego je i pročitati, razmisliti o istoj i nešto preduzeti.

Dario Kapin”

“Poštovani, obraćam Vam se sa nadom da će moja poruka doći do Vas, jer iz kulture ne želim da Vas zovem i ometam u Vašim redovnim poslovima ovom tematikom.

Znate ko sam i nedavno sam bio kod Vas na sastanku povodom određenih crkvenih pitanja naše zajednice, ali ova poruka nema veze sa tim.

Naime, radi se o ovim posljednjim dešavanjima oko ubijanja uličnih pasa. Ja ne pripadam ni jednoj organizaciji vezano za to, ali jesam ljubitelj životinja i vlasnik dva udomljena psa. Razlog mog pisanja je sljedeći. Zvao sam redom: policiju, Albu, azil, kantonalnu veterinarsku inspekciju, i niko, ali doslovno NIKO ne želi da preuzme odgovornost mogućeg otrova na ulicama. O čemu se radi. Onaj ko je trovao te nedužne životinje (a ubistvo životinje je zakonski kažnjivo) pored mrtve životinje koju ostavlja, vjerovatno ostavlja i otrov kojim je ta životinja ubijena. Gdje se ti otrovi nalaze, niko ne zna. Mogu da budu bilo gdje u gradu i na periferiji. I šta imamo? Imamo situaciju gdje djeca (što direktno, što indirektno) mogu da dođu u dodir sa ili mrtvom životinjom ili tim otrovom i sve će onda biti mnogo gore, nego što već jeste. Takođe, u dodir sa tim mrtvim životinjama i otrovima mogu doći i naši vlasnički psi, pa ćemo i mi da imamo problem. I pored svega navedenog, niko, od gore pomenutih institucija, ne želi da snosi odgovornost. Da ne pričam kako radnici Albe čiste okolinu da pola stvari ostane razbacano i nepokupljeno. Ja ću povodom ovoga u ponedeljak ići do odgovornih na televiziji Zenica i tražiti da se pokrene pitanje odgovornosti za sve: i za čistoću grada od tog otrova i uginulih pasa, kao i oko samog ubijanja tih nedužnih životinja. Podržavam sve što ste rekli oko sklanjanja pasa u azil, ali ova monstruozna djela ne mogu i neću, jer danas je u pitanju životinja, a sutra će u pitanju biti čovjek.

Srdačno Vas pozdravljam u nadi da ovu poruku nećete samo izbrisati nego je i pročitati, razmisliti o istoj i nešto preduzeti.

Dario Kapin”