Nesebična odluka novinara Radio-televizije Unsko-sanskog kantona Dževada Ponjevića da donira bubreg kojim je spasio život rođaku oduševila je cijelu regiju.

Nakon uspješne operacije, ali i oporavka za obojicu, Dževad je napisao nagrađenu autobiografsku priču “Od Bihaća do Minhena”. Time je htio upoznati javnost s problemima s kojima se suočavaju dijalizni pacijenti i njihove porodice, ali i probuditi svijest građana o dobročinstvu.

U redakciji Radija Unsko-sanskog kantona uobičajena radna atmosfera, pripremaju se vijesti. Priprema ih kolega Dževad Ponjević, koji je prethodnih mjeseci i sam regionalna vijest. Svom rođaku Ademu Aleševiću Dževad je donirao bubreg i time mu spasio život.

– Prije 15 godina je imao prvu transplantaciju bubrega, koji je transplantiran u Tuzli, a bubreg mu je dala sestra. Nažalost, nakon 15 godina ponovno je taj bubreg izgubio funkciju, tako da sam mu ja dao bubreg i rado bio donor. Pošto on živi u Njemačkoj, jedva sam čekao da dođe da mu saopštim tu lijepu vijest da ću mu ja biti donor – priča Dževad.

– Kad mi je Dževad rekao da će dati novi bubreg, u tom trenutku sam bio izliječen. Znao sam da ima lijek, znao sam da me nakon toga čeka novi život. Ovo je prvi put da sam zaplakao, sve vrijeme sam bio suzdržan, skrivao sam osjećaje i zbog njega i zbog sebe, znao sam šta me čeka – čeka me bolji život i imao sam strah zbog njega kako će to podnijeti – ističe Adem.

Obojica su to podnijeli, kako kažu, i više nego dobro. Operacija je bila uspješna, a oporavak ova dva rođaka je protekao bez problema.

– Ako možete zamisliti kako je šetati po najljepšim oblacima – tako sam se osjećao, posebno kad smo se Dževad i ja vidjeli nakon transplantacije – kaže Adem.

– Za mene to nije samo neki humani čin ili nešto dobro i lijepo. Kad je u pitanju ljubav prema bliskoj osobi i kad vam ona nešto znači, onda tu nema pitanja da li je to humanost – naglašava Dževad.

Poveznica je to koja će ove rođake trajno vezati, a 28. septembar – dan kada su jedan drugom promijenili život – obojica će pamtiti do kraja života.

Nesebična odluka novinara Radio-televizije Unsko-sanskog kantona Dževada Ponjevića da donira bubreg kojim je spasio život rođaku oduševila je cijelu regiju.

Nakon uspješne operacije, ali i oporavka za obojicu, Dževad je napisao nagrađenu autobiografsku priču “Od Bihaća do Minhena”. Time je htio upoznati javnost s problemima s kojima se suočavaju dijalizni pacijenti i njihove porodice, ali i probuditi svijest građana o dobročinstvu.

U redakciji Radija Unsko-sanskog kantona uobičajena radna atmosfera, pripremaju se vijesti. Priprema ih kolega Dževad Ponjević, koji je prethodnih mjeseci i sam regionalna vijest. Svom rođaku Ademu Aleševiću Dževad je donirao bubreg i time mu spasio život.

– Prije 15 godina je imao prvu transplantaciju bubrega, koji je transplantiran u Tuzli, a bubreg mu je dala sestra. Nažalost, nakon 15 godina ponovno je taj bubreg izgubio funkciju, tako da sam mu ja dao bubreg i rado bio donor. Pošto on živi u Njemačkoj, jedva sam čekao da dođe da mu saopštim tu lijepu vijest da ću mu ja biti donor – priča Dževad.

– Kad mi je Dževad rekao da će dati novi bubreg, u tom trenutku sam bio izliječen. Znao sam da ima lijek, znao sam da me nakon toga čeka novi život. Ovo je prvi put da sam zaplakao, sve vrijeme sam bio suzdržan, skrivao sam osjećaje i zbog njega i zbog sebe, znao sam šta me čeka – čeka me bolji život i imao sam strah zbog njega kako će to podnijeti – ističe Adem.

Obojica su to podnijeli, kako kažu, i više nego dobro. Operacija je bila uspješna, a oporavak ova dva rođaka je protekao bez problema.

– Ako možete zamisliti kako je šetati po najljepšim oblacima – tako sam se osjećao, posebno kad smo se Dževad i ja vidjeli nakon transplantacije – kaže Adem.

– Za mene to nije samo neki humani čin ili nešto dobro i lijepo. Kad je u pitanju ljubav prema bliskoj osobi i kad vam ona nešto znači, onda tu nema pitanja da li je to humanost – naglašava Dževad.

Poveznica je to koja će ove rođake trajno vezati, a 28. septembar – dan kada su jedan drugom promijenili život – obojica će pamtiti do kraja života.