Prošlo je 70 godina od kako su vremenske neprilike u glavnom gradu Engleske ubile više od 12.000 ljudi, a i danas se smatra jednim od najvećih tragedija koje su se dogodile u ovom velikom gradu.
Zbog izuzetno niskih temperatura, stanovnici Londona su svoje domove zagrijavali loženjem uglja, a uz dim iz fabričkih dimnjaka i veliki broj automobila na ulicama, smog je obavio London.
Kako je došla, magla je tako i otišla, 9. decembra 1952. godine i, iako su je sa radošću ispratili, stanovnici Londona nakon toga nisu mnogo mislili o njoj. Uzbuna se javila tek u narednim sedmicama!
Zašto stanovnici nisu panično reagovali?
Postoji nekoliko razloga. Kao prvo, govorimo o ovakvom smogu prije 300 godina. Zbog vremenskog sustava, ovo se pretvorilo u izuzetno dug i izuzetno smrtonosan smog, ali te vremenske prilike, te anticiklone, dolazile su svake godine. Trajale su dva-tri dana, obično dva, a onda bi ih otpuhao vjetar i sve bi zagađenje otplutalo u atmosferu. To se jednostavno nije dogodilo 1952. Ostalo je oko pet dana.
Bilo je ljudi koji su umrli u svom krevetu, u bolničkim sobama, a budući da nije bilo sistema za bolnice kao u današnje doba, nije bilo podataka koji bi povezivali sve smrti. Ali čak su i doktori u bolnici rekli: “Znate, samo smo mislili da smo imali jako teških nekoliko dana.” Ljudima nije palo na pamet da se to događa u čitavom gradu. Mediji to nisu povezali.
Veliki smog je na kraju potaknuo usvajanje Zakona o čistom zraku iz 1956. u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zakon o čistom zraku Ujedinjenog Kraljevstva bio je doista prva vrsta sveobuhvatnog saveznog zakona u svijetu u kojem ste imali vladu, ne samo lokalnu upravu ili državnu upravu, koja je postavila neka prilično restriktivna pravila za industriju i lokalne građane, te davala subvencije kako bi građani Londona mogli počinju prelaziti s kamina na ugljen na gorivo bez dima, koje je vrlo skupo. To je doista bio nacrt koji su ostale nacije trebale slijediti.
Bio je to pionirski napor koji je zapravo pokrenut samo zahvaljujući Normanu Doddsu i mnogim ljudima iz Laburističke stranke, koji su gurnuli problem toliko daleko i prisilili britansku vladu da konačno djeluje. To je bio sistemski problem koji u Vladi nitko nije ozbiljno shvatio, jer je to jednostavno bilo nešto što je uvijek bilo važnije.
Nakon ovih događaja, Velika Britanija je počela da obraća neuporedivo više pažnje na zagađenje okoline. Tačno deset godina nakon prvog smrtonosnog smoga spustila se još jedna gusta magla. Trajala je nekoliko dana, a u prva tri od trovanja je umrlo 90 ljudi, a London se i danas s vremena na vreme, kupa u magli.
Zanimljivo je reći da je upravo odabir crvene boje za telefonske govornice i buseve u Londonu bio zbog magle, kako bi u tim uslovima bili vidljivi ljudima.
E, sad… Ako je zagađenje vazduha moglo da ubije 12.000 ljudi prije 70 godina, zamislite šta može da uradi danas!
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
