Regionalni konzorcijum organizacija iz Srbije, Bosne i Hercegovine i sa Kosova koje već 30 godina rade za prava žrtava i preživjelih seksualnog nasilja tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji pitaju Vladu Ujedinjenog Kraljevstva zašto Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova Srbije i bliski saradnik Miloševićevog režima, ima legitimitet da govori na konferenciji o prevenciji ovog zločina i na koji način ovaj čin podržava preventive napore u regionu?
Kako se navodi na sajtu Vlade UK, u Londonu se 28. i 29. novembra održala međunarodna konferencija o prevenciji seksualnog nasilja u konfliktima.
Kao jedan od govornika prisutnima se obratio i ministar spoljnih poslova Srbije, Ivica Dačić.
Kako prenosi list Danas, Dačić je na konferenciji naglasio kako je “ova tema posebno bolna”, a da su tri ključne riječi “prevencija, kažnjavanje i edukacija” – oblasti u kojima Republika Srbija nije uradila ništa ni 30 godina nakon ratova.
Činjenica da na ovu temu govori jedan od bliskih saradnika Slobodana Miloševića koji je politički odgovoran za zločine koji su počinjeni, predstavlja potpuno odsustvo razumijevanja i empatije za žrtve i preživjele.
Socijalistička partija Srbije, na čijem je čelu Ivica Dačić, ni nakon smrti Slobodana Miloševića nije se odrekla politike koja je rezultirala najtežim međunarodnim krivičnim djelima. Dodatno, u optužnici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju protiv Slobodana Miloševića pominju se i seksualni zločini.
Naprotiv, SPS se zalaže za podizanje spomenika Slobodanu Miloševiću, a aktivno učestvuje u promociji osuđenih ratnih zločinaca.
Iz Regionalnog konzorcijuma smatraju da je ovo veliki propust organizatora, bilo da je poziv glasio na Ivicu Dačića ili da je bio upućen Vladi Srbije, da se sa ovako važnog događaja kao ključne poruke istaknu važnost obezbjeđivanja sigurnog prostora za žrtve, preživjele i njihove porodice, preventivnog djelovanja i pružanje garancija da se ovakvi zločini nikada ne bi ponovili.
Trauma ovog zločina, koja se prenosi kroz generacije, ostavlja duboke psiho-socijalne posljedice po svaku osobu, a pitanje djece rođene kao posledica ratnog silovanja i dalje je tema koja nije prepoznata.
Ministar Dačić također je naglasio da je Srbija spremna da “svoja iskustva podeli sa drugima”.
Ova izjava je posebno problematična, s obzirom na to da Srbija ne prepoznaje žrtve seksualnog nasilja u konfliktima kao civilne žrtve rata, što su države u regionu već uradile. Napori organizacija civilnog društva u Srbiji da se ova kategorija prepozna kroz zakone, uglavnom ostaju nevidljivi i bez odgovora od strane Ministarstva za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja.
U Srbiji, žene koje su preživjele seksualno nasilje u ratovima devedesetih ostaju nevidljive i kao žrtve muškog nasilja kao ženama, i kao žrtve ratnih zločina.
Smatramo da je predstavnicima Republike Srbije, kada se govori o ovoj temi, još uvijek mjesto samo u publici, kako bi možda nešto naučili iz iskustava drugih koji su ovaj zločin prepoznali i rade na tome da preživjele žive dostojanstveno i u miru.
Organizacije:
– Inicijativa mladih za ljudska prava Srbija;
– Autonomni ženski centar;
– Žene u crnom;
– Medica Zenica;
– Vive Žene;
– Zaboravljena djeca rata;
– Medica Đakovica.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
