O mentalnom zdravlju, problemima sa kojima se susreću i pacijenti i ljekari, ali i društvo u cjelini Federalna TV je razgovarala sa zamjenikom ministra zdravstva FBiH Goranom Čerkezom.

Kaže da detekciju mentalnih problema rade kao redovni dio posla.

– Da bi detekcija mentalnih problema bila uspješna, potrebno je da i drugi sektori daju doprinos i mogu reći da to još nije na onom nivou koji bi bio potreban. Detekcija mora biti pomjerena prema osnovnim školama, prema obdaništima. Od najranijih uzrasta jako je bitno da pratimo djecu i da detektujemo probleme kod djece.

Ističe da je BiH jedna od rijetkih zemalja koja je napravila proces koordiniranog otpusta, kontinuiteta zdravstvene brige.

– Dakle, otpust se već priprema u bolnici i komunicira se sa lokalnom zajednicom u koju se pacijent vraća. Na taj način se stvara spona, praktično preuzimanje pacijenta u lokalnoj zajednici i nastavak tretmana. Mi ne govorimo toliko više o tretmanu kao jedinoj stvari koja je bitna za pacijente. Govorimo o njegovom oporavku, o kontinuitetu brige za svakog pacijenta jer osim terapije koja ga stabilizira jako je važno sa pacijentom imati nastavak kontinuiranog rada, kako okupacione terapije tako i podrške kroz psihološku određenu aktivnost.

O mentalnom stanju bh. društva Čerkez kaže:

– Mislim da stanje nije značajnije lošije nego u evropskim zemljama, a to ne znači da je stanje dobro. Vidjeli smo da SZO mentalno zdravlje stavlja kao priroitet broj 1. Faktori rizika kod nas možda i u Evropi su malo različiti. Mi smo kroz vrijeme razvili neke faktore otpornosti. Dugi niz godina živimo u nekakvoj političkoj, socijalnoj, ekonomskoj sigurnosti, a to su vrlo bitni faktori rizika. Zatim tu je okruženje, tu su društvene mreže. Dakle puno je toga što utiče na mentalno zdravlje. Međutim živeći uvijek na ivici i siromaštva i problema, za razliku od Evrope koja se sada prilikom rata u Ukrajini prvi put susreće sa nekim nedostacima, sigurno su njihovi rizici veći nego naši.

Navodi da u velikoj mjeri živimo socijalne mreže – sve manje se povjeravamo i sve manje razgovaramo.

– Imamo ljude koji su vrlo uspješni u nekim poljima, koji su dotakli zvijezde, a sa druge strane su prilično ranjivi. Često morate pokazivati da ste najbolji. Živimo u svijetu licemjerstva. Jako je bitno da znamo da uvijek kada imamo neki problem da se možemo javiti psihijatru, psihologu

– Mislim da nas sve liječi. Od početka, od komunikacije na najbližima, iznošenja problema, od podrške koju imamo, ali naravno i lijek je tu bitan. Oporavak pacijenta ne dolazi samo uz lijek. Tu je važna i psihološka podrška, važno je učešće roditelja i najbližih. Moramo reći da savremeni način liječenja i pristupa u psihijatriji podrazumijeva inkluzivan pristup – zaključio je Čerkez.

O mentalnom zdravlju, problemima sa kojima se susreću i pacijenti i ljekari, ali i društvo u cjelini Federalna TV je razgovarala sa zamjenikom ministra zdravstva FBiH Goranom Čerkezom.

Kaže da detekciju mentalnih problema rade kao redovni dio posla.

– Da bi detekcija mentalnih problema bila uspješna, potrebno je da i drugi sektori daju doprinos i mogu reći da to još nije na onom nivou koji bi bio potreban. Detekcija mora biti pomjerena prema osnovnim školama, prema obdaništima. Od najranijih uzrasta jako je bitno da pratimo djecu i da detektujemo probleme kod djece.

Ističe da je BiH jedna od rijetkih zemalja koja je napravila proces koordiniranog otpusta, kontinuiteta zdravstvene brige.

– Dakle, otpust se već priprema u bolnici i komunicira se sa lokalnom zajednicom u koju se pacijent vraća. Na taj način se stvara spona, praktično preuzimanje pacijenta u lokalnoj zajednici i nastavak tretmana. Mi ne govorimo toliko više o tretmanu kao jedinoj stvari koja je bitna za pacijente. Govorimo o njegovom oporavku, o kontinuitetu brige za svakog pacijenta jer osim terapije koja ga stabilizira jako je važno sa pacijentom imati nastavak kontinuiranog rada, kako okupacione terapije tako i podrške kroz psihološku određenu aktivnost.

O mentalnom stanju bh. društva Čerkez kaže:

– Mislim da stanje nije značajnije lošije nego u evropskim zemljama, a to ne znači da je stanje dobro. Vidjeli smo da SZO mentalno zdravlje stavlja kao priroitet broj 1. Faktori rizika kod nas možda i u Evropi su malo različiti. Mi smo kroz vrijeme razvili neke faktore otpornosti. Dugi niz godina živimo u nekakvoj političkoj, socijalnoj, ekonomskoj sigurnosti, a to su vrlo bitni faktori rizika. Zatim tu je okruženje, tu su društvene mreže. Dakle puno je toga što utiče na mentalno zdravlje. Međutim živeći uvijek na ivici i siromaštva i problema, za razliku od Evrope koja se sada prilikom rata u Ukrajini prvi put susreće sa nekim nedostacima, sigurno su njihovi rizici veći nego naši.

Navodi da u velikoj mjeri živimo socijalne mreže – sve manje se povjeravamo i sve manje razgovaramo.

– Imamo ljude koji su vrlo uspješni u nekim poljima, koji su dotakli zvijezde, a sa druge strane su prilično ranjivi. Često morate pokazivati da ste najbolji. Živimo u svijetu licemjerstva. Jako je bitno da znamo da uvijek kada imamo neki problem da se možemo javiti psihijatru, psihologu

– Mislim da nas sve liječi. Od početka, od komunikacije na najbližima, iznošenja problema, od podrške koju imamo, ali naravno i lijek je tu bitan. Oporavak pacijenta ne dolazi samo uz lijek. Tu je važna i psihološka podrška, važno je učešće roditelja i najbližih. Moramo reći da savremeni način liječenja i pristupa u psihijatriji podrazumijeva inkluzivan pristup – zaključio je Čerkez.