Ispod Kapadokije u Turskoj nalazi se Derinkuyu, podzemni grad u kojem je nekada živjelo 20 hiljada stanovnika.

Njegov drevni naziv je Elengubu. Nalazi se 85 metara ispod površine Zemlje i ima čak 18 nivoa tunela. Bio je naseljen hiljadama godina – ovdje su živjeli Frigijci, Perzijanci, kršćani iz bizantskog doba i mnogi drugi narodi. Kapadokijski Grci su ga napustili 1920-ih godina, odnosno kada su ih porazili Turci, masovno su pobjegli u Grčku.

Ne samo da se podzemne sobe protežu stotinama kilometara nego ovdje postoji i više od 200 odvojenih gradića, koji formiraju ogromnu “podzemnu mrežu”. Neimenovani mještanin je 1963. “ponovo otkrio” Derinkuyu. Naime, njegove kokoši su stalno bježale i tako našle ovaj grad.

Mještanin je zatim iskopao prolaz i bio fasciniran onim što je pronašao. Ovdje su, između ostalog, postojala skladišta za hranu, štale za stoku, škole, vinarije, pa čak i kapelica. Derinkuyu je 1985. godine uvršten na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, piše BBC Travel.

Smatra se da su većinu Derinkuyua izgradili Frigijci.

Točan datum izgradnje Derinkuyua još uvijek nije poznat, a prvi put se spominje u djelu Anabasis, koje je 370. godine prije nove ere napisao Ksenofont. On u toj knjizi govori o ljudima iz Kapadokije koji su živjeli u kućama pod zemljom. Ta pojava mu je bila neobična, s obzirom na to da je većina stanovnika tada živjela u nastambama na obližnjim liticama.

Smatra se da su većinu Derinkuyua izgradili Frigijci jer su oni imali sredstva potrebna za izgradnju složenih podzemnih objekata te su činili jedno od najistaknutijih carstava u Anadoliji. Derinkuyu se koristio za skladištenje robe, ali je napravljen kako bi se stanovnici mogli sakriti od osvajača. Vjeruje se da je tijekom bizantske ere ovdje živjelo čak 20 hiljada ljudi.

Danas turisti plaćaju oko 60 lira (oko 6 KM) za ulazak u Derinkuyu. Naravno, tuneli su uski i slabo osvijetljeni, a impresivno je to što ovdje postoji sistem za ventilaciju i bunar iskopan na više od 55 metara dubine.

Ispod Kapadokije u Turskoj nalazi se Derinkuyu, podzemni grad u kojem je nekada živjelo 20 hiljada stanovnika.

Njegov drevni naziv je Elengubu. Nalazi se 85 metara ispod površine Zemlje i ima čak 18 nivoa tunela. Bio je naseljen hiljadama godina – ovdje su živjeli Frigijci, Perzijanci, kršćani iz bizantskog doba i mnogi drugi narodi. Kapadokijski Grci su ga napustili 1920-ih godina, odnosno kada su ih porazili Turci, masovno su pobjegli u Grčku.

Ne samo da se podzemne sobe protežu stotinama kilometara nego ovdje postoji i više od 200 odvojenih gradića, koji formiraju ogromnu “podzemnu mrežu”. Neimenovani mještanin je 1963. “ponovo otkrio” Derinkuyu. Naime, njegove kokoši su stalno bježale i tako našle ovaj grad.

Mještanin je zatim iskopao prolaz i bio fasciniran onim što je pronašao. Ovdje su, između ostalog, postojala skladišta za hranu, štale za stoku, škole, vinarije, pa čak i kapelica. Derinkuyu je 1985. godine uvršten na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, piše BBC Travel.

Smatra se da su većinu Derinkuyua izgradili Frigijci.

Točan datum izgradnje Derinkuyua još uvijek nije poznat, a prvi put se spominje u djelu Anabasis, koje je 370. godine prije nove ere napisao Ksenofont. On u toj knjizi govori o ljudima iz Kapadokije koji su živjeli u kućama pod zemljom. Ta pojava mu je bila neobična, s obzirom na to da je većina stanovnika tada živjela u nastambama na obližnjim liticama.

Smatra se da su većinu Derinkuyua izgradili Frigijci jer su oni imali sredstva potrebna za izgradnju složenih podzemnih objekata te su činili jedno od najistaknutijih carstava u Anadoliji. Derinkuyu se koristio za skladištenje robe, ali je napravljen kako bi se stanovnici mogli sakriti od osvajača. Vjeruje se da je tijekom bizantske ere ovdje živjelo čak 20 hiljada ljudi.

Danas turisti plaćaju oko 60 lira (oko 6 KM) za ulazak u Derinkuyu. Naravno, tuneli su uski i slabo osvijetljeni, a impresivno je to što ovdje postoji sistem za ventilaciju i bunar iskopan na više od 55 metara dubine.