NATO savez, koji je tokom 73 godine postojanja broj članica povećao sa 12 na 30, priprema se za svoje deveto proširenje nakon što je poslao poziv za članstvo Švedskoj i Finskoj. Zemlje poput Ukrajine, Gruzije i Bosne i Hercegovine godinama čekaju da postanu članice saveza.
Ministri vanjskih poslova Turske, Švedske i Finske potpisali su u utorak u Madridu tripartitni memorandum o razumijevanju o procesu članstva nordijskih zemalja u NATO-u, nakon čega je ponovo u fokusu proširenje NATO-a.
Temelji NATO-a postavljeni su kada su se Belgija, Holandija, Luksemburg, Francuska i Britanija udružile za kolektivnu odbranu pod Briselskim paktom nakon Drugog svjetskog rata. Briselski pakt je godinu dana kasnije zamijenio NATO, a pridružile su se Sjedinjene Američke Države, Kanada, Island, Italija, Portugal, Norveška i Danska.
Tako je 1949. uspostavljen NATO s 12 zemalja.
Budući da slijedi politiku “otvorenih vrata”, NATO se tokom godina proširio osam puta na 30 članica.
Prvo proširenje bilo je kada su Turska i Grčka ušle u NATO 1952. godine. Godine 1955., tada poznata kao Savezna Njemačka, a 1982. Španija se pridružila savezu.
Godine 1999. u NATO su ušle Češka, Mađarska i Poljska, 2004. Bugarska, Latvija, Litvanija, Estonija, Rumunija, Slovačka i Slovenija, 2009. Albanija i Hrvatska, a 2017. članica NATO-a postala je i Crna Gora.
Posljednje proširenje desilo se 2020. godine pristupanjem Sjeverne Makedonije.
NATO-ova vrata su otvorena, ali je postati članica teško
Iako NATO slijedi politiku “otvorenih vrata”, za članstvo u savezu potrebni su jednoglasnost i vrlo dug proces u više faza.
Proces počinje odlukom NATO saveznika da pristupe savezu, kao u slučaju Švedske i Finske, nakon čega slijedi službeni poziv NATO-a.
Nakon toga se u glavnom štabu u Briselu raspravlja o tome ispunjava li predmetna država političke, pravne i vojne zahtjeve NATO-a te može li ispuniti ekonomske, vojne, pravne, političke i obavještajne obaveze iz članstva u NATO-u.
U sljedećem koraku, pozvana zemlja šalje pismo namjere generalnom sekretaru NATO-a, u kojem izjavljuje da prihvata uvjete i obaveze članstva u NATO-u te uključuje plan reformi, ako je dogovoren u pregovorima.
Nakon toga, NATO priprema dodatne protokole o pristupanju Washingtonskom ugovoru. Ove protokole potpisuju zemlje NATO-a.
Protokole tada moraju ratificirati zemlje članice NATO-a u skladu sa svojim nacionalnim zakonima i procedurama. Sve države članice, nakon završetka procesa ratifikacije, obavještavaju SAD, koje čuvaju Vašingtonski ugovor, da su prihvatile protokole koji predviđaju pristupanje nove članice.
Kada sve faze budu završene, generalni sekretar NATO-a poziva novu članicu da se pridruži savezu.
Konačno, novi član dovršava svoj nacionalni pravni postupak i SAD-u predaje svoju potvrdu o pristupanju, čime proces pristupanja biva završen.
Ukrajina, Gruzija i Bosna i Hercegovina još čekaju
Tri su zemlje koje izražavaju svoje težnje za članstvom u NATO-u od ranih 2000-ih. No, NATO navodi da sve tri zemlje još nisu spremne ispuniti potrebne uvjete i obaveze.
Na samitu 2008. održanom u Bukureštu, glavnom gradu Rumunije, NATO se složio da Ukrajina i Gruzija postanu buduće članice. Od tada se razvija saradnja NATO-a s tim zemljama, koje su poznate kao “partneri”. Dok obje zemlje učestvuju u NATO-ovim operacijama, NATO također podržava ove zemlje u povećanju njihovih odbrambenih kapaciteta.
Međutim, još uvijek se ne spominje konkretan datum za članstvo Ukrajine i Gruzije u NATO-u.
Na istom samitu odlučeno je da se uspostavi “intenzivirani dijalog” s Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom. Crna Gora postala je članica NATO-a 2017. godine, dok o Bosni i Hercegovini još nema odluke.
Pozvana da bude uključena u Akcijski plan za članstvo 2010. godine, Bosna i Hercegovina učestvuje u mnogim NATO programima.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
