Ne postoje nikakve zakonske ili bilo koje druge prepreke za donošenje Zakona o minimalnoj plati. To je činjenica i svako stavljanje upitnika iznad Zakona o minimalnoj plati predstavlja pokušaj unošenja smutnje i želju da se odgodi zakonsko regulisanje minimalne plate u Federaciji BiH. Time se radnici i radnice žele i dalje prepuštati (ne)milosti poslodavaca, tretirati kao moderno roblje i ostaviti na dnu ljestvice kada su u pitanju plate ne samo u Evropi, već i u svijetu.
Vjerujemo da će zastupnici Federalnog parlamenta ostati imuni na ove pokušaje i da će u najkraćem roku izglasati Zakon o minimalnoj plati u iznosu od 1.000 KM, a za šta se Savez samostalnih sindikata BiH bori i zalaže posljednjih nekoliko godina. Inflacija koja je zahvatila i našu zemlju, svakodnevna poskupljenja i sve lošiji ekonomski i finansijski položaj radnika i radnica najbolji su pokazatelj neophodnosti usvajanja pomenutog zakona.
Uz to, podsjećamo javnost na sljedeće:

Institut minimalne plate postoji već 130 godina, u više od 100 država svijeta. U Evropskoj uniji 20 od 27 država ima Zakon o minilmalnoj plati. Zakon o minimalnoj plati ima i Njemačka, iako ima 90% pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima.

Konvencija MOR broj 131. o minimalnim platama u članu 2. jasno precizira da minimalne plate imaju zakonsku snagu.

Zakon o radu u članu 78. govori o najnižoj plati koja se utvrđuje na osnovu najniže cijene rada, a najniža cijena rada se utvrđuje kolektivnim ugovorom. Najniža cijena jeste najmanja novčana vrijednost najmanje jedinice rada, a to je radni sat. Iz takve formulacije proizilazi da je najniža plata obračunska kategorija, za razliku od minimalne plate koja je zašitna kategorija, odnosno prag ispod kojeg nijedan poslodavac ne bi mogao isplatiti platu.

Ustavom Federacije je propisana jasna nadležnost Federacije za ekonomsku i finansijsku politiku, uključujući i donošenje odgovorajućih propisa iz te oblasti. Zakon o minimalnoj plati definitivno smatramo takvim propisom. Takođe, Savez samostalnih sindikata BiH se jasno zalaže za smanjenje poreskog opterećenja plata i to daleko većeg nego je predviđeno u prijedlogu Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak, jer za to postoji prostor, ali na način da se ostvarene uštede usmjere u primanja radnika, a ne džepove poslodavaca. Bez jasne zakonske obaveze to se neće desiti.
Na kraju, tvrdnju Udruženja poslodavaca „da se zalažu za povećanje svih plata“ smatramo blago rečeno smiješnom i licemjernom. Ko, ako ne poslodavci, mogu povećati plate, ako to hoće? Da li im neko brani da to urade?

Ne postoje nikakve zakonske ili bilo koje druge prepreke za donošenje Zakona o minimalnoj plati. To je činjenica i svako stavljanje upitnika iznad Zakona o minimalnoj plati predstavlja pokušaj unošenja smutnje i želju da se odgodi zakonsko regulisanje minimalne plate u Federaciji BiH. Time se radnici i radnice žele i dalje prepuštati (ne)milosti poslodavaca, tretirati kao moderno roblje i ostaviti na dnu ljestvice kada su u pitanju plate ne samo u Evropi, već i u svijetu.
Vjerujemo da će zastupnici Federalnog parlamenta ostati imuni na ove pokušaje i da će u najkraćem roku izglasati Zakon o minimalnoj plati u iznosu od 1.000 KM, a za šta se Savez samostalnih sindikata BiH bori i zalaže posljednjih nekoliko godina. Inflacija koja je zahvatila i našu zemlju, svakodnevna poskupljenja i sve lošiji ekonomski i finansijski položaj radnika i radnica najbolji su pokazatelj neophodnosti usvajanja pomenutog zakona.
Uz to, podsjećamo javnost na sljedeće:

Institut minimalne plate postoji već 130 godina, u više od 100 država svijeta. U Evropskoj uniji 20 od 27 država ima Zakon o minilmalnoj plati. Zakon o minimalnoj plati ima i Njemačka, iako ima 90% pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima.

Konvencija MOR broj 131. o minimalnim platama u članu 2. jasno precizira da minimalne plate imaju zakonsku snagu.

Zakon o radu u članu 78. govori o najnižoj plati koja se utvrđuje na osnovu najniže cijene rada, a najniža cijena rada se utvrđuje kolektivnim ugovorom. Najniža cijena jeste najmanja novčana vrijednost najmanje jedinice rada, a to je radni sat. Iz takve formulacije proizilazi da je najniža plata obračunska kategorija, za razliku od minimalne plate koja je zašitna kategorija, odnosno prag ispod kojeg nijedan poslodavac ne bi mogao isplatiti platu.

Ustavom Federacije je propisana jasna nadležnost Federacije za ekonomsku i finansijsku politiku, uključujući i donošenje odgovorajućih propisa iz te oblasti. Zakon o minimalnoj plati definitivno smatramo takvim propisom. Takođe, Savez samostalnih sindikata BiH se jasno zalaže za smanjenje poreskog opterećenja plata i to daleko većeg nego je predviđeno u prijedlogu Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak, jer za to postoji prostor, ali na način da se ostvarene uštede usmjere u primanja radnika, a ne džepove poslodavaca. Bez jasne zakonske obaveze to se neće desiti.
Na kraju, tvrdnju Udruženja poslodavaca „da se zalažu za povećanje svih plata“ smatramo blago rečeno smiješnom i licemjernom. Ko, ako ne poslodavci, mogu povećati plate, ako to hoće? Da li im neko brani da to urade?