Petnaestogodišnjaci u Bosni i Hercegovini, u prosjeku zaostaju tri školske godine u odnosu na vršnjake iz Evropske unije, a svako drugo dijete tog uzrasta u BiH ne posjeduje funkcionalnu čitalačku pismenost, podaci su Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH. Zašto je to tako i da li se i šta čini da se ova neslavna statistika promijeni?

Časovi maternjeg jezika u osnovnim školama sada više podsjećaju na časove engleskog. Nastavnici i profesori trude se da đacima, čiji vokabular vrvi od anglicizama i nedovršenih rečenica, objasne elementarne pojmove.

– Nažalost, znanje nam danas nije na zavidnom nivou. Čini mi se kao da niko više ne doživljava školu ozbiljno, sve se svelo na onlajn nastavu, na računare i savladavanje gradiva na tih 20 minuta, koliko je trajala nastava – ističe Željka Mlađenović, nastavnica srpskog jezika.

Ako je suditi prema statistici, u školama u našoj zemlji nikad više odlikaša, nikad manje pismenih i mislećih. Rezultati međunarodnih istraživanja PISA 2018 i TIMSS 2019 pokazali su da svaki drugi petnaestogodišnjak ne posjeduje funkcionalnu čitalačku pismenost.

– Sistem je potpuno zakazao u gotovo svakom segmentu. 79 zemalja svijeta je učestvovalo u tom istraživanju, sad preko 80 u PISI 2022 u kojoj mi nažalost nećemo učestvovati, ali bojim se da smo i učestvovali da bi rezultati bili još lošiji, ja neću govoriti na temelju paušalnih, ali govorim jer se malo učinilo ili gotovo ništa da bi se popravilo nekako stanje u tri ili četiri godine – navodi Žaneta Džumhur iz Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH.

Da je stanje nezavidno, svjesni su i u školama.

– Dosta toga je doprinijela i korona, pandemija, tako da ima slučajeva gdje djeca izađu sa manjima znanjem. Ne mogu baš reći da su nepismeni, ali sa manjom količinom znanja – kaže Đorđe Mirković, direktor OŠ “Sveti Sava” Bijeljina.

– Najveći problem je onlajn nastava i ona je doprinijela da učenici izgube mnogo u savladavanju gradiva. Evo kada je riječ o pismenosti, mnogo toga je propušteno. Kad dođete da predajete u osmi ili deveti razred, vidite da su to velike rupe u znanju, nastale u tom periodu – naglašava profesorica Mlađenović.

Nepoznavanje gramatičkih pravila nije najveći problem. Nedostatak kritičkog mišljenja i sposobnosti analize informacija, razlikovanja bitnog od nebitnog, postaje odlika generacija koje izlaze iz škola, smatra gimnazijalac i mladi pjesnik Vojislav Durmanović, koji je pozitivan primjer, ali i izuzetak koji, nažalost, potvrđuje pravilo.

– Mladi stasavaju u klimi opšte devalvacije ukusa, što bi trebalo da bude na najvišoj cijeni. Danas su mladi, i bez svoje krivice, zarobljeni i desubjektizovani, jer su zarobljeni u kulturnu matricu koja je neuslovna, anahrona, izolacionalistička – kaže Vojislav.

Rješenje je u temeljnim reformama i promjeni pristupa obrazovanju.

– Strateški se treba nastupiti, a mi u stvari nemamo strategija. Započeti sa dijagnostikom za svaki razred šta učenik zna i može, gdje su najveće teškoće, vratiti se na ono što se nije obradilo kako treba, da bi postalo funkcionalno – kaže Žaneta Džumhur.

Obrazovni sistem treba biti zasnovan na razvijanju kritičkog mišljenja, izgrađenim navikama prepoznavanja i rješavanja problema i tumačenja informacija koje se serviraju, smatraju naši sagovornici. Da li za tim ima volje i želje u našem društvu, pitanje je sa evidentnim odgovorom.

Petnaestogodišnjaci u Bosni i Hercegovini, u prosjeku zaostaju tri školske godine u odnosu na vršnjake iz Evropske unije, a svako drugo dijete tog uzrasta u BiH ne posjeduje funkcionalnu čitalačku pismenost, podaci su Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH. Zašto je to tako i da li se i šta čini da se ova neslavna statistika promijeni?

Časovi maternjeg jezika u osnovnim školama sada više podsjećaju na časove engleskog. Nastavnici i profesori trude se da đacima, čiji vokabular vrvi od anglicizama i nedovršenih rečenica, objasne elementarne pojmove.

– Nažalost, znanje nam danas nije na zavidnom nivou. Čini mi se kao da niko više ne doživljava školu ozbiljno, sve se svelo na onlajn nastavu, na računare i savladavanje gradiva na tih 20 minuta, koliko je trajala nastava – ističe Željka Mlađenović, nastavnica srpskog jezika.

Ako je suditi prema statistici, u školama u našoj zemlji nikad više odlikaša, nikad manje pismenih i mislećih. Rezultati međunarodnih istraživanja PISA 2018 i TIMSS 2019 pokazali su da svaki drugi petnaestogodišnjak ne posjeduje funkcionalnu čitalačku pismenost.

– Sistem je potpuno zakazao u gotovo svakom segmentu. 79 zemalja svijeta je učestvovalo u tom istraživanju, sad preko 80 u PISI 2022 u kojoj mi nažalost nećemo učestvovati, ali bojim se da smo i učestvovali da bi rezultati bili još lošiji, ja neću govoriti na temelju paušalnih, ali govorim jer se malo učinilo ili gotovo ništa da bi se popravilo nekako stanje u tri ili četiri godine – navodi Žaneta Džumhur iz Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH.

Da je stanje nezavidno, svjesni su i u školama.

– Dosta toga je doprinijela i korona, pandemija, tako da ima slučajeva gdje djeca izađu sa manjima znanjem. Ne mogu baš reći da su nepismeni, ali sa manjom količinom znanja – kaže Đorđe Mirković, direktor OŠ “Sveti Sava” Bijeljina.

– Najveći problem je onlajn nastava i ona je doprinijela da učenici izgube mnogo u savladavanju gradiva. Evo kada je riječ o pismenosti, mnogo toga je propušteno. Kad dođete da predajete u osmi ili deveti razred, vidite da su to velike rupe u znanju, nastale u tom periodu – naglašava profesorica Mlađenović.

Nepoznavanje gramatičkih pravila nije najveći problem. Nedostatak kritičkog mišljenja i sposobnosti analize informacija, razlikovanja bitnog od nebitnog, postaje odlika generacija koje izlaze iz škola, smatra gimnazijalac i mladi pjesnik Vojislav Durmanović, koji je pozitivan primjer, ali i izuzetak koji, nažalost, potvrđuje pravilo.

– Mladi stasavaju u klimi opšte devalvacije ukusa, što bi trebalo da bude na najvišoj cijeni. Danas su mladi, i bez svoje krivice, zarobljeni i desubjektizovani, jer su zarobljeni u kulturnu matricu koja je neuslovna, anahrona, izolacionalistička – kaže Vojislav.

Rješenje je u temeljnim reformama i promjeni pristupa obrazovanju.

– Strateški se treba nastupiti, a mi u stvari nemamo strategija. Započeti sa dijagnostikom za svaki razred šta učenik zna i može, gdje su najveće teškoće, vratiti se na ono što se nije obradilo kako treba, da bi postalo funkcionalno – kaže Žaneta Džumhur.

Obrazovni sistem treba biti zasnovan na razvijanju kritičkog mišljenja, izgrađenim navikama prepoznavanja i rješavanja problema i tumačenja informacija koje se serviraju, smatraju naši sagovornici. Da li za tim ima volje i želje u našem društvu, pitanje je sa evidentnim odgovorom.