100-godišnja žena ide na satove informatike u pokušaju da nadoknadi tehnologiju koju je propustila, piše BBC.

Margaret Griffiths iz Ynyshira rekla je da se upisala na tjedne tečajeve kako bi održala svoj um aktivnim. Rođena 1921., gospođa Griffiths započela je 40-godišnju karijeru u osnovnoj školi Cwmlai, Tonyrefail, da bi na kraju postala ravnateljica u osnovnoj školi Whitchurch u Cardiffu.

Rekla je da je sama sebi obećala da će svaki dan naučiti nešto novo.

– Provela sam svoj život u svijetu obrazovanja, a učim i dandanas. Nikad nisam prestala – priznala je.

No, umirovila se prije uvođenja računala i smatrala je da je jako puno propustila. Sada uči informatiku u Porth Plazi, knjižnici koja nudi pristup invalidskim kolicima i nudi nastavu, šest dana u tjednu.
Gospođa Griffiths je odrasla želeći biti učiteljica, ali je rekla da je Drugi svjetski rat odgodio njezine planove. – Sve je krenulo naopako kada je izbio rat, čak je i fakultet koji sam trebala pohađati bombardiran – rekla je.

– Tako da sam morala tražiti daljnje obrazovanje negdje drugdje u zemlji.

Također je pet godina uzela pauzu od podučavanja kako bi s rođakom proputovala svijet, posjetivši Sjedinjene Države, Novi Zeland, Australiju, Singapur, Sjevernu Afriku, Kanadu i Havaje.

– Vidjela sam svijet i imam predivna sjećanja na tih nevjerojatnih pet godina, ali sam se onda vratila kući u Wales kako bih vodila normalan, mirniji život.

– Ne znam što me čeka u budućnosti, ali namjeravam raditi ono što radim dok god mogu. Još uvijek se obrazujem, čak i u svojim godinama, i uvijek rado učim. Svi učenici su mlađi od mene, ali zaista uživam u nastavi i društvu – ispričala je.

100-godišnja žena ide na satove informatike u pokušaju da nadoknadi tehnologiju koju je propustila, piše BBC.

Margaret Griffiths iz Ynyshira rekla je da se upisala na tjedne tečajeve kako bi održala svoj um aktivnim. Rođena 1921., gospođa Griffiths započela je 40-godišnju karijeru u osnovnoj školi Cwmlai, Tonyrefail, da bi na kraju postala ravnateljica u osnovnoj školi Whitchurch u Cardiffu.

Rekla je da je sama sebi obećala da će svaki dan naučiti nešto novo.

– Provela sam svoj život u svijetu obrazovanja, a učim i dandanas. Nikad nisam prestala – priznala je.

No, umirovila se prije uvođenja računala i smatrala je da je jako puno propustila. Sada uči informatiku u Porth Plazi, knjižnici koja nudi pristup invalidskim kolicima i nudi nastavu, šest dana u tjednu.
Gospođa Griffiths je odrasla želeći biti učiteljica, ali je rekla da je Drugi svjetski rat odgodio njezine planove. – Sve je krenulo naopako kada je izbio rat, čak je i fakultet koji sam trebala pohađati bombardiran – rekla je.

– Tako da sam morala tražiti daljnje obrazovanje negdje drugdje u zemlji.

Također je pet godina uzela pauzu od podučavanja kako bi s rođakom proputovala svijet, posjetivši Sjedinjene Države, Novi Zeland, Australiju, Singapur, Sjevernu Afriku, Kanadu i Havaje.

– Vidjela sam svijet i imam predivna sjećanja na tih nevjerojatnih pet godina, ali sam se onda vratila kući u Wales kako bih vodila normalan, mirniji život.

– Ne znam što me čeka u budućnosti, ali namjeravam raditi ono što radim dok god mogu. Još uvijek se obrazujem, čak i u svojim godinama, i uvijek rado učim. Svi učenici su mlađi od mene, ali zaista uživam u nastavi i društvu – ispričala je.