Vrhovni sud Federacije BiH, odlučujući po žalbi Gradskog pravobranilaštva, donio je Rješenje kojim se poništava Rješenje Kantonalnog suda u Zenici o određivanju privremene mjere o zabrani raspolaganja zgradom Autobuske stanice Zenica.

Kantonalni sud je mjeru zabrane raspolaganja donio na osnovu prijedloga Kantonalnog tužilaštva ZDK, a navedeni prijedlog Tužilaštva se u najvećoj mjeri zasniva na optužnici koja je 14.03.2022. godine dostavljena sudiji za prethodno saslušanje na potvrđivanje, a kojom se osumnjičeni terete za krivična djela navodno učinjena u procesu prenosa vlasništva zgrade Autobuske stanice na Grad Zenicu.

Vrhovni sud je u Rješenju o ukidanju mjere zabrane raspolaganja zgradom Autobuske stanice ukazao na činjenicu da je sud u postupku određivanja privremene mjere bio dužan da utvrdi da je navodna imovinska korist koja se osigurava privremenom mjerom pribavljena krivičnim djelom. Sud je, nadalje, odredio privremenu mjeru bez ocjene osnovanosti prijedloga Tužilaštva, koje u svom Prijedlogu koristi fraze ”Tužilaštvo smatra”, ”Tužilaštvo ističe” i tome slično. Sud je prihvatio takve paušalne navode Tužilaštva zanemarujući obavezu suda da izvrši ocjenu opravdanosti prijedloga tužitelja i utvrdi da li zaista postoji sumnja da su osumnjičeni učinili krivična djela zbog kojih se protiv njih vodi istraga i na koji način i da li je time pribavljena korist i u čemu se ona ogleda. Sud to nije uradio nego je potvrdio da je postojanje sumnje ”utvrdilo” nadležno Tužilaštvo.

Iz tih razloga, pobijano rješenje ne sadrži razloge o tim odlučnim činjenicama, pa je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, na šta se pravilno ukazuje žalbom gradskog pravobranioca Zenica. Na kraju, Vrhovni sud navodi ”Pri ponovnom odlučivanju sud će otkloniti učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pa će nakon brižljive i savjesne ocjene svih relevantnih činjenica moći donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.” Sud, također navodi da nije ispitivao žalbene navode koji se odnose na žalbeni osnov zbog pogrešno ili nepotpunog činjeničnog stanja, a koji su također navedeni u žalbi i potkrijepljeni dokazima.

Na ovaj način, Vrhovni sud je utvrdio da prijedlog Tužilaštva za određivanje privremene mjere koji se u najvećem dijelu zasniva na navodima iz optužnice, nije dokazan u postupku određivanja privremene mjere, jer nije utvrđeno da je predmet određivanja privremene mjere – zgrada Autobuske stanice, stečen nezakonitim radnjama a pogotovu ne krivičnim djelima uzimajući naročito u obzir navode iz Rješenja Vrahovnog suda u smislu da su ”dokazi” Tužilaštva paušalni u smislu ”Tužilaštvo smatra”, ”Tužilaštvo ističe” te kao takvi nisu ni mogli imati zakonsku snagu.

Rješenje Vrhovnog suda FBiH broj: 04 0 K 012115 21 Kž od 09.03.2022. godine preuzmite ovdje.

Saopštenje za javnost

Vrhovni sud Federacije BiH, odlučujući po žalbi Gradskog pravobranilaštva, donio je Rješenje kojim se poništava Rješenje Kantonalnog suda u Zenici o određivanju privremene mjere o zabrani raspolaganja zgradom Autobuske stanice Zenica.

Kantonalni sud je mjeru zabrane raspolaganja donio na osnovu prijedloga Kantonalnog tužilaštva ZDK, a navedeni prijedlog Tužilaštva se u najvećoj mjeri zasniva na optužnici koja je 14.03.2022. godine dostavljena sudiji za prethodno saslušanje na potvrđivanje, a kojom se osumnjičeni terete za krivična djela navodno učinjena u procesu prenosa vlasništva zgrade Autobuske stanice na Grad Zenicu.

Vrhovni sud je u Rješenju o ukidanju mjere zabrane raspolaganja zgradom Autobuske stanice ukazao na činjenicu da je sud u postupku određivanja privremene mjere bio dužan da utvrdi da je navodna imovinska korist koja se osigurava privremenom mjerom pribavljena krivičnim djelom. Sud je, nadalje, odredio privremenu mjeru bez ocjene osnovanosti prijedloga Tužilaštva, koje u svom Prijedlogu koristi fraze ”Tužilaštvo smatra”, ”Tužilaštvo ističe” i tome slično. Sud je prihvatio takve paušalne navode Tužilaštva zanemarujući obavezu suda da izvrši ocjenu opravdanosti prijedloga tužitelja i utvrdi da li zaista postoji sumnja da su osumnjičeni učinili krivična djela zbog kojih se protiv njih vodi istraga i na koji način i da li je time pribavljena korist i u čemu se ona ogleda. Sud to nije uradio nego je potvrdio da je postojanje sumnje ”utvrdilo” nadležno Tužilaštvo.

Iz tih razloga, pobijano rješenje ne sadrži razloge o tim odlučnim činjenicama, pa je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, na šta se pravilno ukazuje žalbom gradskog pravobranioca Zenica. Na kraju, Vrhovni sud navodi ”Pri ponovnom odlučivanju sud će otkloniti učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pa će nakon brižljive i savjesne ocjene svih relevantnih činjenica moći donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.” Sud, također navodi da nije ispitivao žalbene navode koji se odnose na žalbeni osnov zbog pogrešno ili nepotpunog činjeničnog stanja, a koji su također navedeni u žalbi i potkrijepljeni dokazima.

Na ovaj način, Vrhovni sud je utvrdio da prijedlog Tužilaštva za određivanje privremene mjere koji se u najvećem dijelu zasniva na navodima iz optužnice, nije dokazan u postupku određivanja privremene mjere, jer nije utvrđeno da je predmet određivanja privremene mjere – zgrada Autobuske stanice, stečen nezakonitim radnjama a pogotovu ne krivičnim djelima uzimajući naročito u obzir navode iz Rješenja Vrahovnog suda u smislu da su ”dokazi” Tužilaštva paušalni u smislu ”Tužilaštvo smatra”, ”Tužilaštvo ističe” te kao takvi nisu ni mogli imati zakonsku snagu.

Rješenje Vrhovnog suda FBiH broj: 04 0 K 012115 21 Kž od 09.03.2022. godine preuzmite ovdje.

Saopštenje za javnost