Alžir ima goleme zalihe plina, a tamo je i sunca čak previše. Je li to rješenje i za Njemačku prestati biti zavisna od plina iz Rusije? Možda – u neko doba. Ali niti Alžir nije idealan partner.

Potencijal je tu i leži u pustinji Alžira. Već sad je ta zemlja među najvećim proizvođačima plina na svijetu, a zalihe se procjenjuju na četiri biliona kubičnih metara – objašnjava za ARD alžirski stručnjak za energente Mourad Preure.
A potencijal Alžira u nekonvencionalnoj eksploataciji, dakle frackingu, je još veći: tu smo s oko 20.000 milijardi kubnih metara na trećem mjestu u svijetu.
Preure je uvjeren da Alžir može ponuditi i više od plina:

-Mi smo solarna baterija pod vedrim nebom. Na 86 posto područja juga zemlje je obasjano 3.500 sati sunca godišnje, na sjeveru je tek 1650 sati. Usporedbe radi: Francuska ima između 1100 i 1400 sati sunca godišnje -podsjeća alžirski stručnjak.

Zalihe plina Alžira su doista goleme, ali stanje u zemlji nije baš jamstvo uspješnog projekta.

Sve je to tačno i zato je Alžir čak nekoliko puta posjećivala i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel, ali se usprkos tome njemački i inostranii investitori ne guraju u tu zemlju. Plin iz Alžira već doista stiže do potrošača na zapadu našeg kontinenta – u Španiju, Portugal i Italiju, ali teško dolazi do dogovora o većim projektima.

Stabilnost na klimavim nogama

Najveći problem je svakako duboko ukorijenjena korupcija u Alžiru, ali i odnos vlade prema svim građanima koji žele bolje dane za tu zemlju. Human Rights Watch navodi najmanje 280 političkih zatvorenika, a alžirski pokret Hirak koji teži demokratiji u toj zemlji, radije savjetuje zapadnim investitorima neka ne posluje s ovim režimom. Jer sva dobit odlazi u džepove vladajućoj kliki, dok u zemlji vlada bijeda, tvrdi novinarima ARD-a jedan aktivist koji želi ostati anoniman. Kad bi dobit odlazila u gradnju škola, univerziteta, u infrastrukturu i žalosnu zastarjelu ekonomiju, to bi bilo druga priča, ali ovako…

Alžir je već i sad izuzetno zavisan od prodaje plina i nafte koji su jedan od najvažnijih izvora prihoda. Zarada ipak donekle odlazi građanima Alžira jer država subvencionira živežne namirnice, stanove i energente. Ali tako kupljeni socijalni mir je na klimavim nogama, tvrdi aktivist.

Možda za četiri, pet godina…

Alžirski stručnjak za energetiku Boukrif tvrdi kako je njegova zemlja uvijek bila pouzdani partner koji se drži dogovora i kako, za razliku od ostalih zemalja bogatih fosilnim gorivom, nema geopolitičkih problema i sukoba. To nipošto nije tačno: Alžir je u izuzetno napetim odnosima sa susjednim Marokom, granica je zatvorena, a zatvoren je čak i plinovod koji je preko Maroka vodio plin u Španiju. To pogađa Maroko, ali pogađa i evropske potrošače, makar Boukrif naglašava kako postoji još jedan podmorski plinovod koji vodi direktno u Europu i kroz koji nesmetano teče alžirski plin.

Da, Alžir ima plina i nafte, ali i to je zemlja u kojoj se gomila nezadovoljstvo korupcije vladajuće klike.

No u svakom slučaju, nije realno Alžir smatrati alternativom plinu iz Rusije u neko dogledno doba. Čak i kad bi bila uložena potrebna sredstva za značajno povećanje eksploatacije i njenog transporta u Europu, proći će godine dok značajnije ne poraste udio alžirskog plina na tržištu Europe. Boukrif nas uvjerava kako bi to moglo biti moguće za četiri, pet godina – piše DW.

Alžir ima goleme zalihe plina, a tamo je i sunca čak previše. Je li to rješenje i za Njemačku prestati biti zavisna od plina iz Rusije? Možda – u neko doba. Ali niti Alžir nije idealan partner.

Potencijal je tu i leži u pustinji Alžira. Već sad je ta zemlja među najvećim proizvođačima plina na svijetu, a zalihe se procjenjuju na četiri biliona kubičnih metara – objašnjava za ARD alžirski stručnjak za energente Mourad Preure.
A potencijal Alžira u nekonvencionalnoj eksploataciji, dakle frackingu, je još veći: tu smo s oko 20.000 milijardi kubnih metara na trećem mjestu u svijetu.
Preure je uvjeren da Alžir može ponuditi i više od plina:

-Mi smo solarna baterija pod vedrim nebom. Na 86 posto područja juga zemlje je obasjano 3.500 sati sunca godišnje, na sjeveru je tek 1650 sati. Usporedbe radi: Francuska ima između 1100 i 1400 sati sunca godišnje -podsjeća alžirski stručnjak.

Zalihe plina Alžira su doista goleme, ali stanje u zemlji nije baš jamstvo uspješnog projekta.

Sve je to tačno i zato je Alžir čak nekoliko puta posjećivala i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel, ali se usprkos tome njemački i inostranii investitori ne guraju u tu zemlju. Plin iz Alžira već doista stiže do potrošača na zapadu našeg kontinenta – u Španiju, Portugal i Italiju, ali teško dolazi do dogovora o većim projektima.

Stabilnost na klimavim nogama

Najveći problem je svakako duboko ukorijenjena korupcija u Alžiru, ali i odnos vlade prema svim građanima koji žele bolje dane za tu zemlju. Human Rights Watch navodi najmanje 280 političkih zatvorenika, a alžirski pokret Hirak koji teži demokratiji u toj zemlji, radije savjetuje zapadnim investitorima neka ne posluje s ovim režimom. Jer sva dobit odlazi u džepove vladajućoj kliki, dok u zemlji vlada bijeda, tvrdi novinarima ARD-a jedan aktivist koji želi ostati anoniman. Kad bi dobit odlazila u gradnju škola, univerziteta, u infrastrukturu i žalosnu zastarjelu ekonomiju, to bi bilo druga priča, ali ovako…

Alžir je već i sad izuzetno zavisan od prodaje plina i nafte koji su jedan od najvažnijih izvora prihoda. Zarada ipak donekle odlazi građanima Alžira jer država subvencionira živežne namirnice, stanove i energente. Ali tako kupljeni socijalni mir je na klimavim nogama, tvrdi aktivist.

Možda za četiri, pet godina…

Alžirski stručnjak za energetiku Boukrif tvrdi kako je njegova zemlja uvijek bila pouzdani partner koji se drži dogovora i kako, za razliku od ostalih zemalja bogatih fosilnim gorivom, nema geopolitičkih problema i sukoba. To nipošto nije tačno: Alžir je u izuzetno napetim odnosima sa susjednim Marokom, granica je zatvorena, a zatvoren je čak i plinovod koji je preko Maroka vodio plin u Španiju. To pogađa Maroko, ali pogađa i evropske potrošače, makar Boukrif naglašava kako postoji još jedan podmorski plinovod koji vodi direktno u Europu i kroz koji nesmetano teče alžirski plin.

Da, Alžir ima plina i nafte, ali i to je zemlja u kojoj se gomila nezadovoljstvo korupcije vladajuće klike.

No u svakom slučaju, nije realno Alžir smatrati alternativom plinu iz Rusije u neko dogledno doba. Čak i kad bi bila uložena potrebna sredstva za značajno povećanje eksploatacije i njenog transporta u Europu, proći će godine dok značajnije ne poraste udio alžirskog plina na tržištu Europe. Boukrif nas uvjerava kako bi to moglo biti moguće za četiri, pet godina – piše DW.