Nakon što je u krugu nuklearne elektrane u Zaporožju gorila pomoćna zgrada i ruski predsjednik neočekivano zaprijetio upotrebom atomskog oružja, naredbom da se snage za nuklearno strateško odvraćanje stave u stanje borbene spremnosti, svijet ne prestaje da postavlja jedno pitanje – da li je Vladimir Putin spreman upotrijebiti atomsku bombu u ratu koji Rusija vodi u Ukrajini?

Gotovo identična zabrinutost vlada kada su u pitanju manevri ruskih snaga i njihova borbena senzibilnost u područjima gdje se nalaze nuklearna postrojanja. Više od Putinove naredbe čovječanstvo je bilo uznemireno prizorima paleža koji je zabilježen u krugu nuklearne elektrane u Zaporožju. Prije nego je postalo nedvosmisleno jasno koji tačno objekat gori raširila se opravdana strepnja od černobilskog scenarija, gdje je nakon havarije na nuklearnom reaktoru došlo do oslobađanja radijacije koja je pogodila gotovo cijelu planetu.

Zanimljivo, osim što su zauzeli najveću nuklearnu elektranu u Evropi – Zaporožje, ruska vojska zauzela je i elektranu u Černobilu (sa ugašenim reaktorima) i mnogi analitičari tvrde da je jedan od glavnih ciljeva ruske invazije na Ukrajinu ovladavanje elektro – energetskom infrastrukturom zemlje. Obje ove strategije ukazuju da se ruska invazija vodi operativnom logikom u koju je na više razičitih načina involvirana nuklearna činjenica, bilo da je riječ o prijetnji upotrebom oružja ili ovladavanjem resursima za proizvodnju električne energije iz već postojećih nuklearnih kapaciteta.
Da li je Putinova prijetnja ozbiljna i da li on zaista razmišlja o upotrebi nuklearnog oružja, kao vojnog sredstva, u ruskoj invaziji na Ukrajinu pitanje je na koje analitičar portala OBRIS – Obrana i sigurnost iz Zagreba, Igor Tabak odgovara da je veoma vjerovatna i izgledna.

-Vladimir Putin je predsjednik Ruske federacije, državni poglavar i čelnik cijelog tog prilično autokratski i piramidalno postavljenog sustava, dakle on je osoba sa prstom na crvenom gumbu ruskog nuklearnog arsenala. Dakle, te njegove prijetnje su apsolutno realne i u opsegu njegovog službenog djelokruga, dakle njegove nadležnosti. To je nešto što ovisi jednim dobrim dijelom o njegovoj političkoj i ljudskoj volji – kaže Tabak.

Fizičar i stručnjak za nuklearnu energiju sa instituta Ruđer Bošković iz Zagreba dr. Tonči Tadić ima drugačije mišljenje. Utemeljujući svoj stav u analizi ruskih vojno – političkih dokumenata, koji se bave nuklearnom problematikom, Tadić je stava da postoje izuzetno male, gotovo nikakve, šanse da Vladimir Putin upotrijebi atomsko oružje u aktuelnom sukobu u Ukrajini.

Pozivajući se na Procjenu primjene ruske nuklearne strategije, posebice na posljednjem dokumentu iz 2020., jasno je, pojašnjava Tadić da u njoj međutim ne stoji da kane upotrijebiti nuklearno oružje u borbi“.

Navodeći neka razmišlja generala ruskih oružanih snaga od prije petnaestak godina, koja se danas u medijima pogrešno koriste kao ilustracija za trenutnu krizu, Tadić podsjeća da je u posljednjoj nuklearnoj strategiji jasno definirano kada može doći do upotrebe atomskog oružja.

– Zadnja ruska nuklearna strategija, objavljena 2020. govori o eskalaciji radi deeskalacije, ali ne u smislu bacanja nuklearne bombe, pogotovo ne bacanje nuklearne bombe na zemlju koja nema bombu poput Ukrajine, nego za podizanje borbene spremnosti ruskog arsenala, ali ne zbog napada nego radi odvraćanja od napada, od strane NATO-a. Međutim, to je promptno demantirano iz Pentagona i NATO-a, jer nitko na zapadu nije stavio u pripravnost svoj nuklearni arsenal, preciznije nije ga stavio dok Putin nije izrekao to što je izrekao – kaže Tadić.
Za Tadića potenciranje Putinove nuklearne opasnosti ima jednu mnogo zlokobnijju i opasniju namjeru jer „cijela paranoja stvorena oko ruskog nuklearnog napada ima jedan podmukli cilj, a to je da više brinemo o našoj navodnoj smrti u ruskom nuklearnom napadu nego da mislimo o civilima u Ukrajini koje je Putin pobio“.

Opasnost od borbi koje su vođene, ili se hipotetički opet mogu voditi u neposrednoj blizini proizvodnih nuklearnih kapaciteta, su izuzetno velike, a havarija koja bi nastala incidentom na jednom takvom postrojenju može biti ogromna, kaže Igor Tabak.

– Te elektrane i kada se ugase, njima treba mjeseci da se stvarno ohlade. Tokom tog vremena trebaju imati aktivno hlađenje, treba im struja, treba im njihova rezervna opcija proizvodnje struje da bi se mogle tjerati pumpe i da bi se mogle hladiti te elektrane, koje više ne proizvode struju, ali se hlade iz svog operativnog stanja. Tijekom tog vremena – da, svakakve havarije su moguće, posebno u trenucima ako u neposrednom području elektrana traju borbe – kaže Tabak.

Borbe koje se vode u neposrednoj blizini nuklearnih elektrana imaju jedan veoma širok geostrateški značaj pojašnjava Tonči Tadić, jer cilj ruske vojske nije samo ovladati postrojenjima, njihov primarni zadatak je ovladati ukrajinskim elektro – energetskim sektorom. To je u potpunosti promašena logika kaže Tadić jer to neće zaustaviti otpor ukrajinskih oružanih snaga.

– Ukrajina znatan dio električne energije dobija iz nuklearnih elektrana, prema tome u cilju suzbijanja ukrajinskog otpora ruska vojska nastoji zauzeti sve energetske objekte, u prvom redu nuklearke. Po meni, to je logika dječijeg vrtića, jer to neće zaustaviti otpor ukrajinskih oružanih snaga. Ni jedna od postrojbi na bojištu ne treba nuklearku, ili općenito bilo koju elektranu da bi radila i pružila otpor Rusima. To će povećati patnje civilima, koji neće moći da se ogriju i skuhaju ručak, a da ne govorimo da će izazvati silne probleme u bolnicama za zbrinjavanje ranjenika, ljudi na intenzivnoj njezi ili djece u inkubatorima.

Stoga je Tadić jasan koji su motivi ruske vojske upoređujući njihovu strategiju sa onom koju je vodio Ratko Mladić:

– To je namijenjeno isključivo povećanju patnje civilnog stanovništva i nema nikakve veze sa ratnim naporima Rusije. Mi smo došli u fazu rata kada Putin jednako kao i Ratko Mladić pokušava dobiti rat povećavajući patnje civilnog stanovništva. Ne postoji nikakva razlika u taktici i operativnim planovima između ruskih generala i Ratka Mladića u ovoj fazi rata – jasan je Tadić.

Analizirajući ono što se desilo u krugu nukelarne elektrane Zaporožje Tadić kaže da je to bio izraz potpunog strateškog i taktičkog neznanja.

– Kada se radi konkretno o nuklearnoj elektrani Zaporožje, tu uglavnom članovi ruskog generalštaba ne znaju šta čine. Ja sam do sada vjerovao da ti ljudi misle, a sada u to više nisam siguran. Samo kompletni idiot može narediti da artiljerijom tučeš nuklearnu elektranu. Oni se pravdaju da nisu imali na meti reaktore, to uopće nije bitno, jer ti su reaktori zaštićeni sa betonskim oklopom oko sebe i nisu mogli biti oštećeni. Ono što je moglo biti oštećeno jeste postrojenje koje dovodi struju sa strane za hlađenje reaktora. Dakle, kada se reaktor zaustavlja radi ratnih operacija, a to je standard onda taj reaktor mora dobiti struju za pokretanja pumpi za hlađenje reaktora iz drugih izvora – ili dalekovodom, ili generatorom. Ako u tom trenutku tučeš oklopno postrojenje onemogućavaš hlađenje reatkora, dolazi do pregrijavanja i eksplozije kao u Fukušimi – kaže Tadić.

Nakon što je u krugu nuklearne elektrane u Zaporožju gorila pomoćna zgrada i ruski predsjednik neočekivano zaprijetio upotrebom atomskog oružja, naredbom da se snage za nuklearno strateško odvraćanje stave u stanje borbene spremnosti, svijet ne prestaje da postavlja jedno pitanje – da li je Vladimir Putin spreman upotrijebiti atomsku bombu u ratu koji Rusija vodi u Ukrajini?

Gotovo identična zabrinutost vlada kada su u pitanju manevri ruskih snaga i njihova borbena senzibilnost u područjima gdje se nalaze nuklearna postrojanja. Više od Putinove naredbe čovječanstvo je bilo uznemireno prizorima paleža koji je zabilježen u krugu nuklearne elektrane u Zaporožju. Prije nego je postalo nedvosmisleno jasno koji tačno objekat gori raširila se opravdana strepnja od černobilskog scenarija, gdje je nakon havarije na nuklearnom reaktoru došlo do oslobađanja radijacije koja je pogodila gotovo cijelu planetu.

Zanimljivo, osim što su zauzeli najveću nuklearnu elektranu u Evropi – Zaporožje, ruska vojska zauzela je i elektranu u Černobilu (sa ugašenim reaktorima) i mnogi analitičari tvrde da je jedan od glavnih ciljeva ruske invazije na Ukrajinu ovladavanje elektro – energetskom infrastrukturom zemlje. Obje ove strategije ukazuju da se ruska invazija vodi operativnom logikom u koju je na više razičitih načina involvirana nuklearna činjenica, bilo da je riječ o prijetnji upotrebom oružja ili ovladavanjem resursima za proizvodnju električne energije iz već postojećih nuklearnih kapaciteta.
Da li je Putinova prijetnja ozbiljna i da li on zaista razmišlja o upotrebi nuklearnog oružja, kao vojnog sredstva, u ruskoj invaziji na Ukrajinu pitanje je na koje analitičar portala OBRIS – Obrana i sigurnost iz Zagreba, Igor Tabak odgovara da je veoma vjerovatna i izgledna.

-Vladimir Putin je predsjednik Ruske federacije, državni poglavar i čelnik cijelog tog prilično autokratski i piramidalno postavljenog sustava, dakle on je osoba sa prstom na crvenom gumbu ruskog nuklearnog arsenala. Dakle, te njegove prijetnje su apsolutno realne i u opsegu njegovog službenog djelokruga, dakle njegove nadležnosti. To je nešto što ovisi jednim dobrim dijelom o njegovoj političkoj i ljudskoj volji – kaže Tabak.

Fizičar i stručnjak za nuklearnu energiju sa instituta Ruđer Bošković iz Zagreba dr. Tonči Tadić ima drugačije mišljenje. Utemeljujući svoj stav u analizi ruskih vojno – političkih dokumenata, koji se bave nuklearnom problematikom, Tadić je stava da postoje izuzetno male, gotovo nikakve, šanse da Vladimir Putin upotrijebi atomsko oružje u aktuelnom sukobu u Ukrajini.

Pozivajući se na Procjenu primjene ruske nuklearne strategije, posebice na posljednjem dokumentu iz 2020., jasno je, pojašnjava Tadić da u njoj međutim ne stoji da kane upotrijebiti nuklearno oružje u borbi“.

Navodeći neka razmišlja generala ruskih oružanih snaga od prije petnaestak godina, koja se danas u medijima pogrešno koriste kao ilustracija za trenutnu krizu, Tadić podsjeća da je u posljednjoj nuklearnoj strategiji jasno definirano kada može doći do upotrebe atomskog oružja.

– Zadnja ruska nuklearna strategija, objavljena 2020. govori o eskalaciji radi deeskalacije, ali ne u smislu bacanja nuklearne bombe, pogotovo ne bacanje nuklearne bombe na zemlju koja nema bombu poput Ukrajine, nego za podizanje borbene spremnosti ruskog arsenala, ali ne zbog napada nego radi odvraćanja od napada, od strane NATO-a. Međutim, to je promptno demantirano iz Pentagona i NATO-a, jer nitko na zapadu nije stavio u pripravnost svoj nuklearni arsenal, preciznije nije ga stavio dok Putin nije izrekao to što je izrekao – kaže Tadić.
Za Tadića potenciranje Putinove nuklearne opasnosti ima jednu mnogo zlokobnijju i opasniju namjeru jer „cijela paranoja stvorena oko ruskog nuklearnog napada ima jedan podmukli cilj, a to je da više brinemo o našoj navodnoj smrti u ruskom nuklearnom napadu nego da mislimo o civilima u Ukrajini koje je Putin pobio“.

Opasnost od borbi koje su vođene, ili se hipotetički opet mogu voditi u neposrednoj blizini proizvodnih nuklearnih kapaciteta, su izuzetno velike, a havarija koja bi nastala incidentom na jednom takvom postrojenju može biti ogromna, kaže Igor Tabak.

– Te elektrane i kada se ugase, njima treba mjeseci da se stvarno ohlade. Tokom tog vremena trebaju imati aktivno hlađenje, treba im struja, treba im njihova rezervna opcija proizvodnje struje da bi se mogle tjerati pumpe i da bi se mogle hladiti te elektrane, koje više ne proizvode struju, ali se hlade iz svog operativnog stanja. Tijekom tog vremena – da, svakakve havarije su moguće, posebno u trenucima ako u neposrednom području elektrana traju borbe – kaže Tabak.

Borbe koje se vode u neposrednoj blizini nuklearnih elektrana imaju jedan veoma širok geostrateški značaj pojašnjava Tonči Tadić, jer cilj ruske vojske nije samo ovladati postrojenjima, njihov primarni zadatak je ovladati ukrajinskim elektro – energetskim sektorom. To je u potpunosti promašena logika kaže Tadić jer to neće zaustaviti otpor ukrajinskih oružanih snaga.

– Ukrajina znatan dio električne energije dobija iz nuklearnih elektrana, prema tome u cilju suzbijanja ukrajinskog otpora ruska vojska nastoji zauzeti sve energetske objekte, u prvom redu nuklearke. Po meni, to je logika dječijeg vrtića, jer to neće zaustaviti otpor ukrajinskih oružanih snaga. Ni jedna od postrojbi na bojištu ne treba nuklearku, ili općenito bilo koju elektranu da bi radila i pružila otpor Rusima. To će povećati patnje civilima, koji neće moći da se ogriju i skuhaju ručak, a da ne govorimo da će izazvati silne probleme u bolnicama za zbrinjavanje ranjenika, ljudi na intenzivnoj njezi ili djece u inkubatorima.

Stoga je Tadić jasan koji su motivi ruske vojske upoređujući njihovu strategiju sa onom koju je vodio Ratko Mladić:

– To je namijenjeno isključivo povećanju patnje civilnog stanovništva i nema nikakve veze sa ratnim naporima Rusije. Mi smo došli u fazu rata kada Putin jednako kao i Ratko Mladić pokušava dobiti rat povećavajući patnje civilnog stanovništva. Ne postoji nikakva razlika u taktici i operativnim planovima između ruskih generala i Ratka Mladića u ovoj fazi rata – jasan je Tadić.

Analizirajući ono što se desilo u krugu nukelarne elektrane Zaporožje Tadić kaže da je to bio izraz potpunog strateškog i taktičkog neznanja.

– Kada se radi konkretno o nuklearnoj elektrani Zaporožje, tu uglavnom članovi ruskog generalštaba ne znaju šta čine. Ja sam do sada vjerovao da ti ljudi misle, a sada u to više nisam siguran. Samo kompletni idiot može narediti da artiljerijom tučeš nuklearnu elektranu. Oni se pravdaju da nisu imali na meti reaktore, to uopće nije bitno, jer ti su reaktori zaštićeni sa betonskim oklopom oko sebe i nisu mogli biti oštećeni. Ono što je moglo biti oštećeno jeste postrojenje koje dovodi struju sa strane za hlađenje reaktora. Dakle, kada se reaktor zaustavlja radi ratnih operacija, a to je standard onda taj reaktor mora dobiti struju za pokretanja pumpi za hlađenje reaktora iz drugih izvora – ili dalekovodom, ili generatorom. Ako u tom trenutku tučeš oklopno postrojenje onemogućavaš hlađenje reatkora, dolazi do pregrijavanja i eksplozije kao u Fukušimi – kaže Tadić.