Samo dvije države u Evropi (ne računajući uvijek neutralnu Švicarsku) nisu osudile rusku invaziju na Ukrajinu. To su Srbija i Bjelorusija, s tim da je Srbija poručila kako poštuje teritorijalni integritet Ukrajine, ali ne namjerava podržavati sankcije Rusiji.

Ipak, prvi čovjek Rusije Vladimir Putin u Evropi ima pojedince koji su trenutni spavači, ali niti ga osuđuju, niti razmišljaju o podršci za sankcije. Jedan takav je u Bosni i Hercegovini i po svojoj politici veći je ruski igrač i od zvaničnog Beograda. To je Milorad Dodik, čovjek koji je prvo ime politike entiteta Republika Srpska.

Ruski napad na Ukrajinu nije osudio, nije podržao ni teritorijalni integritet Ukrajine, iako je jedna takva fraza tek fraza, jer u određenoj mjeri čak i Rusija podržava integritet Ukrajine.

Dodik je ogledalo ruske politike u pokušaju balansiranja sa Zapadom. On želi potpunu neutralnost BiH u ukrajinsko-ruskom sukobu. Međutim, taj sukob odavno nije samo spor dviju država, već sudar civilizacijskih svjetonazora i puta koji svako za sebe bira.

Zašto je Dodik Putinov čovjek? Dodik je idealan primjer političara i mikro lidera kakvi odgovaraju Putinu. Dovoljno je beskrupulozan, spreman na rizik, destruktivac i neko ko područje gdje vlada u kontinuitetu čini nestabilnim. U takvim okolnostima stvara se pogodno tlo za raznu vrstu utjecaja i rovarenja. A u slučaju Dodika te veze su aktivne već godinama, na raznim osnovama.

I Dodik nije Putinov čovjek zato što je veliki lider, već zato što je idealan kandidat za poziciju balkanskog pijuna koji se može koristiti i povlačiti u raznim pravcima po potrebi. To naprimjer Aleksandar Vučić nije i ne može biti u punom obimu. Vučić se davno opredijelio za evropsku budućnost, ima problem Kosova i ruski igrač može biti tek u određenoj mjeri. Za razliku od Dodika koji se toj vrsti servilnosti može u potpunosti prepustiti.

Takva politika Dodiku je donijela dva puta američke sankcije, ali se one za sada nisu značajnije odrazile na njegovo političko ponašanje. Zapad i dalje trpi njegovu političku bahatost, uvrede, blokade, prijetnje, opstrukcije i i dalje ga doživljavaju kao partnera s kojim se BiH može povesti naprijed ka EU i NATO savezu.

Iako je Dodikova stranka prije više od deceniju potpisala zakone i zahtjeve za NATO put BiH, uz ruski utjecaj Dodik je posljednjih godina postepeno počeo u potpunosti okretati priču i svim silama se truditi da BiH odvoji od tog vojnog saveza. Trenutno je na istim tračnicama kao i Rusija koja ne želi NATO u Ukrajini.

I sve češće se u političkoj diskusiji mogu čuti rečenice kako je Dodik Putinova nagazna mina na Balkanu. Taj ruski pijun se oslanja na rusku privrednu pomoć jer entitet koji vodi suštinski klizi ka siromaštvu, iako kroz kontrolisane medije to uljepšava idiličnim stanjem. Taj isti političar zagledan u Moskvu po Rusiji hoda danima čekajući sastanak s Putinom, pa objavi arhivsku fotografiju susreta, ostavljajući veliku sumnju da li se uopšte sastao s ruskim liderom.

Taj i takav Milorad Dodik je politički fakt Bosne i Hercegovine, koja bi, da se on pita, bila jedina država uz Bjelorusiju koja nije osudila Rusiju za invaziju na Ukrajinu. Stoga BiH u trenutnim okolnostima ne može ni izglasati novu odluku o osudi ruske agresije na Ukrajinu, već u dostupnim političkim kartama podržava politiku EU preko kadrova koje Dodik ne može kontrolisati i na osnovu ranijih državnih odluka.

Upravo takav Dodik je najbolja slika Zapadu, kakva bi ova država bila da se on pita, a to naročito dolazi pod lupu u jeku rata u Ukrajini.

I možda tek sada postaje jasno koliko su neke odluke države BiH bile važne, poput uslova da nastavimo NATO put da bi se formirala državna vlast. Da krajem 2019. to nije urađeno, BiH bi izgubila taj kontinuitet i definitivno unazadila svoj položaj. A ne treba zaboraviti da je Dodik svojom politikom umorio i neke zapadne predstavnike koji su kratkovido posmatrali problem i kojima je cilj bilo samo formiranje vlasti, pošto-poto.

Situacija u Ukrajini je najjasniji primjer ko kakvu politiku zagovara i želi u BiH. Da naša država u vanjskoj politici nije na nekoj vrsti autopilota i da mora donositi nove odluke i stavove, na Balkanu bi bila jedna država koja bi uz Bjelorusiju ostala usamljena u osudi Rusije. I kada cijeli svijet zastupa jedinstven stav spram Ukrajine, važno je podsjetiti s kakvim političkim problemima se BiH suočava i šta to Zapad godinama toleriše.

Samo dvije države u Evropi (ne računajući uvijek neutralnu Švicarsku) nisu osudile rusku invaziju na Ukrajinu. To su Srbija i Bjelorusija, s tim da je Srbija poručila kako poštuje teritorijalni integritet Ukrajine, ali ne namjerava podržavati sankcije Rusiji.

Ipak, prvi čovjek Rusije Vladimir Putin u Evropi ima pojedince koji su trenutni spavači, ali niti ga osuđuju, niti razmišljaju o podršci za sankcije. Jedan takav je u Bosni i Hercegovini i po svojoj politici veći je ruski igrač i od zvaničnog Beograda. To je Milorad Dodik, čovjek koji je prvo ime politike entiteta Republika Srpska.

Ruski napad na Ukrajinu nije osudio, nije podržao ni teritorijalni integritet Ukrajine, iako je jedna takva fraza tek fraza, jer u određenoj mjeri čak i Rusija podržava integritet Ukrajine.

Dodik je ogledalo ruske politike u pokušaju balansiranja sa Zapadom. On želi potpunu neutralnost BiH u ukrajinsko-ruskom sukobu. Međutim, taj sukob odavno nije samo spor dviju država, već sudar civilizacijskih svjetonazora i puta koji svako za sebe bira.

Zašto je Dodik Putinov čovjek? Dodik je idealan primjer političara i mikro lidera kakvi odgovaraju Putinu. Dovoljno je beskrupulozan, spreman na rizik, destruktivac i neko ko područje gdje vlada u kontinuitetu čini nestabilnim. U takvim okolnostima stvara se pogodno tlo za raznu vrstu utjecaja i rovarenja. A u slučaju Dodika te veze su aktivne već godinama, na raznim osnovama.

I Dodik nije Putinov čovjek zato što je veliki lider, već zato što je idealan kandidat za poziciju balkanskog pijuna koji se može koristiti i povlačiti u raznim pravcima po potrebi. To naprimjer Aleksandar Vučić nije i ne može biti u punom obimu. Vučić se davno opredijelio za evropsku budućnost, ima problem Kosova i ruski igrač može biti tek u određenoj mjeri. Za razliku od Dodika koji se toj vrsti servilnosti može u potpunosti prepustiti.

Takva politika Dodiku je donijela dva puta američke sankcije, ali se one za sada nisu značajnije odrazile na njegovo političko ponašanje. Zapad i dalje trpi njegovu političku bahatost, uvrede, blokade, prijetnje, opstrukcije i i dalje ga doživljavaju kao partnera s kojim se BiH može povesti naprijed ka EU i NATO savezu.

Iako je Dodikova stranka prije više od deceniju potpisala zakone i zahtjeve za NATO put BiH, uz ruski utjecaj Dodik je posljednjih godina postepeno počeo u potpunosti okretati priču i svim silama se truditi da BiH odvoji od tog vojnog saveza. Trenutno je na istim tračnicama kao i Rusija koja ne želi NATO u Ukrajini.

I sve češće se u političkoj diskusiji mogu čuti rečenice kako je Dodik Putinova nagazna mina na Balkanu. Taj ruski pijun se oslanja na rusku privrednu pomoć jer entitet koji vodi suštinski klizi ka siromaštvu, iako kroz kontrolisane medije to uljepšava idiličnim stanjem. Taj isti političar zagledan u Moskvu po Rusiji hoda danima čekajući sastanak s Putinom, pa objavi arhivsku fotografiju susreta, ostavljajući veliku sumnju da li se uopšte sastao s ruskim liderom.

Taj i takav Milorad Dodik je politički fakt Bosne i Hercegovine, koja bi, da se on pita, bila jedina država uz Bjelorusiju koja nije osudila Rusiju za invaziju na Ukrajinu. Stoga BiH u trenutnim okolnostima ne može ni izglasati novu odluku o osudi ruske agresije na Ukrajinu, već u dostupnim političkim kartama podržava politiku EU preko kadrova koje Dodik ne može kontrolisati i na osnovu ranijih državnih odluka.

Upravo takav Dodik je najbolja slika Zapadu, kakva bi ova država bila da se on pita, a to naročito dolazi pod lupu u jeku rata u Ukrajini.

I možda tek sada postaje jasno koliko su neke odluke države BiH bile važne, poput uslova da nastavimo NATO put da bi se formirala državna vlast. Da krajem 2019. to nije urađeno, BiH bi izgubila taj kontinuitet i definitivno unazadila svoj položaj. A ne treba zaboraviti da je Dodik svojom politikom umorio i neke zapadne predstavnike koji su kratkovido posmatrali problem i kojima je cilj bilo samo formiranje vlasti, pošto-poto.

Situacija u Ukrajini je najjasniji primjer ko kakvu politiku zagovara i želi u BiH. Da naša država u vanjskoj politici nije na nekoj vrsti autopilota i da mora donositi nove odluke i stavove, na Balkanu bi bila jedna država koja bi uz Bjelorusiju ostala usamljena u osudi Rusije. I kada cijeli svijet zastupa jedinstven stav spram Ukrajine, važno je podsjetiti s kakvim političkim problemima se BiH suočava i šta to Zapad godinama toleriše.