Mnogi očevi u Idlibu, smještenom na sjeveru Sirije, u iznimno hladnim noćima bdiju kako bi bili sigurni da im djeca ne umru od smrzavanja.

Ekstremno niske temperature zraka zahvatile su područja na sjeveru i sjeverozapadu Sirije, a raseljeni civili zimu dočekuju u improviziranim šatorima.

U Idlibu i okolnim područjima, obilne snježne padavine uništile su na stotine ionako neuslovnih šatora.

Mnoge sirijske porodice bile su prisiljene zbog napada Assadovog režima i njegovih pristalica napustiti svoje domove i smjestiti se u šatore, koji su daleko od uslovnih za život dostojan čovjeka.

Nakon obilnih padavina, u šatorima su ostali voda i blato, a porodice strahuju da bi se šatori usljed novih snježnih padavina mogli potpuno urušiti.

Civili teško iznalaze načine da se ugriju, a temperature zraka često padaju značajno ispod nule.

Roditelji strahuju da bi se usljed težine padavina šatori mogli urušiti ili djeca smrznuti do smrti, zbog čega noćima ne spavaju.

U mnogim iznimno malim šatorima boravi i po deset osoba, koje se nastoje ugrijati paljenjem plastike i drugog otpada, a tokom noći pokrivaju se dekama nastojeći zadržati toplotu.

Mnoge porodice iz straha da će ih pripadnici Assadovog režima uhapsiti, mučiti ili pogubiti, ne mogu se vratiti kućama, a njihova jedina želja je pomoć da se ugriju u zimskom periodu.

Yasir Barri i njegova porodica napustili su dom zbog intenzivnih napada režimskih snaga na dolinu Gab, na periferiji Hame. Kazao je kako u njihovom šatoru živi 12 osoba, među kojima je sedmero djece.

– Nemamo peć ni ništa što bismo mogli zapaliti da se ugrijemo tokom noći. Danju zapalimo staru prikupljenu obuću i plastiku i nastojimo ugrijati šator za djecu, a noću nemamo ništa osim deka – rekao je Barri.

Srce mu se slama jer djeca na spavanje idu gladna.

– Volio bih da mogu od duše otrgnuti komad da ne budu gladni. Ne mogu naći posao. Nastojimo preživjeti od jednog paketa pomoći mjesečno. Kad je djeci hladno, zaista mi je teško, ne znam šta da radim – rekao je Barri.

Zadnji put pomoć u ogrjevu dobio je prošle godine.

– U noćima kad su padavine intenzivne, šator se brzo napuni vodom i sve nam stvari budu poplavljene. Ako u danima kad su obilne padavine, ne uklonimo snijeg, šatori se sruše. Nemam novca da djeci kupim lijekove. Molim poznanike za pozajmicu da im kupim lijekove. Djeca trebaju inhalator, a ja im to ne mogu omogućiti. Unučad i djecu nastojim omotati dekama da se ne smrznu – rekao je Barri.

Sa sjevera Hame u Idlib izbjegli su i Huseyin Nasir s porodicom. Porodica se u zimskim noćima nastoji ugrijati na prenosnu malu plinsku bocu.

Nasir od rođenja ne vidi na jedno oko, dok na drugo vidi samo 25 posto.

– Ja ne mogu raditi. Supruga radi na njivi za dnevnicu od oko 0,46 eura. Moja jedina želja su kuća i peć zbog koje će sinu biti toplo – rekao je Nasir.

Dodao je i kako jedino pozajmicom od komšija može prehraniti porodicu i kupiti lijekove.

Idlib je najveća enklava pod kontrolom sirijske opozicije koja je pod opsadom snaga odanih režimu Bashara al-Assada i njegovih saveznika.

Uz posredstvo Turske, Rusije i Irana, tokom majskih pregovora 2017. godine u Astani, Idlib je proglašen jednom od četiri zone deeskalacije. Snage odane Assadovom režimu su prekršile dogovor i zauzele tri zone, a u Sočiju je 17. septembra 2018. godine postignut dodatni dogovor o primirju u Idlibu i uspostavi deeskalacijske zone.

Shodno dogovoru, opozicione snage su povukle teško naoružanje iz regije, a snage odane Assadovom režimu nisu obustavile artiljerijske i zračne napade u regiji. Napadi su intenzivirani ponovo u maju 2019. godine.

Turska i Rusija su u martu 2020. godine dogovorile protokol kojim se sve strane u Idlibu pozivaju na prekid vatre, a turske i ruske snage u svojstvu garanta primirja zajednički provode kontrolne patrole duž linija razdvajanja.

Zbog napada režimskih snaga iz Idliba je u kolektivne centre u blizini turske granice u periodu od 2017. do 2020. godine izbjeglo blizu dva miliona Sirijaca.

Mnogi očevi u Idlibu, smještenom na sjeveru Sirije, u iznimno hladnim noćima bdiju kako bi bili sigurni da im djeca ne umru od smrzavanja.

Ekstremno niske temperature zraka zahvatile su područja na sjeveru i sjeverozapadu Sirije, a raseljeni civili zimu dočekuju u improviziranim šatorima.

U Idlibu i okolnim područjima, obilne snježne padavine uništile su na stotine ionako neuslovnih šatora.

Mnoge sirijske porodice bile su prisiljene zbog napada Assadovog režima i njegovih pristalica napustiti svoje domove i smjestiti se u šatore, koji su daleko od uslovnih za život dostojan čovjeka.

Nakon obilnih padavina, u šatorima su ostali voda i blato, a porodice strahuju da bi se šatori usljed novih snježnih padavina mogli potpuno urušiti.

Civili teško iznalaze načine da se ugriju, a temperature zraka često padaju značajno ispod nule.

Roditelji strahuju da bi se usljed težine padavina šatori mogli urušiti ili djeca smrznuti do smrti, zbog čega noćima ne spavaju.

U mnogim iznimno malim šatorima boravi i po deset osoba, koje se nastoje ugrijati paljenjem plastike i drugog otpada, a tokom noći pokrivaju se dekama nastojeći zadržati toplotu.

Mnoge porodice iz straha da će ih pripadnici Assadovog režima uhapsiti, mučiti ili pogubiti, ne mogu se vratiti kućama, a njihova jedina želja je pomoć da se ugriju u zimskom periodu.

Yasir Barri i njegova porodica napustili su dom zbog intenzivnih napada režimskih snaga na dolinu Gab, na periferiji Hame. Kazao je kako u njihovom šatoru živi 12 osoba, među kojima je sedmero djece.

– Nemamo peć ni ništa što bismo mogli zapaliti da se ugrijemo tokom noći. Danju zapalimo staru prikupljenu obuću i plastiku i nastojimo ugrijati šator za djecu, a noću nemamo ništa osim deka – rekao je Barri.

Srce mu se slama jer djeca na spavanje idu gladna.

– Volio bih da mogu od duše otrgnuti komad da ne budu gladni. Ne mogu naći posao. Nastojimo preživjeti od jednog paketa pomoći mjesečno. Kad je djeci hladno, zaista mi je teško, ne znam šta da radim – rekao je Barri.

Zadnji put pomoć u ogrjevu dobio je prošle godine.

– U noćima kad su padavine intenzivne, šator se brzo napuni vodom i sve nam stvari budu poplavljene. Ako u danima kad su obilne padavine, ne uklonimo snijeg, šatori se sruše. Nemam novca da djeci kupim lijekove. Molim poznanike za pozajmicu da im kupim lijekove. Djeca trebaju inhalator, a ja im to ne mogu omogućiti. Unučad i djecu nastojim omotati dekama da se ne smrznu – rekao je Barri.

Sa sjevera Hame u Idlib izbjegli su i Huseyin Nasir s porodicom. Porodica se u zimskim noćima nastoji ugrijati na prenosnu malu plinsku bocu.

Nasir od rođenja ne vidi na jedno oko, dok na drugo vidi samo 25 posto.

– Ja ne mogu raditi. Supruga radi na njivi za dnevnicu od oko 0,46 eura. Moja jedina želja su kuća i peć zbog koje će sinu biti toplo – rekao je Nasir.

Dodao je i kako jedino pozajmicom od komšija može prehraniti porodicu i kupiti lijekove.

Idlib je najveća enklava pod kontrolom sirijske opozicije koja je pod opsadom snaga odanih režimu Bashara al-Assada i njegovih saveznika.

Uz posredstvo Turske, Rusije i Irana, tokom majskih pregovora 2017. godine u Astani, Idlib je proglašen jednom od četiri zone deeskalacije. Snage odane Assadovom režimu su prekršile dogovor i zauzele tri zone, a u Sočiju je 17. septembra 2018. godine postignut dodatni dogovor o primirju u Idlibu i uspostavi deeskalacijske zone.

Shodno dogovoru, opozicione snage su povukle teško naoružanje iz regije, a snage odane Assadovom režimu nisu obustavile artiljerijske i zračne napade u regiji. Napadi su intenzivirani ponovo u maju 2019. godine.

Turska i Rusija su u martu 2020. godine dogovorile protokol kojim se sve strane u Idlibu pozivaju na prekid vatre, a turske i ruske snage u svojstvu garanta primirja zajednički provode kontrolne patrole duž linija razdvajanja.

Zbog napada režimskih snaga iz Idliba je u kolektivne centre u blizini turske granice u periodu od 2017. do 2020. godine izbjeglo blizu dva miliona Sirijaca.