Đorđo Žujović, predstavnik Socijaldemokratske partije Srbije, morao je napustiti Beograd nakon što je dobio niz prijetnji zbog toga što je u srijedu bacio kreč na mural ratnog zločinca Ratka Mladića u Njegoševoj ulici.

Žujović je odlazak iz Beograda potvrdio za danas.rs.

– Na nagovor i savjet dobrih prijatelja i ljudi kojima vjerujem, poslije onoga što se desilo u srijedu kod murala Ratka Mladića, bio sam prinuđen da jedno vrijeme budem van Beograda, što će se brzo završiti jer nemam strah, ovdje je više u pitanju zabrinutost.

Prijetnje, spremljeni fizički napadi na mene pa odustajanje, vrijeđanje onih koji su sa mnom u kontaktu i daju mi javno podršku, postali su dio mog svakodnevnog života koji je postao nemoguć.

Znam šta sam uradio, koliko su mi motivi bili ispravni i čisti, u koje vrijednosti vjerujem i vaspitanje mi nije dozvoljavalo drugačije. Nema potrebe da neko staje u moju zaštitu, ne kukam nigdje niti molim za pomoć, oni koji su bili svjesni u kakvoj sam opasnosti, pružili su mi ruku i ne mogu im to nikada zaboraviti. I oni znaju da neću – kaže Žujović.

Đorđo Žujović, predstavnik Socijaldemokratske partije Srbije, morao je napustiti Beograd nakon što je dobio niz prijetnji zbog toga što je u srijedu bacio kreč na mural ratnog zločinca Ratka Mladića u Njegoševoj ulici.

Žujović je odlazak iz Beograda potvrdio za danas.rs.

– Na nagovor i savjet dobrih prijatelja i ljudi kojima vjerujem, poslije onoga što se desilo u srijedu kod murala Ratka Mladića, bio sam prinuđen da jedno vrijeme budem van Beograda, što će se brzo završiti jer nemam strah, ovdje je više u pitanju zabrinutost.

Prijetnje, spremljeni fizički napadi na mene pa odustajanje, vrijeđanje onih koji su sa mnom u kontaktu i daju mi javno podršku, postali su dio mog svakodnevnog života koji je postao nemoguć.

Znam šta sam uradio, koliko su mi motivi bili ispravni i čisti, u koje vrijednosti vjerujem i vaspitanje mi nije dozvoljavalo drugačije. Nema potrebe da neko staje u moju zaštitu, ne kukam nigdje niti molim za pomoć, oni koji su bili svjesni u kakvoj sam opasnosti, pružili su mi ruku i ne mogu im to nikada zaboraviti. I oni znaju da neću – kaže Žujović.