Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore, rekao je u intervjuu za RTL da velikosrpski nacionalizam želi iskoristiti geopolitičko preslagivanje bez obzira na to što je to Balkan već koštalo 150.000 ljudskih života.

Službena posjeta Hrvatskoj crnogorskog predsjednika završila je posjetom Brijunima u društvu predsjednika Zorana Milanovića.

RTL: Dva dana ste u posjetu Hrvatskoj, dobili ste potporu, za što konkretno?

Đukanović: Dobio sam potporu za daljnji produžetak europskog puta Crne Gore. Kao što znate, Crna Gora je u posljednjih 25 godina od velikih političkih promjena, a posebno od obnove nezavisnosti, jako puno radila na učvršćivanju stabilnosti, sklada vjerskog i nacionalnog, a posebno na trasiranju puta u euroatlantske integracije. Postali smo članica NATO-a, otvorili sva pregovaračka poglavlja s EU. Možemo slobodno reći da smo najdalje odmakli od svih kandidata na putu prema članstvu. To je Hrvatska podržavala, ne samo nas nego sve u regiji. Ja osobno smatram da Hrvatska, kao odgovoran partner u NATO-u i susjed, želi da Crna Gora ostane na tom putu i što brže ostvari svoj cilj.

Sad, u zadnjih godinu dana, imamo destabilizaciju. O čemu je tu riječ?

Riječ je o pokušaju da se obnove stare, retrogradne politike izgradnje velikih država na zapadnom Balkanu. Lansirana je ona ista ideja koja je ponuđena kao alternativa 90-ih godina, napraviti novu kompoziciju zapadnog Balkana, napraviti uvećane, dakle velike države, etnički i vjerski homogene. Sve zbog lažne pretpostavke da multietnička demokracija u ovom dijelu Europe nije moguća. Nudi se nešto što bi bilo izuzetak od pravila života na europskom prostoru. To je u 90-ima doživjelo slom, plaćano je životima blizu 150.000 žrtava ljudi. Sada, vjerojatno podstaknuto geopolitičkim promjenama, ideolozi tih velikodržavnih nacionalizama pokušavaju obnoviti tu ideju. Posljedično, napadnuta je Crna Gora, jer znamo da nema “velike Srbije” bez Crne Gore u njenom sastavu.

Po vama, ko stoji iza toga?

Nema dileme, državni vrh Srbije stoji iza toga.

Konkretno, Aleksandar Vučić?

Naravno, državni vrh Srbije na čelu s njim. Poznato je da je ideja velike Srbije stara već jako dugo, vezujemo je za vrijeme Garašaninovih Načertanija 1844. godine. Od tada se ona svako malo obnavlja i uvijek je Crna Gora plijen Srbije. Iluzija se pokušava i dalje održati živom – ideja o pripajanju Republike Srpske Srbiji. Nakon što je Srbija izgubila Kosovo čini se da Crna Gora izgleda kao najprivlačnija kompenzacija i kao nezaobilazni dio da bi se uopće ideja Velike Srbije održavala u životu.

Kako je došlo do toga, vi ste rekli jučer da je Srpska pravoslavna crkva alat ostvarenja Velike Srbije? Jeste li vi napravili grešku kod donošenja zakona o vjeroispovijesti?

Tačno je. Srpska pravoslavna crkva je instrument za realizaciju velikosrpskog nacionalizma. Kao što znao 90-ih godina bilo je više tih instrumenata. Postojala je JNA, postojala je jugoslavenska policija, jugoslavenska služba sigurnosti, jugoslavenska carina, zakoni. Sve to je moglo biti zloupotrebljavano iz Beograda u korist ideje Veliko Srpskog nacionalizma. Danas više toga nema ostala je Srpska pravoslavna crkva koja je pristala biti instrument velikodržavnog projekta u regiji i to se veoma jasno manifestira upravo u aktualnim problemima u Crnoj Gori.

Da li smo mi pogriješili s otvaranjem toga pitanja, ne bih rekao. Usuđujem se reći da mi nismo birali hoćemo li ući u taj konflikt ili ne.

Može li doći do ozbiljnih sukoba u Crnoj Gori?

To ne zavisi samo o nama, kao što znate, nije se jednostavno iz Crne Gore nositi sa Srbijom u sukobu i još se teže nositi ako znate da iza Srbije stoji jedna geopolitička sila kao što je Rusija koja preko podrške ovakvih ideja zapravo pokušava ostvariti svoje geopolitičke interesa na zapadnom Balkanu koji su po definiciji suprotstavljeni europskom jedinstvu i europskom sistemu vrijednosti. Rekao bih da je sve to lakše ako izostaje potreba, pažnja i podrška sa Zapada. Dakle, kao i uvijek nasilnik će ići onoliko daleko koliko mu bude dozvoljeno.

Mislite da ova vlast može gurati još tri godine?

Ne mislim. Dakle, jasno je da ova vlast nema nikakvu viziju. Njihova vizija nije da napravi sljedeće korake k usvajanju europskog sistema vrijednosti, k članstvu Crne Gore Europskoj Uniji. Oni nisu u godinu dana ni na putu da dovedu ni jednog investitora. Naprotiv, nekoliko vrijednih investitora su potjerali iz Crne Gore. Plašim se da nije u pitanju samo neznanje. Plašim se da je ideja da se sluganski izvršavaju nalozi i očekivanja iz Beograda kako bi se Crna Gora bacila na koljena i tako lakše bila integrirana u srpski svijet.

Vidjeli ste te slike od prije neki dan gdje je ta vlada nažalost svoje resurse stavila na raspolaganje veliko srpskom nacionalizmu i dal ogromnu količinu kemijskih sredstava policiji da bi zapravo zatrovala Cetinje. Da bi zatrovala ljude koji su se tamo okupili na mirnom protestu protiv ustoličenja srpske pravoslavne crkve koji nema nikakvo poštovanje ni za Crnu Goru ni za Crnogorce.

Imate li komunikaciju s predsjednikom Vučićem? Može li se ta situacija rješavati na razini predsjednika?

Dok je ta komunikacija bila moguća, jako sam se trudio da doprinesem konstruktivnom odnosu i održavao sam tu komunikaciju dok je to bilo moguće. Posljednjih godinu dana to više nije moguće tako da te komunikacije nema, a umjesto tog svakodnevno vidimo što nam se poručuje s medijsko-političke scene Srbije. Nema nikakve sumnje, to je otvoreno neprijateljstvo i negiranje Crne Gore i negiranje crnogorskog nacionalnog identiteta i mi smo u stanju potrebe da se obranimo od te nove ofenzive.

Jeste li imali ikakav upit od članica NATO-a vezano uz posljednja događanja?

Imamo komunikacije, tumačimo taj problem, ukazujemo na to da to nije samo problem odnosa Srbije i Crne Gore. Ukazujemo na ovu dimenziju regionalnu da je zapravo opet na djelu retrogradna etnička homogenizacija, pomicanja granica, kako bismo bili jedinstveni u okviru granica kako bi vjerovatno u nekoj sljedećoj fazi mogli nesmetano pucati po svima koji su izvan naše granice.

To je nešto što je neprihvatljiva ponuda, necivilizacijska ponuda koja je doživjela krah ranih 90-ih, za koju smo se ponadali da je nestala i potvrđena Dejtonskim sporazumom kojim je vraćen mir u Bosni. Kao što znamo da ovdje nacionalističke i šovinističke ideje nikada ne doživljavaju svoj konačan kraj. Uvijek se traži nova prilika. Danas se Srbija ponaša kao netko ko nije razumio da je 90-ih imao pogrešnu politiku.

Tada je nas u Crnoj Gori vodila ideja da pokušamo sačuvati Jugoslaviju. Ispostavilo se da to nije realna ideja i krenuli smo svojim putem i ostvarili smo ciljeve svojim putem. Beograd nije došao do zaključka da je to pogrešna politika. Došao je do zaključka da je to loše vrijeme i da sada postoji bolje vrijeme i prije sve ga da je to bolje vrijeme zahvaljujući promjeni geopolitičkih okolnosti i osnaženoj Rusiji. Tako da to je sada nada da se ta ista politika može dovesti do onih ciljeva do kojih nije dovela do ranih 90-ih, kazao je Milo Đukanović u intervju za RTL.

Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore, rekao je u intervjuu za RTL da velikosrpski nacionalizam želi iskoristiti geopolitičko preslagivanje bez obzira na to što je to Balkan već koštalo 150.000 ljudskih života.

Službena posjeta Hrvatskoj crnogorskog predsjednika završila je posjetom Brijunima u društvu predsjednika Zorana Milanovića.

RTL: Dva dana ste u posjetu Hrvatskoj, dobili ste potporu, za što konkretno?

Đukanović: Dobio sam potporu za daljnji produžetak europskog puta Crne Gore. Kao što znate, Crna Gora je u posljednjih 25 godina od velikih političkih promjena, a posebno od obnove nezavisnosti, jako puno radila na učvršćivanju stabilnosti, sklada vjerskog i nacionalnog, a posebno na trasiranju puta u euroatlantske integracije. Postali smo članica NATO-a, otvorili sva pregovaračka poglavlja s EU. Možemo slobodno reći da smo najdalje odmakli od svih kandidata na putu prema članstvu. To je Hrvatska podržavala, ne samo nas nego sve u regiji. Ja osobno smatram da Hrvatska, kao odgovoran partner u NATO-u i susjed, želi da Crna Gora ostane na tom putu i što brže ostvari svoj cilj.

Sad, u zadnjih godinu dana, imamo destabilizaciju. O čemu je tu riječ?

Riječ je o pokušaju da se obnove stare, retrogradne politike izgradnje velikih država na zapadnom Balkanu. Lansirana je ona ista ideja koja je ponuđena kao alternativa 90-ih godina, napraviti novu kompoziciju zapadnog Balkana, napraviti uvećane, dakle velike države, etnički i vjerski homogene. Sve zbog lažne pretpostavke da multietnička demokracija u ovom dijelu Europe nije moguća. Nudi se nešto što bi bilo izuzetak od pravila života na europskom prostoru. To je u 90-ima doživjelo slom, plaćano je životima blizu 150.000 žrtava ljudi. Sada, vjerojatno podstaknuto geopolitičkim promjenama, ideolozi tih velikodržavnih nacionalizama pokušavaju obnoviti tu ideju. Posljedično, napadnuta je Crna Gora, jer znamo da nema “velike Srbije” bez Crne Gore u njenom sastavu.

Po vama, ko stoji iza toga?

Nema dileme, državni vrh Srbije stoji iza toga.

Konkretno, Aleksandar Vučić?

Naravno, državni vrh Srbije na čelu s njim. Poznato je da je ideja velike Srbije stara već jako dugo, vezujemo je za vrijeme Garašaninovih Načertanija 1844. godine. Od tada se ona svako malo obnavlja i uvijek je Crna Gora plijen Srbije. Iluzija se pokušava i dalje održati živom – ideja o pripajanju Republike Srpske Srbiji. Nakon što je Srbija izgubila Kosovo čini se da Crna Gora izgleda kao najprivlačnija kompenzacija i kao nezaobilazni dio da bi se uopće ideja Velike Srbije održavala u životu.

Kako je došlo do toga, vi ste rekli jučer da je Srpska pravoslavna crkva alat ostvarenja Velike Srbije? Jeste li vi napravili grešku kod donošenja zakona o vjeroispovijesti?

Tačno je. Srpska pravoslavna crkva je instrument za realizaciju velikosrpskog nacionalizma. Kao što znao 90-ih godina bilo je više tih instrumenata. Postojala je JNA, postojala je jugoslavenska policija, jugoslavenska služba sigurnosti, jugoslavenska carina, zakoni. Sve to je moglo biti zloupotrebljavano iz Beograda u korist ideje Veliko Srpskog nacionalizma. Danas više toga nema ostala je Srpska pravoslavna crkva koja je pristala biti instrument velikodržavnog projekta u regiji i to se veoma jasno manifestira upravo u aktualnim problemima u Crnoj Gori.

Da li smo mi pogriješili s otvaranjem toga pitanja, ne bih rekao. Usuđujem se reći da mi nismo birali hoćemo li ući u taj konflikt ili ne.

Može li doći do ozbiljnih sukoba u Crnoj Gori?

To ne zavisi samo o nama, kao što znate, nije se jednostavno iz Crne Gore nositi sa Srbijom u sukobu i još se teže nositi ako znate da iza Srbije stoji jedna geopolitička sila kao što je Rusija koja preko podrške ovakvih ideja zapravo pokušava ostvariti svoje geopolitičke interesa na zapadnom Balkanu koji su po definiciji suprotstavljeni europskom jedinstvu i europskom sistemu vrijednosti. Rekao bih da je sve to lakše ako izostaje potreba, pažnja i podrška sa Zapada. Dakle, kao i uvijek nasilnik će ići onoliko daleko koliko mu bude dozvoljeno.

Mislite da ova vlast može gurati još tri godine?

Ne mislim. Dakle, jasno je da ova vlast nema nikakvu viziju. Njihova vizija nije da napravi sljedeće korake k usvajanju europskog sistema vrijednosti, k članstvu Crne Gore Europskoj Uniji. Oni nisu u godinu dana ni na putu da dovedu ni jednog investitora. Naprotiv, nekoliko vrijednih investitora su potjerali iz Crne Gore. Plašim se da nije u pitanju samo neznanje. Plašim se da je ideja da se sluganski izvršavaju nalozi i očekivanja iz Beograda kako bi se Crna Gora bacila na koljena i tako lakše bila integrirana u srpski svijet.

Vidjeli ste te slike od prije neki dan gdje je ta vlada nažalost svoje resurse stavila na raspolaganje veliko srpskom nacionalizmu i dal ogromnu količinu kemijskih sredstava policiji da bi zapravo zatrovala Cetinje. Da bi zatrovala ljude koji su se tamo okupili na mirnom protestu protiv ustoličenja srpske pravoslavne crkve koji nema nikakvo poštovanje ni za Crnu Goru ni za Crnogorce.

Imate li komunikaciju s predsjednikom Vučićem? Može li se ta situacija rješavati na razini predsjednika?

Dok je ta komunikacija bila moguća, jako sam se trudio da doprinesem konstruktivnom odnosu i održavao sam tu komunikaciju dok je to bilo moguće. Posljednjih godinu dana to više nije moguće tako da te komunikacije nema, a umjesto tog svakodnevno vidimo što nam se poručuje s medijsko-političke scene Srbije. Nema nikakve sumnje, to je otvoreno neprijateljstvo i negiranje Crne Gore i negiranje crnogorskog nacionalnog identiteta i mi smo u stanju potrebe da se obranimo od te nove ofenzive.

Jeste li imali ikakav upit od članica NATO-a vezano uz posljednja događanja?

Imamo komunikacije, tumačimo taj problem, ukazujemo na to da to nije samo problem odnosa Srbije i Crne Gore. Ukazujemo na ovu dimenziju regionalnu da je zapravo opet na djelu retrogradna etnička homogenizacija, pomicanja granica, kako bismo bili jedinstveni u okviru granica kako bi vjerovatno u nekoj sljedećoj fazi mogli nesmetano pucati po svima koji su izvan naše granice.

To je nešto što je neprihvatljiva ponuda, necivilizacijska ponuda koja je doživjela krah ranih 90-ih, za koju smo se ponadali da je nestala i potvrđena Dejtonskim sporazumom kojim je vraćen mir u Bosni. Kao što znamo da ovdje nacionalističke i šovinističke ideje nikada ne doživljavaju svoj konačan kraj. Uvijek se traži nova prilika. Danas se Srbija ponaša kao netko ko nije razumio da je 90-ih imao pogrešnu politiku.

Tada je nas u Crnoj Gori vodila ideja da pokušamo sačuvati Jugoslaviju. Ispostavilo se da to nije realna ideja i krenuli smo svojim putem i ostvarili smo ciljeve svojim putem. Beograd nije došao do zaključka da je to pogrešna politika. Došao je do zaključka da je to loše vrijeme i da sada postoji bolje vrijeme i prije sve ga da je to bolje vrijeme zahvaljujući promjeni geopolitičkih okolnosti i osnaženoj Rusiji. Tako da to je sada nada da se ta ista politika može dovesti do onih ciljeva do kojih nije dovela do ranih 90-ih, kazao je Milo Đukanović u intervju za RTL.