Stotinjak mještana Turbeta, uglavnom roditelja čija djeca pohađaju tamošnju osnovnu školu, potpisalo je za sat vremena peticiju kojom traže smjenu Upravnog odbora i direktorice OŠ Turbe, kao i Bojana Domića, ministra obrazovanja Srednjobosanskog kantona (SBK).

Kao razloge za smjene navode smrt djeteta na času tjelesnog odgoja, nepoduzimanje mjera sigurnosti u dvorani OŠ Turbe i svim dvoranama za tjelesni odgoj u kantonu, neispravnost i neispitanost sportskih sprava i njihovu neusklađenost s propisanim standardima.

– Naš osnovni zahtjev je da se našoj djeci osigura sigurnost. Naša djeca u ovoj školi nemaju sigurnost. Krivi su svi. Škole u kantonu nikad nisu bile u gorem stanju. Pitanje je dana kad će se tragedija ponoviti u drugoj školi ako se ništa ne poduzme. Tražio sam hitni inspekcijski nadzor dvorane. Ako je ovo država u kojoj mi trebamo živjeti, ja sutra odoh iz nje – rekao je jedan od organizatora peticije Nermin Švraka.

Građani koji su potpisali peticiju kažu kako je i prije bilo povreda u istoj dvorani.

– To se isto dogodilo kad je moj sin išao u školu, prije pet, šest godina. Amir Kozar je isto na tjelesnom, pao i slomio ruku. Djetetu je ruka bila u gipsu par mjeseci. U ovoj školi sala je uvijek bila katastrofa. Zar se ona nije trebala prekontrolisati, peti dan je to kako je škola počela – kazala je Šeherzada Čehić, majka tri bivša učenika spomenute škole.

– Tu treba prvo domar prijaviti ako nešto nije u redu s podom, prozorima, pa obavijestiti nastavnika i direktora. Niko ništa ne poduzima, oni se samo bore da dobiju veći topli obrok, veće plate – smatra Ekrem Peco, djed učenika koji pohađa školu.

– Došao sam dati podršku prije svega porodici nesretno nastradalog učenika i da promijenimo ovo stanje. Ja imam dijete koje ide tu u školu, ovo što se dogodilo daje do znanja da stanje nije dobro u školi. To se moglo spriječiti. Kada se ovakvo nešto dogodi, 90 posto roditelja osjeća da njihova djeca nisu sigurna – rekao je Elvedin Švraka, otac učenika.

Direktorica škole, Mediha Ridžić, kazala je kako dosad nije bilo problema u dvorani, te da ona ne zna postoje li propisi koji bi odredili jesu li golovi trebali biti fiksirani.

– Mi kao kolektiv smatramo da smo izgubili člana porodice, jer tako doživljavamo svu djecu. Nadležni organi bili su u petak na mjestu nesreće, direktorica i cijeli kolektiv je tu, spremni smo odgovarati ako se utvrdi da smo odgovorni. U dvorani svoje utakmice igra i RK Borac, igraju se i košarkaške utakmice, ti golovi se pomijeraju. Za 27 godina koliko sam ja u školi nikada se taj gol nije niti poljuljao, niti je došlo do slične povrede. Mislim da ima sva dokumentacija od dvorane u školi, ali ja od petka nisam bila u psihičkom stanju da je pregledam. Mi kao prosvjeta nismo stručni ljudi da određujemo jesu li golovi trebali biti fiksirani ili ne – rekla je Ridžić.

U peticiji se još traži zatvaranje sportske dvorane OŠ Turbe, kao i svih školskih sportskih dvorana u kantonu dok nadležni državni organi ne provjere standardiziranost i ispravnost sportskih sprava.

Stotinjak mještana Turbeta, uglavnom roditelja čija djeca pohađaju tamošnju osnovnu školu, potpisalo je za sat vremena peticiju kojom traže smjenu Upravnog odbora i direktorice OŠ Turbe, kao i Bojana Domića, ministra obrazovanja Srednjobosanskog kantona (SBK).

Kao razloge za smjene navode smrt djeteta na času tjelesnog odgoja, nepoduzimanje mjera sigurnosti u dvorani OŠ Turbe i svim dvoranama za tjelesni odgoj u kantonu, neispravnost i neispitanost sportskih sprava i njihovu neusklađenost s propisanim standardima.

– Naš osnovni zahtjev je da se našoj djeci osigura sigurnost. Naša djeca u ovoj školi nemaju sigurnost. Krivi su svi. Škole u kantonu nikad nisu bile u gorem stanju. Pitanje je dana kad će se tragedija ponoviti u drugoj školi ako se ništa ne poduzme. Tražio sam hitni inspekcijski nadzor dvorane. Ako je ovo država u kojoj mi trebamo živjeti, ja sutra odoh iz nje – rekao je jedan od organizatora peticije Nermin Švraka.

Građani koji su potpisali peticiju kažu kako je i prije bilo povreda u istoj dvorani.

– To se isto dogodilo kad je moj sin išao u školu, prije pet, šest godina. Amir Kozar je isto na tjelesnom, pao i slomio ruku. Djetetu je ruka bila u gipsu par mjeseci. U ovoj školi sala je uvijek bila katastrofa. Zar se ona nije trebala prekontrolisati, peti dan je to kako je škola počela – kazala je Šeherzada Čehić, majka tri bivša učenika spomenute škole.

– Tu treba prvo domar prijaviti ako nešto nije u redu s podom, prozorima, pa obavijestiti nastavnika i direktora. Niko ništa ne poduzima, oni se samo bore da dobiju veći topli obrok, veće plate – smatra Ekrem Peco, djed učenika koji pohađa školu.

– Došao sam dati podršku prije svega porodici nesretno nastradalog učenika i da promijenimo ovo stanje. Ja imam dijete koje ide tu u školu, ovo što se dogodilo daje do znanja da stanje nije dobro u školi. To se moglo spriječiti. Kada se ovakvo nešto dogodi, 90 posto roditelja osjeća da njihova djeca nisu sigurna – rekao je Elvedin Švraka, otac učenika.

Direktorica škole, Mediha Ridžić, kazala je kako dosad nije bilo problema u dvorani, te da ona ne zna postoje li propisi koji bi odredili jesu li golovi trebali biti fiksirani.

– Mi kao kolektiv smatramo da smo izgubili člana porodice, jer tako doživljavamo svu djecu. Nadležni organi bili su u petak na mjestu nesreće, direktorica i cijeli kolektiv je tu, spremni smo odgovarati ako se utvrdi da smo odgovorni. U dvorani svoje utakmice igra i RK Borac, igraju se i košarkaške utakmice, ti golovi se pomijeraju. Za 27 godina koliko sam ja u školi nikada se taj gol nije niti poljuljao, niti je došlo do slične povrede. Mislim da ima sva dokumentacija od dvorane u školi, ali ja od petka nisam bila u psihičkom stanju da je pregledam. Mi kao prosvjeta nismo stručni ljudi da određujemo jesu li golovi trebali biti fiksirani ili ne – rekla je Ridžić.

U peticiji se još traži zatvaranje sportske dvorane OŠ Turbe, kao i svih školskih sportskih dvorana u kantonu dok nadležni državni organi ne provjere standardiziranost i ispravnost sportskih sprava.