Intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe obilježena je 26. godišnjica stradanja građana Sarajeva u masakru kod Gradske tržnice.

Članovi porodica, delegacije, među kojima je i delegacija Kantona Sarajevo te predstavnici udruženja u subotu su položili cvijeće na mjesto masakra u ulici Mula Mustafe Bašeskije do broja 64 (sjeverni ulaz u Gradsku tržnicu).

Na današnji dan, 28. augusta, 1995. godine, s agresorskih položaja iz pravca Trebevića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 milimetara, koja je pala ispred ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu i ubila 43, a teže i lakše ranila 84 građana Sarajeva.

Šefika Skorupan, prisjetila se dešavanja tog kobnog dana, kada su u tadašnju Vojnu bolnicu dovezene žrtve.

– To ne mogu nikada zaboraviti. Da Bog da im se vratilo ko je učinio ovu nepravdu, da su nastradali toliki ljudi, civilne žrtve. To ne mogu nikako zamisliti, da mogu pucati u nevini narod, nevinu djecu, ljude koji nisu ništa učinili, a oni su tako prema nama radili – rekla je Skorupan.

Skorupan, smatra da se ne čuva kultura sjećanja onako kako bi trebalo, ali i da bi se moralo učiniti više na zaštiti civilnih žrtava rata.

– Pomoć sa svih strana nama treba. Ljudi su ostali bez nogu, bez ruku. Ja sam u kolicima, 100 postotni invalid. Ova država slabo pomaže osobama s invaliditetom, pogotovo civilnim žrtvama rata – istakla je Skorupan.

Zamjenik predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo Vibor Handžić tokom obraćanja rekao je kako masakr kod Gradske tržnice nije bio prvi put da su građani i građanke Sarajeva nastojeći da prežive bili ubijani, a to nije bilo slučajno. Naglasio je da su civili ubijani čekajući u redovima za hljeb, tokom dženaza, sankanja djece, dječije igre, na pijaci, i to na lokacijama širom grada.

Za zločine počinjene u Sarajevu, međunarodni sud u Hagu je osudio Stanislava Galića, komandanta sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske na maksimalnu kaznu doživotnog zatvora. Dragomira Miloševića, koji je nakon Galića nastavio zločine nad Sarajlijama sud je osudio na 33 godine, a nedavno je potvrđena kazna doživotnog zatvora Ratku Mladiću, komandantu glavnog štaba VRS-a.

– Ipak, premalo je ljudi osuđeno za patnju svih građana i građanki Sarajeva, tokom četiri godine opsade, za preko 12.000 ubijenih građana i preko 60.000 ranjenih. No, bez obzira na prošlost, naša budućnost se mora graditi na ravnopravnosti svih naroda i građana. Upravo zbog odlučnosti da napravimo takvu državu, naš grad je i ubijan. Moramo istrajavati na idejama na kojima BiH može i mora opstati, a to su ideja suživota, međusobnog uvažavanja i tolerancije. Pobjeda tih ideala bit će konačan poraz zločinačke politike, a da bi to bilo tako pravda mora biti zadovoljena, i počinioci ovih strašnih zločina, pa i ovog kojeg danas obilježavamo, moraju biti adekvatno kažnjeni – istakao je Handžić.

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić rekla je kako se svake godine s posebnom tugom prisjeća ovog strašnog zločina, ali je u isto vrijeme ponosna što su brojni sugrađani i sugrađanke, predstavnici vlasti došli danas da obilježe ovaj datum i da odaju počast žrtvama.

– Poruka koju mi želimo poslati s ovog mjesta je da mi opraštamo i želimo oprostiti, ali da nećemo nikada zaboraviti i da nećemo dozvoliti da sve ono što se dešavalo u agresiji na BiH i u ratu da se to zaboravi. Ono što je važno za nas jeste kultura sjećanja. Mi moramo poštovati naše žrtve, poštovati našu historiju kako bismo gradili bolju i ljepšu budućnost – kazala je Karić.

Karić je podsjetila i na dvije inicijative koje će doprinijeti kulturi sjećanja, a rijeć je o Spomen sobi djeci ubijenoj u opkoljenom Sarajevu te jedinstvenom spomen-obilježju svim žrtvama opkoljenog Sarajeva.

Tog tragičnog dana, od minobacačke granate ispaljene iz pravca Trebevića, ubijeni su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglija, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe obilježena je 26. godišnjica stradanja građana Sarajeva u masakru kod Gradske tržnice.

Članovi porodica, delegacije, među kojima je i delegacija Kantona Sarajevo te predstavnici udruženja u subotu su položili cvijeće na mjesto masakra u ulici Mula Mustafe Bašeskije do broja 64 (sjeverni ulaz u Gradsku tržnicu).

Na današnji dan, 28. augusta, 1995. godine, s agresorskih položaja iz pravca Trebevića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 milimetara, koja je pala ispred ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu i ubila 43, a teže i lakše ranila 84 građana Sarajeva.

Šefika Skorupan, prisjetila se dešavanja tog kobnog dana, kada su u tadašnju Vojnu bolnicu dovezene žrtve.

– To ne mogu nikada zaboraviti. Da Bog da im se vratilo ko je učinio ovu nepravdu, da su nastradali toliki ljudi, civilne žrtve. To ne mogu nikako zamisliti, da mogu pucati u nevini narod, nevinu djecu, ljude koji nisu ništa učinili, a oni su tako prema nama radili – rekla je Skorupan.

Skorupan, smatra da se ne čuva kultura sjećanja onako kako bi trebalo, ali i da bi se moralo učiniti više na zaštiti civilnih žrtava rata.

– Pomoć sa svih strana nama treba. Ljudi su ostali bez nogu, bez ruku. Ja sam u kolicima, 100 postotni invalid. Ova država slabo pomaže osobama s invaliditetom, pogotovo civilnim žrtvama rata – istakla je Skorupan.

Zamjenik predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo Vibor Handžić tokom obraćanja rekao je kako masakr kod Gradske tržnice nije bio prvi put da su građani i građanke Sarajeva nastojeći da prežive bili ubijani, a to nije bilo slučajno. Naglasio je da su civili ubijani čekajući u redovima za hljeb, tokom dženaza, sankanja djece, dječije igre, na pijaci, i to na lokacijama širom grada.

Za zločine počinjene u Sarajevu, međunarodni sud u Hagu je osudio Stanislava Galića, komandanta sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske na maksimalnu kaznu doživotnog zatvora. Dragomira Miloševića, koji je nakon Galića nastavio zločine nad Sarajlijama sud je osudio na 33 godine, a nedavno je potvrđena kazna doživotnog zatvora Ratku Mladiću, komandantu glavnog štaba VRS-a.

– Ipak, premalo je ljudi osuđeno za patnju svih građana i građanki Sarajeva, tokom četiri godine opsade, za preko 12.000 ubijenih građana i preko 60.000 ranjenih. No, bez obzira na prošlost, naša budućnost se mora graditi na ravnopravnosti svih naroda i građana. Upravo zbog odlučnosti da napravimo takvu državu, naš grad je i ubijan. Moramo istrajavati na idejama na kojima BiH može i mora opstati, a to su ideja suživota, međusobnog uvažavanja i tolerancije. Pobjeda tih ideala bit će konačan poraz zločinačke politike, a da bi to bilo tako pravda mora biti zadovoljena, i počinioci ovih strašnih zločina, pa i ovog kojeg danas obilježavamo, moraju biti adekvatno kažnjeni – istakao je Handžić.

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić rekla je kako se svake godine s posebnom tugom prisjeća ovog strašnog zločina, ali je u isto vrijeme ponosna što su brojni sugrađani i sugrađanke, predstavnici vlasti došli danas da obilježe ovaj datum i da odaju počast žrtvama.

– Poruka koju mi želimo poslati s ovog mjesta je da mi opraštamo i želimo oprostiti, ali da nećemo nikada zaboraviti i da nećemo dozvoliti da sve ono što se dešavalo u agresiji na BiH i u ratu da se to zaboravi. Ono što je važno za nas jeste kultura sjećanja. Mi moramo poštovati naše žrtve, poštovati našu historiju kako bismo gradili bolju i ljepšu budućnost – kazala je Karić.

Karić je podsjetila i na dvije inicijative koje će doprinijeti kulturi sjećanja, a rijeć je o Spomen sobi djeci ubijenoj u opkoljenom Sarajevu te jedinstvenom spomen-obilježju svim žrtvama opkoljenog Sarajeva.

Tog tragičnog dana, od minobacačke granate ispaljene iz pravca Trebevića, ubijeni su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglija, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.