Da naš grad ima jako mnogo talentovanih, svestranih i uspješnih mladih ljudi dokazuje i Hena Spahić. Naizgled samo još jedna djevojčica iz susjedstva, Hena je ustvari jako interesantna i posebna mlada djevojka, koja svoje slobodno vrijeme usmjerava na sticanje novih vještina. Ima 14 godina, a već je uspješna košarkašica, učenica, voli da crta, pliva i svira violončelo.

Henini roditelji Samir i Advija kažu da je nestašna, nemirna i ‘čupava’. Pored toga što je učenica 8. razreda OŠ Meša Selimović, Hena pohađa i IV razred OMŠ Zenica – Odsijek violončelo.

Na pitanje kako izgleda jedan njen dan, obzirom da ima jako mnogo aktivnosti i obaveza, Hena nam je rekla:

“Ujutru sam pretežno u školi, popodne idem u muzičku, a večernji sati rezervisani su mi za treninge. U međuvremenu, na putu od jedne škole do druge, ponešto i naučim, jer nemam baš vremena za klasično učenje, čak ni vikendom jer su tada utakmice i to veoma često u drugim gradovima. Brzo i mnogo pamtim na časovima, pa mi je to prednost”, kaže Hena i dodaje da se uspije odmoriti jedino ponedjeljkom, obzirom da taj dan ne ide u školu.

Kako uskladiti u današnje vrijeme sve obaveze?

“Uskoro nam počinju i raznorazni koncerti u Muzičkoj školi. Obzirom da sam član Školskog i Kamernog orkestra, nastupi su češći na kraju godine. Tada intenzivnije vježbamo pa izostanem koji trening, što treneru Jasminu i nije baš drago, ali pokušam to nadoknaditi svojim zalaganjem tokom utakmica.”

Da bi dijete naučilo da rasporedi svoje vrijeme i interese na pozitivne stvari, kako kaže Hena, potrebna je podrška porodice:

“Ima tu dosta osoba koje su zaslužne za moj uspjeh, ali na prvom mjestu su sigurno moji roditelji. Od malena me uče samostalnosti, pravim životnim vrijednostima, a zahvaljujući njima imam i ogromno samopouzdanje. Osim iskrene ljubavi koju su mi pružili, tu je naravno i finansijska podrška, jer danas se sve plaća. Želim da im se zahvalim za sve odlaske na skijanje, ljetne kampove košarke, sportsku opremu, sportska putovanja i mnoge druge stvari. Znam da se oni dosta toga odriču za moje dobro, a ja im to jednostavno vraćam tako što slijedim svoj san i dajem maksimum u svemu što radim”, kaže Hena i dodaje da je talenat vjerovatno naslijedila od roditelja, jer je tata bio uspješan atletičar, dok se mama bavila rukometom.

“Kada je u pitanju slikanje, to sam povukla s mamine strane. U njenoj porodici su nadareni za slikanje, a neki su završili i likovne akademije”.

Kada ne ide u školu, treninge i utakmice, Hena slobodno vrijeme provodim efektivno, produktivno i u društvu prijatelja.

“Jednostavno obožavam provoditi slobodno vrijeme u društvu, većinom tu i tamo volim biti sama i uživati u dobroj muzici, knjizi, crtati ili se samo odmarati i opuštati. Crtanje je moja treća ljubav, kad sam inspirisana i raspoložena dobijem takvu motivaciju da mogu nacrtati šta zamislim. Posebno me ljubav inspiriše.”

O problemima svakodnevnice Hena kaže:

“Pa slušajući starije, mi djeca svašta možemo zaključiti. Kako stvari stoje iz dana u dan gledamo kako nam društvo tone. Razmišljam, šta je to što običan mali čovjek, kao sto sam ja i moji vršnjaci, može promijeniti? Možda bi trebali krenuti od malih stvari, npr. paziti na ponašanje prema ljudima koji nas okružuju, pokupiti smeće za sobom, ne gaziti biljke, ne tući životinje. A kada su velike stvari u pitanju, one se počinju mijenjati odmah poslije malih. Možda buduće generacije, kao sto je moja, ispravnim ponašanjem može napraviti nešto bolje sutra. Meni je sport svakodnevnica u životu, pa bi tako poboljšala stvari koje se tiču samog sporta. Borila bi se za besplatno bavljenje sportom, bez članarina i finansijskih ulaganja, jer su nam važnija zdrava buduća pokoljenja od trenutne koristi koju imaju pojedini ljudi. Ulažući u mladost, ulažemo u našu budućnost. Dosta je toga čime se može zaokupiti pažnja naše omladine, kako im mobiteli i računari ne bi bili centar svijeta”.

O uzorima, Hena kaže:

“Meni su uzor moji roditelji, nastavnici i moji treneri. Prema svima imam neku mješavinu strahopoštovanja i divljenja. Sve zavisi šta želite, takvog i uzora birate. Meni su najveća inspiracija moji roditelji. Prije svega su me naučili da budem voljena i da pružam ljubav. Sve bi dali za svoju djecu. Želja im je da moja sestra i ja, prije svega, postanemo dobri ljudi.”

Hena je nagrade i priznanja počela ostvarivati još u predškolskom periodu poput vrtičkih diploma, pa do diplome za osvojena prva mjesta u skijanju, vožnji bicikla, sportskim igrama, košarkaške medalje, pehari i diplome sa raznih takmičenja. Ne smijemo zaboraviti ni pohvale iz osnovne i muzičke škole, iz engleskog jezika i još mnoge. O planovima za budućnost, Hena kaže:

“Prije svega obrazovanje, još sam u osnovnoj školi. Planiram, ako Bog da, po završetku škole upisati Srednju Medicinsku školu, a potom i Medicinski fakultet. Sva moja budućnost je, nažalost, usmjerena ka inostranstvu. Vidim sebe u nekom američkom košarkaškom klubu i nekom američkom koledžu. Svi moji napori su usmjereni na postizanje što boljih rezultata, u svim sferama, koji će mi otvoriti vrata za taj daleki svijet. Samo da me zdravlje i sreća posluže. Bitno je da sam zdrava, da sam zadovoljna sa sobom, da sam okružena ljudima koji me vole i podržavaju, a onda ostalo sve dođe samo od sebe.”

Inspirisani Heninom pričom, trudom i zalaganjem cilj je da ohrabrujemo osnovce, srednjoškolce i zeničku omladinu da ne odustaju i da rade na sebi. Uskoro još primjera i priča…

Da naš grad ima jako mnogo talentovanih, svestranih i uspješnih mladih ljudi dokazuje i Hena Spahić. Naizgled samo još jedna djevojčica iz susjedstva, Hena je ustvari jako interesantna i posebna mlada djevojka, koja svoje slobodno vrijeme usmjerava na sticanje novih vještina. Ima 14 godina, a već je uspješna košarkašica, učenica, voli da crta, pliva i svira violončelo.

Henini roditelji Samir i Advija kažu da je nestašna, nemirna i ‘čupava’. Pored toga što je učenica 8. razreda OŠ Meša Selimović, Hena pohađa i IV razred OMŠ Zenica – Odsijek violončelo.

Na pitanje kako izgleda jedan njen dan, obzirom da ima jako mnogo aktivnosti i obaveza, Hena nam je rekla:

“Ujutru sam pretežno u školi, popodne idem u muzičku, a večernji sati rezervisani su mi za treninge. U međuvremenu, na putu od jedne škole do druge, ponešto i naučim, jer nemam baš vremena za klasično učenje, čak ni vikendom jer su tada utakmice i to veoma često u drugim gradovima. Brzo i mnogo pamtim na časovima, pa mi je to prednost”, kaže Hena i dodaje da se uspije odmoriti jedino ponedjeljkom, obzirom da taj dan ne ide u školu.

Kako uskladiti u današnje vrijeme sve obaveze?

“Uskoro nam počinju i raznorazni koncerti u Muzičkoj školi. Obzirom da sam član Školskog i Kamernog orkestra, nastupi su češći na kraju godine. Tada intenzivnije vježbamo pa izostanem koji trening, što treneru Jasminu i nije baš drago, ali pokušam to nadoknaditi svojim zalaganjem tokom utakmica.”

Da bi dijete naučilo da rasporedi svoje vrijeme i interese na pozitivne stvari, kako kaže Hena, potrebna je podrška porodice:

“Ima tu dosta osoba koje su zaslužne za moj uspjeh, ali na prvom mjestu su sigurno moji roditelji. Od malena me uče samostalnosti, pravim životnim vrijednostima, a zahvaljujući njima imam i ogromno samopouzdanje. Osim iskrene ljubavi koju su mi pružili, tu je naravno i finansijska podrška, jer danas se sve plaća. Želim da im se zahvalim za sve odlaske na skijanje, ljetne kampove košarke, sportsku opremu, sportska putovanja i mnoge druge stvari. Znam da se oni dosta toga odriču za moje dobro, a ja im to jednostavno vraćam tako što slijedim svoj san i dajem maksimum u svemu što radim”, kaže Hena i dodaje da je talenat vjerovatno naslijedila od roditelja, jer je tata bio uspješan atletičar, dok se mama bavila rukometom.

“Kada je u pitanju slikanje, to sam povukla s mamine strane. U njenoj porodici su nadareni za slikanje, a neki su završili i likovne akademije”.

Kada ne ide u školu, treninge i utakmice, Hena slobodno vrijeme provodim efektivno, produktivno i u društvu prijatelja.

“Jednostavno obožavam provoditi slobodno vrijeme u društvu, većinom tu i tamo volim biti sama i uživati u dobroj muzici, knjizi, crtati ili se samo odmarati i opuštati. Crtanje je moja treća ljubav, kad sam inspirisana i raspoložena dobijem takvu motivaciju da mogu nacrtati šta zamislim. Posebno me ljubav inspiriše.”

O problemima svakodnevnice Hena kaže:

“Pa slušajući starije, mi djeca svašta možemo zaključiti. Kako stvari stoje iz dana u dan gledamo kako nam društvo tone. Razmišljam, šta je to što običan mali čovjek, kao sto sam ja i moji vršnjaci, može promijeniti? Možda bi trebali krenuti od malih stvari, npr. paziti na ponašanje prema ljudima koji nas okružuju, pokupiti smeće za sobom, ne gaziti biljke, ne tući životinje. A kada su velike stvari u pitanju, one se počinju mijenjati odmah poslije malih. Možda buduće generacije, kao sto je moja, ispravnim ponašanjem može napraviti nešto bolje sutra. Meni je sport svakodnevnica u životu, pa bi tako poboljšala stvari koje se tiču samog sporta. Borila bi se za besplatno bavljenje sportom, bez članarina i finansijskih ulaganja, jer su nam važnija zdrava buduća pokoljenja od trenutne koristi koju imaju pojedini ljudi. Ulažući u mladost, ulažemo u našu budućnost. Dosta je toga čime se može zaokupiti pažnja naše omladine, kako im mobiteli i računari ne bi bili centar svijeta”.

O uzorima, Hena kaže:

“Meni su uzor moji roditelji, nastavnici i moji treneri. Prema svima imam neku mješavinu strahopoštovanja i divljenja. Sve zavisi šta želite, takvog i uzora birate. Meni su najveća inspiracija moji roditelji. Prije svega su me naučili da budem voljena i da pružam ljubav. Sve bi dali za svoju djecu. Želja im je da moja sestra i ja, prije svega, postanemo dobri ljudi.”

Hena je nagrade i priznanja počela ostvarivati još u predškolskom periodu poput vrtičkih diploma, pa do diplome za osvojena prva mjesta u skijanju, vožnji bicikla, sportskim igrama, košarkaške medalje, pehari i diplome sa raznih takmičenja. Ne smijemo zaboraviti ni pohvale iz osnovne i muzičke škole, iz engleskog jezika i još mnoge. O planovima za budućnost, Hena kaže:

“Prije svega obrazovanje, još sam u osnovnoj školi. Planiram, ako Bog da, po završetku škole upisati Srednju Medicinsku školu, a potom i Medicinski fakultet. Sva moja budućnost je, nažalost, usmjerena ka inostranstvu. Vidim sebe u nekom američkom košarkaškom klubu i nekom američkom koledžu. Svi moji napori su usmjereni na postizanje što boljih rezultata, u svim sferama, koji će mi otvoriti vrata za taj daleki svijet. Samo da me zdravlje i sreća posluže. Bitno je da sam zdrava, da sam zadovoljna sa sobom, da sam okružena ljudima koji me vole i podržavaju, a onda ostalo sve dođe samo od sebe.”

Inspirisani Heninom pričom, trudom i zalaganjem cilj je da ohrabrujemo osnovce, srednjoškolce i zeničku omladinu da ne odustaju i da rade na sebi. Uskoro još primjera i priča…