Naš najbolji atletičar Amel Tuka dobio je mnogo čestitki i poruka nakon polufinalne utrke i plasmana u finale na 800 metara na Olimpijskim igrama u Tokiju, a jedna ga je posebno obradovala, pa se i javno putem svog fanpagea na Facebooku zahvalio.

– Od mnogih građana Bosne i Hercegovine sam dobio pregršt čestitki za ulazak u finale i zaista riječima ne mogu opisati koliko sam sretan i koliko mi to znači…Jedna u nizu čestitki bila je i od mojih komšija i na nju sam jako ponosan, jer na kraju svega, jedino sto je bitno je čojstvo, a mene je moja porodica odgojila da prvo budemo ljudi, a sve drugo će doći po zaslugama. Sretan sam što me ljudi ne prepoznaju samo po rezultatima na stazi, već i po tome kako se ophodim prema njima, a ljepšu čestitku, od ove skoro da i nisam mogao dobiti. Svojim roditeljima dugujem sve, jer su me oni odgojili da budem ovakav kakav sam danas, a svojim komšijama i svima onima, koji moju sreću dijele kao da je njihova, želim samo reći da vas volim. Iskreno i iz srca, kao što vi volite i mene. Teta Rado, ljubite sve redom i vidimo se uskoro u našem Modrinju – poručio je Amel Tuka.

Poruka zbog koje je pisao na Facebooku je:

– Vjerovali ili ne! Nekada davno, 2000. godine roditelji mog muža vratili su se poslije završetka rata u BiH na svoje ognjište u selo Modrinje kod Kaknja.
Kuća je bila devastirana, trebalo je sve iz početka, ali imali su predivne komšije Bošnjake. Pomagali su im godinama i čuvali sve do njihove smrti kao da su rod rođeni. Moja kćerka je mnogo voljela baku i djeda i raspuste je provodila kod njih. Tamo je upoznala svoje nove drugare, a jedan od njih je bio i Amel Tuka. Bili su mali i išli još u osnovnu školu. Pričala mi je kćerka kako su se igrali jednog dana, bilo ih je mnogo djece i kako je iznenada Amelu pozlilo iz čistog mira i pao je. Djeca su se prepala, uspaničili su se i uz vrisku razbježali svojim kućama, a samo je moja Maja Janjušić Gojković otrčala kod njegovih roditelja i pozvala ih u pomoć. Bili su joj beskrajno zahvalni i dugo se taj događaj spominjao. Amelovi roditelji su bili prve komšije svekru i svekrvi, ljubazni, vrijedni, uvijek tu da pomognu Savi i Dobrili. Amelova sestra je davala injekcije i nabavljala lijekove mojoj svekrvi, a Amel je znao zastati i popričati sa njima. Amel i njegova sestra su završili fakultete kao najbolji studenti, a kod kuće su radili sve poslove koji se rade na selu. Porodica za primjer. Čestitam ovom divnom momku i želim mu još uspjeha – napisala je Rada Janjušić na svom Facebook profilu.

Naš najbolji atletičar Amel Tuka dobio je mnogo čestitki i poruka nakon polufinalne utrke i plasmana u finale na 800 metara na Olimpijskim igrama u Tokiju, a jedna ga je posebno obradovala, pa se i javno putem svog fanpagea na Facebooku zahvalio.

– Od mnogih građana Bosne i Hercegovine sam dobio pregršt čestitki za ulazak u finale i zaista riječima ne mogu opisati koliko sam sretan i koliko mi to znači…Jedna u nizu čestitki bila je i od mojih komšija i na nju sam jako ponosan, jer na kraju svega, jedino sto je bitno je čojstvo, a mene je moja porodica odgojila da prvo budemo ljudi, a sve drugo će doći po zaslugama. Sretan sam što me ljudi ne prepoznaju samo po rezultatima na stazi, već i po tome kako se ophodim prema njima, a ljepšu čestitku, od ove skoro da i nisam mogao dobiti. Svojim roditeljima dugujem sve, jer su me oni odgojili da budem ovakav kakav sam danas, a svojim komšijama i svima onima, koji moju sreću dijele kao da je njihova, želim samo reći da vas volim. Iskreno i iz srca, kao što vi volite i mene. Teta Rado, ljubite sve redom i vidimo se uskoro u našem Modrinju – poručio je Amel Tuka.

Poruka zbog koje je pisao na Facebooku je:

– Vjerovali ili ne! Nekada davno, 2000. godine roditelji mog muža vratili su se poslije završetka rata u BiH na svoje ognjište u selo Modrinje kod Kaknja.
Kuća je bila devastirana, trebalo je sve iz početka, ali imali su predivne komšije Bošnjake. Pomagali su im godinama i čuvali sve do njihove smrti kao da su rod rođeni. Moja kćerka je mnogo voljela baku i djeda i raspuste je provodila kod njih. Tamo je upoznala svoje nove drugare, a jedan od njih je bio i Amel Tuka. Bili su mali i išli još u osnovnu školu. Pričala mi je kćerka kako su se igrali jednog dana, bilo ih je mnogo djece i kako je iznenada Amelu pozlilo iz čistog mira i pao je. Djeca su se prepala, uspaničili su se i uz vrisku razbježali svojim kućama, a samo je moja Maja Janjušić Gojković otrčala kod njegovih roditelja i pozvala ih u pomoć. Bili su joj beskrajno zahvalni i dugo se taj događaj spominjao. Amelovi roditelji su bili prve komšije svekru i svekrvi, ljubazni, vrijedni, uvijek tu da pomognu Savi i Dobrili. Amelova sestra je davala injekcije i nabavljala lijekove mojoj svekrvi, a Amel je znao zastati i popričati sa njima. Amel i njegova sestra su završili fakultete kao najbolji studenti, a kod kuće su radili sve poslove koji se rade na selu. Porodica za primjer. Čestitam ovom divnom momku i želim mu još uspjeha – napisala je Rada Janjušić na svom Facebook profilu.