Pretrpane COVID ambulante, naoročito u Sarajevu, i statistika novooboljelih u Bosni i Hercegovini koja prelazi cifru od 1.500 registriranih infekcija svaki dan jasno govore da se epidemija korona virusa rasplamsala do stadija koji je malo ko očekivao.

Razloge ovakvom stanju tražit ćemo kada se epidemija pobijedi, ali da je uloga nesposobnih vlasti u širenju pandmije bjelodana jasno je stručnjacima i laicima, ljekarima i “običnim” građanima.

Epidemiju COVID-19 moguće je pobijediti jedino ako se uvede totalni “lockdown” i krene s masovnom imunizacijom stanovništva, kaže doktor Ednan Drljević, koji se nalazi na prvoj liniji fronta u borbi protiv korona virusa već više od godinu.

Neki od problema borbe s epidemijom su parcijalno uvođenje mjera, politička konfuzija i nesposobnost da se na svim administrativnim i zdravstvenim nivoima stvore efikasni krizni menadžmenti.

Ova epidemija neće biti suzbijena najmanje još tri sljedeća mjeseca i doktor Drljević poziva građane na strpljenje. Osim toga, bez dvosmislenosti kaže kako se nikakav napredak neće napraviti u borbi protiv COVID-19 bez imunizacije stanovništva, jer britanski soj, koji je u Bosni i Hercegovini prisutan u više od 80 posto slučajeva, nije moguće pobijediti isključivo epidemiološkim mjerama, kao što je to bio slučaj s prvobitnim virusom.

• Kako komentirate činjenicu da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije usvojila nove restriktivnije mjere i praktički je odbila ‘zaključati’ prostor?

– To nema veze sa strukom. To je posao “nepostojećeg ministra”, kojeg ne znam kada sam vidio zadnji put, a koji je predsjednik Kriznog štaba i koji ne radi svoj posao. Životna želja mi je da strani predstavnici ili visoki predstavnik okupe naše političke vođe, da ih zatvore u neki hotel i prije donošenja novog izbornog zakona, natjeraju ih da se dogovore da uvedu “lockdown” i da nabave vakcine. To bi međunarodna zajednica morala napraviti, jer ovo što se dešava je u sklopu politike koja sa strukom nema veze.

• Kako gledate na potez iz Kliničkog centra Uninevrziteta u Sarajevu (KCUS) koji su odbili primiti doktore iz Turske. Je li to sramatno za ovu zemlju i ljekarsku zajednicu?

– Kako da nije sramota… Ovdje se radi o ljudima koji dolaze iz bolnice koja je sedma na kugli zemaljskoj. Prema tome, i ovi rezultati koje mi postižemo to je zahvaljujući njima, jer imamo svakodnevnu saradnju, mi prisustvujemo njihovim sastancima. To je američka bolnica u Istanbulu. Negdje sam pročitao da su u Tuzli uspostavili saradnju s istim kolegama i jako im je smanjena smrtnost od kada je uspostavljena saradnja, to sam negdje pročitao. To je Božiji dar kada dobijete takve ljude. Ovo drugo što se dešava ne bih komentarisao, o ljudima koji nemaju empatije prema ljudima i kolegama.

• Kako objašnjavate nagli i draamtični skok oboljelih, prvenstveno u Sarajevu?

– Sada je strašan porast oboljelih u Zenici i Mostaru. Ono što smo govorili da se dešava u Sarajevu, jer su ti ljudi došli s britanskim sojem. To je 80 posto, dakle od 100o ljudi preko 80 ima britanski soj, koji ima relativno malo veze s ranijim sojem, koji je 30 do 60 posto više virulentan, koji se toliko isto brzo širi i koji isto toliko ide među mlađu populaciju i na taj način, kada se sve zbroji, povećava se i smrtnost.

To je uveženo zbog nepropusnih granica. Ministarstvo civilnih poslova [Bosne i Hercegovine] nije formiralo ni krizni štab, ni ad hoc ministarstvo zdravstva. U Federaciji [Bosne i Hercegovine] da i ne govorim. To se sada spušta na kantone, umjesto da su u cijeloj Federaciji uveli “lockdown”, ako ništa da zaštite dalje širenje iz Kantona Sarajevo dalje po Federaciji.

Ovo je čista politička odluka, vjerovatno vezana za neke druge političke ucjene koje se vrše kod nas. Nikakve veze sa strukom ovo nema. Ako znamo da H komponenta rukovodi sektorom, kompletno od Ministarstva zdravstva do Zavoda za zdravstvenu zaštitu do Fonda solidarnosti, onda je jasno da je sve upregnuto u politiku i vjerovatno vezano za Izborni zakon i da su mjere na tom fonu.

• Hoće li se Sarajevo pretvoriti u Bergamo, kako neki slute ili priželjkuju?

– To je malo pojaka izjava, ali mislim ne može se jedna mala jedinica sama odbraniti, to je nemoguće. To se zove pandemija, pan znači sve i to znači da su zahvaćene dvije ili više država. Osnovna epidemiološka jedinica za sprečavanje širenja infekcije je država. Ne možete u nekoj manjoj zajednici provoditi mjere a da ne provodite u nekoj većoj jedinici. Prema tome, ovo je zaista nastavak rata drugim sredstvima i mrcvarenje ljudi – kompletnog ljudstva svih naroda u Bosni i Hercegovini, a posebno zdravstvenih radnika.

• Da li je zdravstveni sistem Kantona Sarajevo pred kolapsom, kako neki ljekari čak i govore?

– Ne može zdravstveni sisteam koji ima 1.000 praznih kreveta biti pred kolapsom.

• Kako gledate na mjere kantonalne Vlade za suzbijanje pandemije, kojima su zatvorili ugostiteljske objekte, a sve je drugo ostalo otvoreno – jesu li to populističke mjere, kako neki komentiraju?

– Nema populističkih mjera. Sve su te mjere viđene i provode se u raznim državama. Kanton se nastoji prilagoditi. Rekao sam koji je način da se kompletna država smiri, a to je najmanje na nivou cijele Federacije uvesti potpuni “lockdown” i u roku tri sedmice izvršiti vakcinaciju trećine države. S obzirom da je jedna trećina populacije već bila u kontaktu s virusom, onda bi moglo doći do pada te krivulje. Sve ostalo je da te manje jedinice provede mjere kako znaju i umiju. Iste te mjere bi trebalo provoditi u svim kantonima.

Ja sam upravo prošao kroz Zenicu, tamo je haos, haos je i u Mostaru, vidim da se ponovo otvaraju svi odjeli i ima ogroman broj oboljelih i ogroman je priliv pacijenata. Sve ispod Federacije je zaista teško primjenjivo i treba izdržati sam u borbi protiv COVID-19. Ovo je prilika da se kompletna država, ili barem Federacija, potpuno zatvori, kako se ranije zatvorilo, i da napokon prestanu političke igre, barem dok se ne smiri infekcija.

• Zašto nema vakcina i da li je epidemiju moguće pobijediti bez vakcinisanja?

– Moguće je bilo ranije sojeve, vidjeli smo na slučajevima Kine i Južne Koreje, ali sada je bez vakcine nemoguće pobijediti ovaj britanski soj. Vidimo na primjeru Amerike da dolazi do pada, jer su vakcinisali milione ljudi. Prema tome, britasnki soj virusa je, po meni, nemoguće pobijediti bez vakcina. Da se smiri infekcija bez imunizacije, to je nemoguće, nigdje u Evropi, pa ni kod nas.

• Velika je tema nedostatak kiseonika na KCUS-u. Vi ste u Općoj bolnici i da li je informacija tačna i treba li se javnost plašiti, ili kiseonika ima dovoljno?

– Mislim da ljudi šire dezinformacije, jer to, prije svega, nije tačno. Kisika sada ima dovoljno, a da li će biti nedostatak u budućnosti, ne znam. Trebali bi svi rukovodioci firmi koji nabavljaju kisik o tome brinuti, jer valjda je njihov zadatak da nabavljaju. Kisik je lijek i sve bolnice nabavljaju lijek, nije samo Kanton Sarajevo taj koji troši, ili KCUS, ili Opća bolnica… pa troši cijela država kisik. I taj se kisik nabavlja iz inostranstva, iz Hrvatske, i to preko firme Messer.

Messer treba obezbijediti snabdijevanje u cijeloj Bosni i Hercegovini. To ne može biti problem jednog kantona, to je problem čitave države, a u kantonu je problem direktora, pa valjda su oni zaduženi za nabavku opreme i lijekova. Svaki direktor je zadužen da za svoju ustanovu nabavi opremu i lijekove. Kisik je jedna od najosjetljivijih stvari. I sada stvarati paniku je zaista nerazumljivo.

• Kakvo je stanje s medicinskim potrepštinama?

– Za sada, koliko ja znam, u ustanovi u kojoj radim imamo dosta lijekova na raspolaganju. Moram priznati da nam pomažu drugi i ima dosta donacija. I mi pokušavamo preko viših institucija, preko Kantona i Federacije, dobiti lijekove koji su na listama i staviti ih na federalnu i kantonalnu listu, tako da ih pacijenti imaju na raspolaganju. Mi smo relativno zadovoljni.

• Kakvo je stanje s medicinskim kadrom? Ima li dovoljno ljekara, sestara i ostalog osoblja koje opslužuje zdravstveni sistem; vozača kola hitne pomoći, čistačica koje dezinfikuju zdravstvene ustanove?

– Ljudstvo je najvažniji faktor. Mi bismo u ovom slučaju zaista sve mogli organizirati, ali najprije će doći do “ispada” u kadru. Prije svega, najviše će doći u specijaliziranom kadru i sestrinskom kadru, jer njega najviše treba. Ako znamo da je odnos covid – necovid jedan naprema tri, jer ljudi ispadaju i ne rade osam sati, nego rade po četiri sata, barem kod nas. Odmah vam je jasno da je potrebno tri puta više kadra da bude u prometu.

S obzirom da se radi o teškoj bolesti i o bolesti koja psihički uništava ljude, problem je što nam treba iskusnog kadra. Mi na birou imamo dosta, naročito srednjeg medicinskog kadra, ali bez iskustva. Dakle, problem bi mogao biti u kadru s iskustvom, sestrinskom kadru i u nekim specijalističkim granama, kao što je pulmolozi, infektolozi, intenzivisti i slično.

• Dosta ste govorili o opasnosti virusa i potrebi da se građani bore protiv pandemije poštivanjem epidemioloških mjera. Da li su građani ‘olako’ shvatali opasnost od pandemije?

– Činjenica je da sve zavisi od građanstva. Ali, ovaj put mislim da su građani pokazali veću svijest od svih ostalih. Pa vidite da u zdravstvenom sistemu ima ispada, imamo tog nekog prizemnog i neadekvatnog ponašanja nesvojstvenog za krize. Vidite da je u politici totalni haos. Vidite da nemate krizni menadžement u nekim zdravstvenim ustanovama, ni u politici. Ovaj put više ne znam šta da građanima kažem. Zahvaljujem im se i pozivam neka izdrže još neko vrijeme, ali se ovo stanje neće završiti najmanje još tri-četiri mjeseca.

Pretrpane COVID ambulante, naoročito u Sarajevu, i statistika novooboljelih u Bosni i Hercegovini koja prelazi cifru od 1.500 registriranih infekcija svaki dan jasno govore da se epidemija korona virusa rasplamsala do stadija koji je malo ko očekivao.

Razloge ovakvom stanju tražit ćemo kada se epidemija pobijedi, ali da je uloga nesposobnih vlasti u širenju pandmije bjelodana jasno je stručnjacima i laicima, ljekarima i “običnim” građanima.

Epidemiju COVID-19 moguće je pobijediti jedino ako se uvede totalni “lockdown” i krene s masovnom imunizacijom stanovništva, kaže doktor Ednan Drljević, koji se nalazi na prvoj liniji fronta u borbi protiv korona virusa već više od godinu.

Neki od problema borbe s epidemijom su parcijalno uvođenje mjera, politička konfuzija i nesposobnost da se na svim administrativnim i zdravstvenim nivoima stvore efikasni krizni menadžmenti.

Ova epidemija neće biti suzbijena najmanje još tri sljedeća mjeseca i doktor Drljević poziva građane na strpljenje. Osim toga, bez dvosmislenosti kaže kako se nikakav napredak neće napraviti u borbi protiv COVID-19 bez imunizacije stanovništva, jer britanski soj, koji je u Bosni i Hercegovini prisutan u više od 80 posto slučajeva, nije moguće pobijediti isključivo epidemiološkim mjerama, kao što je to bio slučaj s prvobitnim virusom.

• Kako komentirate činjenicu da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije usvojila nove restriktivnije mjere i praktički je odbila ‘zaključati’ prostor?

– To nema veze sa strukom. To je posao “nepostojećeg ministra”, kojeg ne znam kada sam vidio zadnji put, a koji je predsjednik Kriznog štaba i koji ne radi svoj posao. Životna želja mi je da strani predstavnici ili visoki predstavnik okupe naše političke vođe, da ih zatvore u neki hotel i prije donošenja novog izbornog zakona, natjeraju ih da se dogovore da uvedu “lockdown” i da nabave vakcine. To bi međunarodna zajednica morala napraviti, jer ovo što se dešava je u sklopu politike koja sa strukom nema veze.

• Kako gledate na potez iz Kliničkog centra Uninevrziteta u Sarajevu (KCUS) koji su odbili primiti doktore iz Turske. Je li to sramatno za ovu zemlju i ljekarsku zajednicu?

– Kako da nije sramota… Ovdje se radi o ljudima koji dolaze iz bolnice koja je sedma na kugli zemaljskoj. Prema tome, i ovi rezultati koje mi postižemo to je zahvaljujući njima, jer imamo svakodnevnu saradnju, mi prisustvujemo njihovim sastancima. To je američka bolnica u Istanbulu. Negdje sam pročitao da su u Tuzli uspostavili saradnju s istim kolegama i jako im je smanjena smrtnost od kada je uspostavljena saradnja, to sam negdje pročitao. To je Božiji dar kada dobijete takve ljude. Ovo drugo što se dešava ne bih komentarisao, o ljudima koji nemaju empatije prema ljudima i kolegama.

• Kako objašnjavate nagli i draamtični skok oboljelih, prvenstveno u Sarajevu?

– Sada je strašan porast oboljelih u Zenici i Mostaru. Ono što smo govorili da se dešava u Sarajevu, jer su ti ljudi došli s britanskim sojem. To je 80 posto, dakle od 100o ljudi preko 80 ima britanski soj, koji ima relativno malo veze s ranijim sojem, koji je 30 do 60 posto više virulentan, koji se toliko isto brzo širi i koji isto toliko ide među mlađu populaciju i na taj način, kada se sve zbroji, povećava se i smrtnost.

To je uveženo zbog nepropusnih granica. Ministarstvo civilnih poslova [Bosne i Hercegovine] nije formiralo ni krizni štab, ni ad hoc ministarstvo zdravstva. U Federaciji [Bosne i Hercegovine] da i ne govorim. To se sada spušta na kantone, umjesto da su u cijeloj Federaciji uveli “lockdown”, ako ništa da zaštite dalje širenje iz Kantona Sarajevo dalje po Federaciji.

Ovo je čista politička odluka, vjerovatno vezana za neke druge političke ucjene koje se vrše kod nas. Nikakve veze sa strukom ovo nema. Ako znamo da H komponenta rukovodi sektorom, kompletno od Ministarstva zdravstva do Zavoda za zdravstvenu zaštitu do Fonda solidarnosti, onda je jasno da je sve upregnuto u politiku i vjerovatno vezano za Izborni zakon i da su mjere na tom fonu.

• Hoće li se Sarajevo pretvoriti u Bergamo, kako neki slute ili priželjkuju?

– To je malo pojaka izjava, ali mislim ne može se jedna mala jedinica sama odbraniti, to je nemoguće. To se zove pandemija, pan znači sve i to znači da su zahvaćene dvije ili više država. Osnovna epidemiološka jedinica za sprečavanje širenja infekcije je država. Ne možete u nekoj manjoj zajednici provoditi mjere a da ne provodite u nekoj većoj jedinici. Prema tome, ovo je zaista nastavak rata drugim sredstvima i mrcvarenje ljudi – kompletnog ljudstva svih naroda u Bosni i Hercegovini, a posebno zdravstvenih radnika.

• Da li je zdravstveni sistem Kantona Sarajevo pred kolapsom, kako neki ljekari čak i govore?

– Ne može zdravstveni sisteam koji ima 1.000 praznih kreveta biti pred kolapsom.

• Kako gledate na mjere kantonalne Vlade za suzbijanje pandemije, kojima su zatvorili ugostiteljske objekte, a sve je drugo ostalo otvoreno – jesu li to populističke mjere, kako neki komentiraju?

– Nema populističkih mjera. Sve su te mjere viđene i provode se u raznim državama. Kanton se nastoji prilagoditi. Rekao sam koji je način da se kompletna država smiri, a to je najmanje na nivou cijele Federacije uvesti potpuni “lockdown” i u roku tri sedmice izvršiti vakcinaciju trećine države. S obzirom da je jedna trećina populacije već bila u kontaktu s virusom, onda bi moglo doći do pada te krivulje. Sve ostalo je da te manje jedinice provede mjere kako znaju i umiju. Iste te mjere bi trebalo provoditi u svim kantonima.

Ja sam upravo prošao kroz Zenicu, tamo je haos, haos je i u Mostaru, vidim da se ponovo otvaraju svi odjeli i ima ogroman broj oboljelih i ogroman je priliv pacijenata. Sve ispod Federacije je zaista teško primjenjivo i treba izdržati sam u borbi protiv COVID-19. Ovo je prilika da se kompletna država, ili barem Federacija, potpuno zatvori, kako se ranije zatvorilo, i da napokon prestanu političke igre, barem dok se ne smiri infekcija.

• Zašto nema vakcina i da li je epidemiju moguće pobijediti bez vakcinisanja?

– Moguće je bilo ranije sojeve, vidjeli smo na slučajevima Kine i Južne Koreje, ali sada je bez vakcine nemoguće pobijediti ovaj britanski soj. Vidimo na primjeru Amerike da dolazi do pada, jer su vakcinisali milione ljudi. Prema tome, britasnki soj virusa je, po meni, nemoguće pobijediti bez vakcina. Da se smiri infekcija bez imunizacije, to je nemoguće, nigdje u Evropi, pa ni kod nas.

• Velika je tema nedostatak kiseonika na KCUS-u. Vi ste u Općoj bolnici i da li je informacija tačna i treba li se javnost plašiti, ili kiseonika ima dovoljno?

– Mislim da ljudi šire dezinformacije, jer to, prije svega, nije tačno. Kisika sada ima dovoljno, a da li će biti nedostatak u budućnosti, ne znam. Trebali bi svi rukovodioci firmi koji nabavljaju kisik o tome brinuti, jer valjda je njihov zadatak da nabavljaju. Kisik je lijek i sve bolnice nabavljaju lijek, nije samo Kanton Sarajevo taj koji troši, ili KCUS, ili Opća bolnica… pa troši cijela država kisik. I taj se kisik nabavlja iz inostranstva, iz Hrvatske, i to preko firme Messer.

Messer treba obezbijediti snabdijevanje u cijeloj Bosni i Hercegovini. To ne može biti problem jednog kantona, to je problem čitave države, a u kantonu je problem direktora, pa valjda su oni zaduženi za nabavku opreme i lijekova. Svaki direktor je zadužen da za svoju ustanovu nabavi opremu i lijekove. Kisik je jedna od najosjetljivijih stvari. I sada stvarati paniku je zaista nerazumljivo.

• Kakvo je stanje s medicinskim potrepštinama?

– Za sada, koliko ja znam, u ustanovi u kojoj radim imamo dosta lijekova na raspolaganju. Moram priznati da nam pomažu drugi i ima dosta donacija. I mi pokušavamo preko viših institucija, preko Kantona i Federacije, dobiti lijekove koji su na listama i staviti ih na federalnu i kantonalnu listu, tako da ih pacijenti imaju na raspolaganju. Mi smo relativno zadovoljni.

• Kakvo je stanje s medicinskim kadrom? Ima li dovoljno ljekara, sestara i ostalog osoblja koje opslužuje zdravstveni sistem; vozača kola hitne pomoći, čistačica koje dezinfikuju zdravstvene ustanove?

– Ljudstvo je najvažniji faktor. Mi bismo u ovom slučaju zaista sve mogli organizirati, ali najprije će doći do “ispada” u kadru. Prije svega, najviše će doći u specijaliziranom kadru i sestrinskom kadru, jer njega najviše treba. Ako znamo da je odnos covid – necovid jedan naprema tri, jer ljudi ispadaju i ne rade osam sati, nego rade po četiri sata, barem kod nas. Odmah vam je jasno da je potrebno tri puta više kadra da bude u prometu.

S obzirom da se radi o teškoj bolesti i o bolesti koja psihički uništava ljude, problem je što nam treba iskusnog kadra. Mi na birou imamo dosta, naročito srednjeg medicinskog kadra, ali bez iskustva. Dakle, problem bi mogao biti u kadru s iskustvom, sestrinskom kadru i u nekim specijalističkim granama, kao što je pulmolozi, infektolozi, intenzivisti i slično.

• Dosta ste govorili o opasnosti virusa i potrebi da se građani bore protiv pandemije poštivanjem epidemioloških mjera. Da li su građani ‘olako’ shvatali opasnost od pandemije?

– Činjenica je da sve zavisi od građanstva. Ali, ovaj put mislim da su građani pokazali veću svijest od svih ostalih. Pa vidite da u zdravstvenom sistemu ima ispada, imamo tog nekog prizemnog i neadekvatnog ponašanja nesvojstvenog za krize. Vidite da je u politici totalni haos. Vidite da nemate krizni menadžement u nekim zdravstvenim ustanovama, ni u politici. Ovaj put više ne znam šta da građanima kažem. Zahvaljujem im se i pozivam neka izdrže još neko vrijeme, ali se ovo stanje neće završiti najmanje još tri-četiri mjeseca.