Do 2030. godine u Evropskoj uniji bit će potrebno dodatnih 11 miliona zdravstvenih i radnika za dugotrajnu negu kako bi se zadovoljili zahtjevi koje sa sobom nosi starenje stanovništva, pokazuje izvještaj koje je u četvrtak objavio Zajednički istraživački centar Evropske komisije.

Veliki dio potreba za takvom radnom snagom sada osiguravaju domaći sistemi obrazovanja i osposobljavanja, ali sve veću ulogu imaju migracija i mobilnost radne snage unutar EU, prenosi Poslovni dnevnik.

Godine 2018. skoro dva miliona zdravstvenih i radnika za dugotrajnu njegu nijesu rođeni u zemlji u kojoj rade.

Iako je broj stranih radnika u dugotrajnoj njezi i zdravstvenoj zaštiti posljednjih godina rastao u EU-u i dostigao 13,2 odsto ukupne radne snage u tom sektoru, taj je rast znatno manji nego u Velikoj Britaniji ili Sjedinjenim Državama. Osim toga taj rast u EU nije podjednako raspoređen, dvije trećine njih radi u samo pet država članica – Njemačkoj, Italiji, Švedskoj, Francuskoj i Španiji, prenosi Investiro.me.

U izvještaju se identifikuje nekoliko izazova koji, ako se riješe, mogu pomoći u podsticanju mobilnosti i oslobađanju punog potencijala migracija iz trećih zemalja kako bi doprinijeli ublažavanju pritiska nedostatka radne snage u tim sektorima.

Autori izvještaja preporučuju integrisanje sadašnjih kanala migracije radne snage s konkretnijim razmatranjima za zdravstvo i sisteme dugotrajne nege, što bi moglo podstaći migracije u oba smjera, donoseći koristi kako zemljama porekla, tako i odredišta.

Do 2030. godine u Evropskoj uniji bit će potrebno dodatnih 11 miliona zdravstvenih i radnika za dugotrajnu negu kako bi se zadovoljili zahtjevi koje sa sobom nosi starenje stanovništva, pokazuje izvještaj koje je u četvrtak objavio Zajednički istraživački centar Evropske komisije.

Veliki dio potreba za takvom radnom snagom sada osiguravaju domaći sistemi obrazovanja i osposobljavanja, ali sve veću ulogu imaju migracija i mobilnost radne snage unutar EU, prenosi Poslovni dnevnik.

Godine 2018. skoro dva miliona zdravstvenih i radnika za dugotrajnu njegu nijesu rođeni u zemlji u kojoj rade.

Iako je broj stranih radnika u dugotrajnoj njezi i zdravstvenoj zaštiti posljednjih godina rastao u EU-u i dostigao 13,2 odsto ukupne radne snage u tom sektoru, taj je rast znatno manji nego u Velikoj Britaniji ili Sjedinjenim Državama. Osim toga taj rast u EU nije podjednako raspoređen, dvije trećine njih radi u samo pet država članica – Njemačkoj, Italiji, Švedskoj, Francuskoj i Španiji, prenosi Investiro.me.

U izvještaju se identifikuje nekoliko izazova koji, ako se riješe, mogu pomoći u podsticanju mobilnosti i oslobađanju punog potencijala migracija iz trećih zemalja kako bi doprinijeli ublažavanju pritiska nedostatka radne snage u tim sektorima.

Autori izvještaja preporučuju integrisanje sadašnjih kanala migracije radne snage s konkretnijim razmatranjima za zdravstvo i sisteme dugotrajne nege, što bi moglo podstaći migracije u oba smjera, donoseći koristi kako zemljama porekla, tako i odredišta.