Rade Šerbedžija (74) rasplakao se jutros govoreći o svom kolegi i prijatelju Đorđu Balaševiću.

– Kao što Kreont kaže: ‘Neki me Bog udario nečim teškim odozgo u glavu’. I kada očekuješ nešto, kad je najgore, opet kad se to dogodi, ostaneš ošamućen. Pitaš se kako je to moguće. Ima tako tih nekih ljudi oko nas kojim živimo. Spomenut ću Arsena, Gaga Nikolića, pa sada i Đorđa Balaševića. To kad se dogodi, to je kao neka elementarna nepogoda na koju nema odgovora. Neprospavana noć i misli o njemu… Onda se čovjek sređuje, pa kaže: ‘Pa što?’. Obaviš ono što treba da obaviš, kažeš novinarima ono što treba o njemu, nazoveš Olju tu njegovu božanstvenu glazbu, izraziš joj saučešće prijateljstvo, i to je to… – započeo je Rade.

– Ali ono što je zapravo tu negdje, imate pravo kada kažete da vas je on tjerao da se smijete kada je trebalo plakati. Ima tih ljudi, izuzetnih ljudi u našem svijetu, koji je uvijek projekcija samo jedne glave, i srca, i duše… Tako da je Đorđe za taj moj svijet bio jedna od apsolutno najvažnijih pojava. Njegovu smrt zapravo treba slaviti, kao što je on to zaslužio. Da se slavi taj jedinstveni čovjek koji je napisao najljepše ljubavne pjesme o našim ljubavima, najnježnije stihove o našim djetinjstvima, najtužnije rime o našim tugama i nevoljama i najsmješnije bećarske bekrijske pjesme o našim mentalitetima, uključujući i samoga sebe – dodao je Rade.

– Nisam se rasplakao zbog njega, naravno i zbog njega, ali zbog te nove djece, nove mladosti, naših unuka, koji su jedina šansa za ovaj naš narod jadni da ostvari neku sretniju zemlju i budućnost o kojoj je i Đole sanjao – dodao je.

Kako prenosi 24 sata, Rade je kazao kako je bio velik i veličanstven pjesnik.

Rade Šerbedžija (74) rasplakao se jutros govoreći o svom kolegi i prijatelju Đorđu Balaševiću.

– Kao što Kreont kaže: ‘Neki me Bog udario nečim teškim odozgo u glavu’. I kada očekuješ nešto, kad je najgore, opet kad se to dogodi, ostaneš ošamućen. Pitaš se kako je to moguće. Ima tako tih nekih ljudi oko nas kojim živimo. Spomenut ću Arsena, Gaga Nikolića, pa sada i Đorđa Balaševića. To kad se dogodi, to je kao neka elementarna nepogoda na koju nema odgovora. Neprospavana noć i misli o njemu… Onda se čovjek sređuje, pa kaže: ‘Pa što?’. Obaviš ono što treba da obaviš, kažeš novinarima ono što treba o njemu, nazoveš Olju tu njegovu božanstvenu glazbu, izraziš joj saučešće prijateljstvo, i to je to… – započeo je Rade.

– Ali ono što je zapravo tu negdje, imate pravo kada kažete da vas je on tjerao da se smijete kada je trebalo plakati. Ima tih ljudi, izuzetnih ljudi u našem svijetu, koji je uvijek projekcija samo jedne glave, i srca, i duše… Tako da je Đorđe za taj moj svijet bio jedna od apsolutno najvažnijih pojava. Njegovu smrt zapravo treba slaviti, kao što je on to zaslužio. Da se slavi taj jedinstveni čovjek koji je napisao najljepše ljubavne pjesme o našim ljubavima, najnježnije stihove o našim djetinjstvima, najtužnije rime o našim tugama i nevoljama i najsmješnije bećarske bekrijske pjesme o našim mentalitetima, uključujući i samoga sebe – dodao je Rade.

– Nisam se rasplakao zbog njega, naravno i zbog njega, ali zbog te nove djece, nove mladosti, naših unuka, koji su jedina šansa za ovaj naš narod jadni da ostvari neku sretniju zemlju i budućnost o kojoj je i Đole sanjao – dodao je.

Kako prenosi 24 sata, Rade je kazao kako je bio velik i veličanstven pjesnik.