BiH je sa svojim Oružanim snagama (OS) u “strategijskom debalansu” u odnosu na susjede i nema moderna borbena sredstva za efektivno odvraćanje od bilo kakve sigurnosne prijetnje.

Zbog nedostatnog godišnjeg vojnog proračuna od oko 280 miliona maraka, Oružane snage BiH ne samo da ne mogu sudjelovati u trci u naoružavanju koju nameću susjedi, nego jedva preživljavaju”, kaže vojno-politički analitičar Đuro Kozar.

Dok se Srbija i Hrvatska naoružavaju, BiH “tapka u mjestu”, tvrde analitičari. Oružane snage BiH “jedva preživljavaju” i za sada nema govora o nekoj modernizaciji po uzoru na susjede, piše DW.

On napominje da pored naoružanja i vojne opreme treba cijeniti i moral i obuku te podsjeća da slabije opremljene, ali dobro uvježbane OS BiH sudjeluju u mirovnim misijama u svijetu “rame uz rame sa mnogo moćnijim armijama”. Ipak, razlike u količni i kvalitetu oružja između zapadnobalkanskih armija su očite.

Nekada je odnose vojnih snaga u ovoj regiji regulirao Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1996. godine. Taj je Sporazum precizirao kvantitet ofanzivnog oružja i druge vojne opreme. Potpisnice se i danas uglavnom kreću u njegovim okvirima.

Analitičari ga, međutim, smatraju prevaziđenim. Potpisnice su Hrvatska, koja je danas članica NATO-a i svoju odbrambenu strategiju veže uz Alijansu, BiH koja u vrijeme potpisivanja ovog Sporazuma uopće nije imala jedinstvenu vojsku i Savezna Republika Jugoslavija, nekadašnja zajednička država Republike Srbije i Republike Crne Gore, koja danas ne postoji.

Upozoravaju analitičari da u razvoju odbrambenih kapaciteta BiH nailazi na prepreke i u sistemu odlučivanja gdje se zaštita “vitalnih nacionalnih interesa” često (zlo)upotrebljava za razne blokade.

• Dok srpsko-hrvatski zvaničnici u institucijama BiH, prvenstveno kadrovi SNSD-a i HDZ-a BiH, blokiraju zakonske izmjene kojima bi se materijalno i kadrovski ojačale OS BiH i druge važne službe iz domena državne sigurnosti, susjedi BiH nesmetano razvijaju svoje odbrambene sisteme – smatra vojni analitičar Nedžad Ahatović.

• Hrvatska to čini u okviru NATO-a, a Srbija u saradnji sa Rusijom. U poređenju sa susjedima, BiH zaostaje u ključnim segmentima vojne odbrane. OS BiH nemaju operativnu avijaciju. Srbija ima 14 MIG-ova 29 i određen broj starijih jurišnih aviona. Hrvatska se sprema da kupi 12 borbenih aviona posljednje generacije, a u naoružanju ima 12 starijih lovaca MiG-21 – kaže Ahatović.

Govoreći o tenkovima u operativnoj upotrebi, Ahatović naglašava da BiH jedina u regiji ima tenkove zapadne proizvodnje, 47 zastarjelih tenkova M-60 A3. “Hrvatska ima 72 operativna tenka M-84, dok će Srbija sa ruskom donacijom od 33 tenka T-72B3 imati 290 tenkova prvog ešalona, dakle više operativnih tenkova od jedne Francuske”, kaže Ahatović, prenosi N1. 

BiH je sa svojim Oružanim snagama (OS) u “strategijskom debalansu” u odnosu na susjede i nema moderna borbena sredstva za efektivno odvraćanje od bilo kakve sigurnosne prijetnje.

Zbog nedostatnog godišnjeg vojnog proračuna od oko 280 miliona maraka, Oružane snage BiH ne samo da ne mogu sudjelovati u trci u naoružavanju koju nameću susjedi, nego jedva preživljavaju”, kaže vojno-politički analitičar Đuro Kozar.

Dok se Srbija i Hrvatska naoružavaju, BiH “tapka u mjestu”, tvrde analitičari. Oružane snage BiH “jedva preživljavaju” i za sada nema govora o nekoj modernizaciji po uzoru na susjede, piše DW.

On napominje da pored naoružanja i vojne opreme treba cijeniti i moral i obuku te podsjeća da slabije opremljene, ali dobro uvježbane OS BiH sudjeluju u mirovnim misijama u svijetu “rame uz rame sa mnogo moćnijim armijama”. Ipak, razlike u količni i kvalitetu oružja između zapadnobalkanskih armija su očite.

Nekada je odnose vojnih snaga u ovoj regiji regulirao Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1996. godine. Taj je Sporazum precizirao kvantitet ofanzivnog oružja i druge vojne opreme. Potpisnice se i danas uglavnom kreću u njegovim okvirima.

Analitičari ga, međutim, smatraju prevaziđenim. Potpisnice su Hrvatska, koja je danas članica NATO-a i svoju odbrambenu strategiju veže uz Alijansu, BiH koja u vrijeme potpisivanja ovog Sporazuma uopće nije imala jedinstvenu vojsku i Savezna Republika Jugoslavija, nekadašnja zajednička država Republike Srbije i Republike Crne Gore, koja danas ne postoji.

Upozoravaju analitičari da u razvoju odbrambenih kapaciteta BiH nailazi na prepreke i u sistemu odlučivanja gdje se zaštita “vitalnih nacionalnih interesa” često (zlo)upotrebljava za razne blokade.

• Dok srpsko-hrvatski zvaničnici u institucijama BiH, prvenstveno kadrovi SNSD-a i HDZ-a BiH, blokiraju zakonske izmjene kojima bi se materijalno i kadrovski ojačale OS BiH i druge važne službe iz domena državne sigurnosti, susjedi BiH nesmetano razvijaju svoje odbrambene sisteme – smatra vojni analitičar Nedžad Ahatović.

• Hrvatska to čini u okviru NATO-a, a Srbija u saradnji sa Rusijom. U poređenju sa susjedima, BiH zaostaje u ključnim segmentima vojne odbrane. OS BiH nemaju operativnu avijaciju. Srbija ima 14 MIG-ova 29 i određen broj starijih jurišnih aviona. Hrvatska se sprema da kupi 12 borbenih aviona posljednje generacije, a u naoružanju ima 12 starijih lovaca MiG-21 – kaže Ahatović.

Govoreći o tenkovima u operativnoj upotrebi, Ahatović naglašava da BiH jedina u regiji ima tenkove zapadne proizvodnje, 47 zastarjelih tenkova M-60 A3. “Hrvatska ima 72 operativna tenka M-84, dok će Srbija sa ruskom donacijom od 33 tenka T-72B3 imati 290 tenkova prvog ešalona, dakle više operativnih tenkova od jedne Francuske”, kaže Ahatović, prenosi N1.