Predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od karcinoma dojke ‘Renesansa’ Selma Lučkin kaže da, nažalost, žene sve mlađe životne dobi obolijevaju od karcinoma dojke. Često, poput rada u frizerskim salonima gdje udišu hemikalije, na radnom mjestu nisu ili ne dovoljno zaštićene.

“To su uglavnom radno sposobne pacijentice. Najčešće s posla odlaze na terapije, nakon toga vraćaju se na posao. Nakon operacije, većini je odstranjen veliki broj limfnih čvorova iz pazušne jame. Zbog toga je moguć limfedem (oteknuće tkiva koje se može spriječiti, ali ne može izliječiti)”, naglasila je. Dodaje da, uostalom kao većine ovdašnjeg stanovnika, ni položaj onkoloških pacijenata nije sjajan.

Smatra da su oboljelima od karcinoma dojke kod nas dostupni inovativni lijekovi i način liječenja, koji se bitnije ne razlikuje ne samo od regije već ni od svijeta.

“Čak i u ovom periodu Covid 19 onkološki pacijenti imaju redovne terapije, tu nije bilo zastoja. Uvijek smo spremne zalagati se za novu generaciju lijekova i za ukidanje listi čekanja za dobivanje lijeka”, poručila je Lučkin.

Naglašava da karcinom dojke nije moguće prevenirati, već samo rana detekcija bolesti daje dobre rezultate u liječenju. Bitno je podizanje svijesti o značaju samopregleda.

“Morate upoznati svoje tijelo, na najmanji nagovještaj ići doktoru. Nažalost, i djevojke od 18 godina su pacijenti”, poručila je.

Udruženje se, od nastanka, zalaže za razbijanje tabua o toj bolesti. Članice često gostuju u medijima i govore o značaju samopregleda, značaju odlaska na pregled na vrijeme.

“Imali smo projekte u kojima su onkolozi držali predavanja po mjesnim zajednicama. Nije bilo zainteresiranih pa smo krenuli s predavanjima u srednjim školama. Pokušali smo educirati mlade o značaju samopregleda, rane detekcije i da bolest ne mora da znači kraj”, kazala je.

Lučkin ističe da je, baš kao i u BiH, slična situacija i u regiji. Još je, kako kaže, sramota biti bolestan.

“Ali i tamo se udruženja bore za podizanje svijesti o ovoj bolesti. Okruženje i mi smo otprilike u istoj situaciji, skoro da nema razlika u liječenju”, kazala je.

Selma Lučkin izabrana je za predsjednicu Udruženja “Renesansa”, na skupštini u junu ove godine. Prioriteti su joj kaže da ‘osvježi’ aktivnosti Udruženja i animira, posebno pacijentice tek operirane od karcinoma dojke, da im se pridruže u zalaganju za onkološke pacijente i njihova prava.

Smatra da je važno to što Udruženje vodi neko ko je prošao iskustvo, kao i ostale članice. Jedino tako se, kaže, istinski može shvatiti kroz šta prolaze pacijentice u pojedinim fazama liječenja.

“Mnogi mogu osjećati empatiju. Ipak jedino mi možemo shvatiti jedna drugu, biti potpora u teškim trenucima. Jedino onaj ko je sve to prošao može se boriti i zalagati za sebe, ali i slične ili iste sebi. Za inovativne lijekove, ortopedska pomagala, za sve ono što je potrebno za bolji i kvalitetniji život onkoloških pacijenata”, poručila je Lučkin u razgovoru za.

Udruženje ‘Renesansa’ osnovano je 1999. godine. Osim psihološke potpore oboljelim od karcinoma dojke, putem institucija sistema, nastoje promijeniti i razmišljanje o malignim bolestima.

Predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od karcinoma dojke ‘Renesansa’ Selma Lučkin kaže da, nažalost, žene sve mlađe životne dobi obolijevaju od karcinoma dojke. Često, poput rada u frizerskim salonima gdje udišu hemikalije, na radnom mjestu nisu ili ne dovoljno zaštićene.

“To su uglavnom radno sposobne pacijentice. Najčešće s posla odlaze na terapije, nakon toga vraćaju se na posao. Nakon operacije, većini je odstranjen veliki broj limfnih čvorova iz pazušne jame. Zbog toga je moguć limfedem (oteknuće tkiva koje se može spriječiti, ali ne može izliječiti)”, naglasila je. Dodaje da, uostalom kao većine ovdašnjeg stanovnika, ni položaj onkoloških pacijenata nije sjajan.

Smatra da su oboljelima od karcinoma dojke kod nas dostupni inovativni lijekovi i način liječenja, koji se bitnije ne razlikuje ne samo od regije već ni od svijeta.

“Čak i u ovom periodu Covid 19 onkološki pacijenti imaju redovne terapije, tu nije bilo zastoja. Uvijek smo spremne zalagati se za novu generaciju lijekova i za ukidanje listi čekanja za dobivanje lijeka”, poručila je Lučkin.

Naglašava da karcinom dojke nije moguće prevenirati, već samo rana detekcija bolesti daje dobre rezultate u liječenju. Bitno je podizanje svijesti o značaju samopregleda.

“Morate upoznati svoje tijelo, na najmanji nagovještaj ići doktoru. Nažalost, i djevojke od 18 godina su pacijenti”, poručila je.

Udruženje se, od nastanka, zalaže za razbijanje tabua o toj bolesti. Članice često gostuju u medijima i govore o značaju samopregleda, značaju odlaska na pregled na vrijeme.

“Imali smo projekte u kojima su onkolozi držali predavanja po mjesnim zajednicama. Nije bilo zainteresiranih pa smo krenuli s predavanjima u srednjim školama. Pokušali smo educirati mlade o značaju samopregleda, rane detekcije i da bolest ne mora da znači kraj”, kazala je.

Lučkin ističe da je, baš kao i u BiH, slična situacija i u regiji. Još je, kako kaže, sramota biti bolestan.

“Ali i tamo se udruženja bore za podizanje svijesti o ovoj bolesti. Okruženje i mi smo otprilike u istoj situaciji, skoro da nema razlika u liječenju”, kazala je.

Selma Lučkin izabrana je za predsjednicu Udruženja “Renesansa”, na skupštini u junu ove godine. Prioriteti su joj kaže da ‘osvježi’ aktivnosti Udruženja i animira, posebno pacijentice tek operirane od karcinoma dojke, da im se pridruže u zalaganju za onkološke pacijente i njihova prava.

Smatra da je važno to što Udruženje vodi neko ko je prošao iskustvo, kao i ostale članice. Jedino tako se, kaže, istinski može shvatiti kroz šta prolaze pacijentice u pojedinim fazama liječenja.

“Mnogi mogu osjećati empatiju. Ipak jedino mi možemo shvatiti jedna drugu, biti potpora u teškim trenucima. Jedino onaj ko je sve to prošao može se boriti i zalagati za sebe, ali i slične ili iste sebi. Za inovativne lijekove, ortopedska pomagala, za sve ono što je potrebno za bolji i kvalitetniji život onkoloških pacijenata”, poručila je Lučkin u razgovoru za.

Udruženje ‘Renesansa’ osnovano je 1999. godine. Osim psihološke potpore oboljelim od karcinoma dojke, putem institucija sistema, nastoje promijeniti i razmišljanje o malignim bolestima.