Poštovani zastupnici Federalnog parlamenta,

            Više je nego očigledno da Vlada FBiH kao predlagač i Udruženje poslodavaca FBiH kao inicijator Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu čine sve da vrijeme pandemije iskoriste za uništenje radničkih prava u najvećoj mogućoj mjeri.

            Kratko i jasno: isključivi cilj izmjena Zakona o radu je omogućavanje poslodavcima da radnicima drastično smanjuju plate, da im po svom nahođenju skraćuju radno vrijeme, a samim tim i primanja, da ih šalju na čekanje samo pod drugim nazivom, opet uz drastično umanjenje plate, da ih prisiljavaju na plaćeno ili neplaćeno odsustvo i, u konačnici, da se derogiraju odredbe kolektivnih ugovora sa povoljnijim pravima!

            Očigledno je da poslodavci žele da sav rizik poslovanja za vrijeme vanrednog ili stanja nesreće prebace na radnike i njihove porodice. Uz to, već traže od Vlade FBiH da ponovo proglasi stanje nesreće, koje će im omogućiti da uzmu još koji million KM poticaja u skladu sa “Corona zakonom”, ali i da stupe na snagu sramne izmjene Zakona o radu. Vjerujemo da niko neće biti iznenađen kada Vlada udovolji njihovom zahtjevu, a što se desiti vjerovatno u narednim sedmicama.

            Sramno je da nijedno od predloženih rješenja ne sadrži ni slovo o većim pravima radnika za vrijeme pandemije ili zaštiti radnika općenito, pa ni radnika realnog sektora u koje se predstavnici Vlade mjesecima zaklinju. Savim je jasno da se ovim izmjenama i dopunama nastavlja projekat potpune devastacije radničkih prava koji je krenuo donošenjem Zakona o radu 2016. godine, Zakona koji je u više od dvadeset elemenata umanjio ili dokinuo niz radničkih prava. Taj projekat je nastavljen izmjenama Zakona o radu 2018. godine kojima je, primjera radi, kazna za poslodavca koji ne isplati ili neredovno isplaćuje platu sa 10 do 50 hiljada KM smanjena na hiljadu do tri hiljade KM. Podsjećamo da je Ustavni sud ocijenio neustavnim član 114. tog zakona, a koji je izmijenjen na štetu radnika. Upravo taj projekat se želi dovršiti skandaloznim izmjenama i dopunama Zakona o radu, izmjenama kakve nije usvojila nijedna zemlja u regionu, i to po hitnom postupku, dok Zakon o uvezivanju staža ili Zakon o zaštiti na radu na donošenje čekaju 15 i više godina.

            Uvaženi parlamentarci,

            Svjesni ste kakvu odgovornost imate i za šta trebate glasati. Znamo da vam se ovaj prijedlog zakona predstavlja kao briga za radnike i njihovu dobrobit. Zbog slične brige je našu zemlju prethodnih pet godina napustilo stotine hiljada ljudi. Kao građani ove zemlje i kao oni iz čijeg rada se pune i budžeti i fondovi vas pitamo da li je uopće normalno i humano tražiti izmjene ključnih zakona iz radnog zakonodavstva u vrijeme kada se treba boriti za što hitniji oporavak ekonomije?! Ko će nositi najveći teret oporavka ekonomije ako ne radnici kojima ovakav zakon ugrožava golu egzistenciju i potpuno ih ponižava?! Da li računate na njih i njihov doprinos oporavku?

            Svih prethodnih mjeseci su radnici redovno dolazili na posao i radili izloženi riziku zaraze, ugrožavajući time i sebe i svoje porodice. Oni nemaju privilegiju da rade online za plate od nekoliko hiljada maraka. I, umjesto da ih nagrade, kao što to rade zemlje u okruženju i Evropi, naša vlast, koju smo mi birali, i poslodavci žele mijenjati najvažnije zakone na način  koji će radnika totalno poniziti i uništiti. A zašto? Isključivo da ne bi osiromašili oni koji su u prethodne tri godine ostvarili profit od više od devet (9) milijardi maraka, dok njihovi radnici rade za platu od 450 do 600 KM, da ne bi trpio kapital onih koji se nisu sjetili, čast izuzecima, dio svog profita podijeliti sa radnicima, da ne bi trpili oni koji su u februaru 2018. godine, kad nije bilo Corone, jednostrano otkazali Opći kolektivni ugovor i time radnike ostavili bez akta kojim je bio regulisan minimum materijalnih prava, a koji je u sličnoj formi postojao 28 godina! Priča koju pričaju predstavnici Vlade FBiH da je svrha ovog zakona fleksibilnije korištenje godišnjih odmora ili rad od kuće je najblaže rečeno nebulozna, jednako kao što je i njihova priča da je cilj zakona uzeti od radnika u javnom, a dati radnicima u realnom sektoru. I vi i mi, ali i svi radnici zaslužuju objašnjenje kako su to zamislili uzeti sto maraka od medicinskog radnika, policajca ili prosvjetnog radnika i dati ih rudaru, metalcu ili trgovcu?

            Isprazne su, dakle, fraze da se zakon mijenja zbog administrativnog aparata, smanjenja razlike između plata u javnom i realnom sektoru ili nekakvih ušteda. Ušteda od koga? I ušteda za koga? Podjećamo vas da se ista priča pričala i prije donošenja novog Zakona o radu 2016. godine, pa vidimo da nijedan od tih problema nije riješen. Plate radnika u realnom sektoru i dalje stagniraju, pogotovo u privatnim firmama u kojima nema sindikata. Radnici su ostali su bez niza prava, većina i bez kolektivnih ugovora, a ugovori o radu na određeno vrijeme postali su pravilo. S druge strane, i dalje imamo ogroman administrativni aparat, sa mnogostruko većim platama. „Uhljebi“ na koje smo svi alergični, a to su oni koji su preko stranačke ili druge linije dobili dobro plaćene poslove uglavnom u administraciji, kojekakvim zavodima, upravama, direkcijama  ili agencijama, pa i javnim preduzećima, na kojima ništa ili malo rade, neće osjetiti nikakve posljedice izmjena i dopuna Zakona o radu, jer će ih od toga štititi isti oni koji su im preko veze i dali posao. Naglašavamo da nigdje u zakonu ne stoji da će se on odnositi samo na famozne uhljebe, ko god oni bili.

            Sigurni smo da vam predlagač Zakona, kao ni poslodavci neće reći da se izmjenama i dopunama Zakona o radu poslodavcu daje pravo da dok traje stanje nesreće, odnosno vanredno stanje:

– jednostrano izvrši umanjenje plate svim radnicima ako ima pad prihoda 20% ili veći. Granica ispod koje poslodavac ne bi mogao ići jeste minimalna plata koja trenutno nije regulisana nijednim aktom. Iznos koji se sada smatra najnižom platom je 406,60 KM sa porezom na dohodak. Dakle, plata radnicima bi mogla biti smanjena sve do ovog iznosa. Radniku koji ima 800 KM, 1000 KM ili veći iznos plate ovo nije nikakva utjeha, jer većina ima ratu kredita veću od minimalne plate;

– jednostrano donese odluku o skraćenju radnog vremena, te i po tom osnovu drastično umanje platu radnicima, čak do 35% od ugovorene plate;

– radnike ili u većini slučajeva dio radnika uputi na čekanje posla (samo pod drugim nazivom), a da teret njihovog posla prebaci na one koji ostanu da rade, što je bila uobičajena praksa;

– radnike jednostranom odlukom uputi na plaćeno odsustvo (uz naknadu koju će odrediti poslodavac), ali i neplaćeno odsustvo (odjava) do 30 dana u toku kalendarske godine. To što je zakonom predviđeno da je za neplaćeno odsustvo potreban zahtjev radnika nije nikakva zaštita, u situaciji kada se radnici boje za posao, angažovani su na određeno vrijeme i sl., pa će takve zahtjeve u većini slučajeva podnositi pod pritiskom poslodavca;
– preraspodjeli radno vrijeme tako da prosječno sedmično radno vrijeme može trajati čak i do 72 sata sedmično. To je šest dana rada po 12 sati. Po važećem zakonu prosječno radno vrijeme kod preraspodjele ne može trajati duže od 52, odnosno 60 sati za sezonske poslove;

– radnicima naredi korištenje godišnjeg odmora iz prošle ili tekuće godine ili rad od kuće, što također može biti predmetom zloupotrebe.

            Na kraju, ovim zakonom bi se praktično derogirale odredbe važećih kolektivnih ugovora, jer bi se na svako pitanje koje je različito (povoljnije) uređeno kolektivnim ugovorom, primjenjivao ovaj zakon. Osim što je nehumano i za radnike ponižavajuće, ovo rješenje je i neustavno.

            Kada je u pitanju dopuna Zakona o vijeću zaposlenika, ona je isključivo u službi primjene izmjena Zakona o radu na način da se uloga sindikata potpuno obesmisli.

            Poštovani zastupnici Parlamenta Federacije BiH,

            Javno vas pozivamo da pokažete razum, senzibilitet i odgovornost prema građanima i radnicima koji su vas birali i da ne glasate za ova sramna, nakaradna i skandalozna zakonska rješenja! Mi imamo obavezu obavijestiti svakog našeg člana i svakog radnika o tome kako ste glasali. I to ćemo i učiniti. Objavit ćemo imena i prezimena i fotografije svih onih koji podrže ovaj Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu. Učinit ćemo to odmah nakon sjednice, ali i ponovo pred održavanje izbora kako bi radnici, naši članovi, a vaši glasači znali ko su ljudi koji su pristali skršiti njihova prava i ostaviti njih i njihove porodice na milost i nemilost poslodavaca.

            S poštovanjem,

PREDSJEDNIK

Selvedin Šatorović, s.r.

Poštovani zastupnici Federalnog parlamenta,

            Više je nego očigledno da Vlada FBiH kao predlagač i Udruženje poslodavaca FBiH kao inicijator Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu čine sve da vrijeme pandemije iskoriste za uništenje radničkih prava u najvećoj mogućoj mjeri.

            Kratko i jasno: isključivi cilj izmjena Zakona o radu je omogućavanje poslodavcima da radnicima drastično smanjuju plate, da im po svom nahođenju skraćuju radno vrijeme, a samim tim i primanja, da ih šalju na čekanje samo pod drugim nazivom, opet uz drastično umanjenje plate, da ih prisiljavaju na plaćeno ili neplaćeno odsustvo i, u konačnici, da se derogiraju odredbe kolektivnih ugovora sa povoljnijim pravima!

            Očigledno je da poslodavci žele da sav rizik poslovanja za vrijeme vanrednog ili stanja nesreće prebace na radnike i njihove porodice. Uz to, već traže od Vlade FBiH da ponovo proglasi stanje nesreće, koje će im omogućiti da uzmu još koji million KM poticaja u skladu sa “Corona zakonom”, ali i da stupe na snagu sramne izmjene Zakona o radu. Vjerujemo da niko neće biti iznenađen kada Vlada udovolji njihovom zahtjevu, a što se desiti vjerovatno u narednim sedmicama.

            Sramno je da nijedno od predloženih rješenja ne sadrži ni slovo o većim pravima radnika za vrijeme pandemije ili zaštiti radnika općenito, pa ni radnika realnog sektora u koje se predstavnici Vlade mjesecima zaklinju. Savim je jasno da se ovim izmjenama i dopunama nastavlja projekat potpune devastacije radničkih prava koji je krenuo donošenjem Zakona o radu 2016. godine, Zakona koji je u više od dvadeset elemenata umanjio ili dokinuo niz radničkih prava. Taj projekat je nastavljen izmjenama Zakona o radu 2018. godine kojima je, primjera radi, kazna za poslodavca koji ne isplati ili neredovno isplaćuje platu sa 10 do 50 hiljada KM smanjena na hiljadu do tri hiljade KM. Podsjećamo da je Ustavni sud ocijenio neustavnim član 114. tog zakona, a koji je izmijenjen na štetu radnika. Upravo taj projekat se želi dovršiti skandaloznim izmjenama i dopunama Zakona o radu, izmjenama kakve nije usvojila nijedna zemlja u regionu, i to po hitnom postupku, dok Zakon o uvezivanju staža ili Zakon o zaštiti na radu na donošenje čekaju 15 i više godina.

            Uvaženi parlamentarci,

            Svjesni ste kakvu odgovornost imate i za šta trebate glasati. Znamo da vam se ovaj prijedlog zakona predstavlja kao briga za radnike i njihovu dobrobit. Zbog slične brige je našu zemlju prethodnih pet godina napustilo stotine hiljada ljudi. Kao građani ove zemlje i kao oni iz čijeg rada se pune i budžeti i fondovi vas pitamo da li je uopće normalno i humano tražiti izmjene ključnih zakona iz radnog zakonodavstva u vrijeme kada se treba boriti za što hitniji oporavak ekonomije?! Ko će nositi najveći teret oporavka ekonomije ako ne radnici kojima ovakav zakon ugrožava golu egzistenciju i potpuno ih ponižava?! Da li računate na njih i njihov doprinos oporavku?

            Svih prethodnih mjeseci su radnici redovno dolazili na posao i radili izloženi riziku zaraze, ugrožavajući time i sebe i svoje porodice. Oni nemaju privilegiju da rade online za plate od nekoliko hiljada maraka. I, umjesto da ih nagrade, kao što to rade zemlje u okruženju i Evropi, naša vlast, koju smo mi birali, i poslodavci žele mijenjati najvažnije zakone na način  koji će radnika totalno poniziti i uništiti. A zašto? Isključivo da ne bi osiromašili oni koji su u prethodne tri godine ostvarili profit od više od devet (9) milijardi maraka, dok njihovi radnici rade za platu od 450 do 600 KM, da ne bi trpio kapital onih koji se nisu sjetili, čast izuzecima, dio svog profita podijeliti sa radnicima, da ne bi trpili oni koji su u februaru 2018. godine, kad nije bilo Corone, jednostrano otkazali Opći kolektivni ugovor i time radnike ostavili bez akta kojim je bio regulisan minimum materijalnih prava, a koji je u sličnoj formi postojao 28 godina! Priča koju pričaju predstavnici Vlade FBiH da je svrha ovog zakona fleksibilnije korištenje godišnjih odmora ili rad od kuće je najblaže rečeno nebulozna, jednako kao što je i njihova priča da je cilj zakona uzeti od radnika u javnom, a dati radnicima u realnom sektoru. I vi i mi, ali i svi radnici zaslužuju objašnjenje kako su to zamislili uzeti sto maraka od medicinskog radnika, policajca ili prosvjetnog radnika i dati ih rudaru, metalcu ili trgovcu?

            Isprazne su, dakle, fraze da se zakon mijenja zbog administrativnog aparata, smanjenja razlike između plata u javnom i realnom sektoru ili nekakvih ušteda. Ušteda od koga? I ušteda za koga? Podjećamo vas da se ista priča pričala i prije donošenja novog Zakona o radu 2016. godine, pa vidimo da nijedan od tih problema nije riješen. Plate radnika u realnom sektoru i dalje stagniraju, pogotovo u privatnim firmama u kojima nema sindikata. Radnici su ostali su bez niza prava, većina i bez kolektivnih ugovora, a ugovori o radu na određeno vrijeme postali su pravilo. S druge strane, i dalje imamo ogroman administrativni aparat, sa mnogostruko većim platama. „Uhljebi“ na koje smo svi alergični, a to su oni koji su preko stranačke ili druge linije dobili dobro plaćene poslove uglavnom u administraciji, kojekakvim zavodima, upravama, direkcijama  ili agencijama, pa i javnim preduzećima, na kojima ništa ili malo rade, neće osjetiti nikakve posljedice izmjena i dopuna Zakona o radu, jer će ih od toga štititi isti oni koji su im preko veze i dali posao. Naglašavamo da nigdje u zakonu ne stoji da će se on odnositi samo na famozne uhljebe, ko god oni bili.

            Sigurni smo da vam predlagač Zakona, kao ni poslodavci neće reći da se izmjenama i dopunama Zakona o radu poslodavcu daje pravo da dok traje stanje nesreće, odnosno vanredno stanje:

– jednostrano izvrši umanjenje plate svim radnicima ako ima pad prihoda 20% ili veći. Granica ispod koje poslodavac ne bi mogao ići jeste minimalna plata koja trenutno nije regulisana nijednim aktom. Iznos koji se sada smatra najnižom platom je 406,60 KM sa porezom na dohodak. Dakle, plata radnicima bi mogla biti smanjena sve do ovog iznosa. Radniku koji ima 800 KM, 1000 KM ili veći iznos plate ovo nije nikakva utjeha, jer većina ima ratu kredita veću od minimalne plate;

– jednostrano donese odluku o skraćenju radnog vremena, te i po tom osnovu drastično umanje platu radnicima, čak do 35% od ugovorene plate;

– radnike ili u većini slučajeva dio radnika uputi na čekanje posla (samo pod drugim nazivom), a da teret njihovog posla prebaci na one koji ostanu da rade, što je bila uobičajena praksa;

– radnike jednostranom odlukom uputi na plaćeno odsustvo (uz naknadu koju će odrediti poslodavac), ali i neplaćeno odsustvo (odjava) do 30 dana u toku kalendarske godine. To što je zakonom predviđeno da je za neplaćeno odsustvo potreban zahtjev radnika nije nikakva zaštita, u situaciji kada se radnici boje za posao, angažovani su na određeno vrijeme i sl., pa će takve zahtjeve u većini slučajeva podnositi pod pritiskom poslodavca;
– preraspodjeli radno vrijeme tako da prosječno sedmično radno vrijeme može trajati čak i do 72 sata sedmično. To je šest dana rada po 12 sati. Po važećem zakonu prosječno radno vrijeme kod preraspodjele ne može trajati duže od 52, odnosno 60 sati za sezonske poslove;

– radnicima naredi korištenje godišnjeg odmora iz prošle ili tekuće godine ili rad od kuće, što također može biti predmetom zloupotrebe.

            Na kraju, ovim zakonom bi se praktično derogirale odredbe važećih kolektivnih ugovora, jer bi se na svako pitanje koje je različito (povoljnije) uređeno kolektivnim ugovorom, primjenjivao ovaj zakon. Osim što je nehumano i za radnike ponižavajuće, ovo rješenje je i neustavno.

            Kada je u pitanju dopuna Zakona o vijeću zaposlenika, ona je isključivo u službi primjene izmjena Zakona o radu na način da se uloga sindikata potpuno obesmisli.

            Poštovani zastupnici Parlamenta Federacije BiH,

            Javno vas pozivamo da pokažete razum, senzibilitet i odgovornost prema građanima i radnicima koji su vas birali i da ne glasate za ova sramna, nakaradna i skandalozna zakonska rješenja! Mi imamo obavezu obavijestiti svakog našeg člana i svakog radnika o tome kako ste glasali. I to ćemo i učiniti. Objavit ćemo imena i prezimena i fotografije svih onih koji podrže ovaj Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu. Učinit ćemo to odmah nakon sjednice, ali i ponovo pred održavanje izbora kako bi radnici, naši članovi, a vaši glasači znali ko su ljudi koji su pristali skršiti njihova prava i ostaviti njih i njihove porodice na milost i nemilost poslodavaca.

            S poštovanjem,

PREDSJEDNIK

Selvedin Šatorović, s.r.