Sirijac Yaser Salih svakodnevno u selu Kefer Nasih, u Idlibu, sirijskoj provinciji na sjeverozapadu zemlje, na leđima do škole nosi osmogodišnjeg sina Muhameda, javlja Anadolu Agency (AA).

Salih je za AA kazao da je Muhamed imao tumor mišića i da ne može hodati. Takvo zdravstveno stanje negativno je utjecalo na ovog dječaka koji sada ima poteškoće i s govorom.

“Moj sin Muhamed rođen je bez zdravstvenih problema. U petoj je godini počeo da pada. Ljekari su dijagnosticirali tumor mišića”, ispričao je Salih.

Kako je kazao, sina svaki dan na leđima nosi do škole koja je udaljena oko dva kilometra. Muhamed se može liječiti, međutim, zbog loše finansijske situacije porodica to ne može omogućiti. 

“Ne mogu ga poslati na liječenje jer nemam finansijska sredstva. Cijela situacija utječe i na psihičko stanje mog dijeteta. Ranije se igrao s rođacima, trčao. Sada ne može da hoda”, rekao je Salih.

Nada se da će mu neko pomoći i da će Muhamed dobiti adekvatnu medicinsku pomoć. Međutim, ukoliko to nije moguće ovaj Sirijac se nada da će barem dobiti električna invalidska kolica uz pomoć kojih će ovaj dječak ići u školu.

Muhamedovo stanje negativno utječe i na posao oca Saliha koji je umoran od pješačenja. Međutim, kako je kazao, sve zaboravi kada vidi da je njegov sin sretan u školi s prijateljima.

Ovaj Sirijac je podsjetio i na to da je u zemlji, zbog građanskog rata, ostao mali broj ljekara.

“Liječe samo hitne slučajeve. Čitav bi svijet trebao znati za patnju sirijske djece. Nadam se da će se sva bolesna djeca u državi liječiti. Ovde nema lijeka za mnoge bolesti”, dodao je Salih.

Idlib je najveća enklava pod kontrolom sirijske opozicije koja je pod opsadom snaga odanih režimu Bashara al-Assada i njegovih saveznika.

Prije početka sirijskog rata, u Idlibu je živjelo dva miliona ljudi, a početkom rata broj stanovnika je upolovljen zbog žestokih sukoba. U martu 2015. godine sirijske opozicione snage zauzele su Idlib i on je od tada svojevrsna utvrda sirijske opozicije.

Idlib je tako postao utočište prognanih pa trenutno u toj sirijskoj regiji živi četiri miliona ljudi koji su meta stalnih režimskih i napada ruskih snaga koje su se u rat uključile u oktobru 2015. godine.

Uz posredstvo Turske, Rusije i Irana, tokom majskih pregovora 2017. godine u Astani, Idlib je proglašen zonom deeskalacije. U Sočiju je 17. septembra 2018. postignut dodatni dogovor o primirju u Idlibu i uspostavi deeskalacijske zone. Shodno dogovoru, opozicione snage su povukle teško naoružanje iz regije, a snage odane Assadovom režimu nisu obustavile artiljerijske i zračne napade u toj regiji.

Turska i Rusija su u martu ove godine dogovorile protokol kojim se sve strane u Idlibu pozivaju na prekid vatre, a turske i ruske snage u svojstvu garantera primirja zajednički provode kontrolne patrole duž linija razdvajanja, odnosno duž autoceste M4. Zajedničke patrole počele su 6. marta.

Sirijac Yaser Salih svakodnevno u selu Kefer Nasih, u Idlibu, sirijskoj provinciji na sjeverozapadu zemlje, na leđima do škole nosi osmogodišnjeg sina Muhameda, javlja Anadolu Agency (AA).

Salih je za AA kazao da je Muhamed imao tumor mišića i da ne može hodati. Takvo zdravstveno stanje negativno je utjecalo na ovog dječaka koji sada ima poteškoće i s govorom.

“Moj sin Muhamed rođen je bez zdravstvenih problema. U petoj je godini počeo da pada. Ljekari su dijagnosticirali tumor mišića”, ispričao je Salih.

Kako je kazao, sina svaki dan na leđima nosi do škole koja je udaljena oko dva kilometra. Muhamed se može liječiti, međutim, zbog loše finansijske situacije porodica to ne može omogućiti. 

“Ne mogu ga poslati na liječenje jer nemam finansijska sredstva. Cijela situacija utječe i na psihičko stanje mog dijeteta. Ranije se igrao s rođacima, trčao. Sada ne može da hoda”, rekao je Salih.

Nada se da će mu neko pomoći i da će Muhamed dobiti adekvatnu medicinsku pomoć. Međutim, ukoliko to nije moguće ovaj Sirijac se nada da će barem dobiti električna invalidska kolica uz pomoć kojih će ovaj dječak ići u školu.

Muhamedovo stanje negativno utječe i na posao oca Saliha koji je umoran od pješačenja. Međutim, kako je kazao, sve zaboravi kada vidi da je njegov sin sretan u školi s prijateljima.

Ovaj Sirijac je podsjetio i na to da je u zemlji, zbog građanskog rata, ostao mali broj ljekara.

“Liječe samo hitne slučajeve. Čitav bi svijet trebao znati za patnju sirijske djece. Nadam se da će se sva bolesna djeca u državi liječiti. Ovde nema lijeka za mnoge bolesti”, dodao je Salih.

Idlib je najveća enklava pod kontrolom sirijske opozicije koja je pod opsadom snaga odanih režimu Bashara al-Assada i njegovih saveznika.

Prije početka sirijskog rata, u Idlibu je živjelo dva miliona ljudi, a početkom rata broj stanovnika je upolovljen zbog žestokih sukoba. U martu 2015. godine sirijske opozicione snage zauzele su Idlib i on je od tada svojevrsna utvrda sirijske opozicije.

Idlib je tako postao utočište prognanih pa trenutno u toj sirijskoj regiji živi četiri miliona ljudi koji su meta stalnih režimskih i napada ruskih snaga koje su se u rat uključile u oktobru 2015. godine.

Uz posredstvo Turske, Rusije i Irana, tokom majskih pregovora 2017. godine u Astani, Idlib je proglašen zonom deeskalacije. U Sočiju je 17. septembra 2018. postignut dodatni dogovor o primirju u Idlibu i uspostavi deeskalacijske zone. Shodno dogovoru, opozicione snage su povukle teško naoružanje iz regije, a snage odane Assadovom režimu nisu obustavile artiljerijske i zračne napade u toj regiji.

Turska i Rusija su u martu ove godine dogovorile protokol kojim se sve strane u Idlibu pozivaju na prekid vatre, a turske i ruske snage u svojstvu garantera primirja zajednički provode kontrolne patrole duž linija razdvajanja, odnosno duž autoceste M4. Zajedničke patrole počele su 6. marta.