O dešavanjima u NK Čelik oglasio se i Edo Omić, direktor stadiona Bilino polje.
“Prije svega iskoristio bih priliku da se izvinim svim fizičkim licima i pravnim subjektima kojima sam svojim obrazom garantovao da će Olgun Aydin platiti njihove usluge, a nije ih platio kao što ni meni nisu isplaćene plate kao ni dug prema mojoj firmi. Olgun Aydin je od ulaska u klub insistirao da se komunikacija odvija preko njegovih saradnika bez direktnog kontakta sa njim. Prvi je bio Abdulhamit Yildirim koji nije dugo izdžao, a njega je naslijedio Erhan Suenbul (Effe) koji je prenosio naređenja generalnom direktoru. “
“Aydin je znao za svaki ugovor igrača, te svaki iznos plate i sva dešavanja u klubu. Ja sam lično Olguna konstantno i na vrijeme upozoravao na sve ključne probleme kao što su neplaćeni doprinosi, blokirani računi, tekuća dugovanja i dugovi prema domaćim i stranim igračima i trenerima: Okoli, Faustin, Volontinnen, Ornek itd. Tekući troškovi i neisplaćene plate igračima, uposlenicima, notarima, advokatima, restoranima, hotelima, redarima i firmama su se gomilale, a mi smo svakodnevno gledali ljude po hodnicima kluba koji traže svoj novac i bilo je neugodnih situacija. Pitali smo se kakav je to investitor koji ne može tekuće obaveze kluba servisirati, plaćati struju i ostale troškove. Mislili smo da ima neki plan i da će konačno krenuti sa pravim investicijama bez svakodnevnog krpljenja i improvizacije. Nekoliko puta je utakmica odigrana pod agregatom zbog neplaćenih računa zbog čega me je bilo sramota jer smo svi strahovali da će agregat prestati da radi. Zapostavljena je omladinska škola, treneri koji se ignorišu, djeca kojima ne mogu platiti autobus u iznosima od 500 KM da odu na utakmicu, a više puta sam posuđivao i svoj novac da bi otišli. Na svaka dva mjeseca su dolazili novi ljudi iz Turske koje smo ispočetka morali upoznavati sa situacijom. Ljudi iz Turske su dolazili i odlazili, davane su im titule sportskih direktora, i razne druge, ali nikada nisu dobili dozvole za rad niti su prijavljeni, a Effe je ostajao i svi ti ljudi koji su dolazili iz Turske bez obzira na titulu opet su se obraćali Effeu za pomoć, za novac i savjet. On je bio taj koji je ovlašten od strane Olguna i koji je upravljao blagajnom i naređivao Alić Nijazu kao i u ostalim segmentima. Niko od “domaćih” uposlenika nije imao ovlasti da odlučuje bilo šta pa čak ni generalni direktor bez da se pita Effe. Olgun je na sastanku nama uposlenicima ponudio 10% na svaki novi sponzorski ugovor o čemu je sačinjen i moj ugovor. Ja sam čovjek koji je za klub donio 60.000,00 KM od sponzora za dvije godine, a nije mi za to isplaćena ni jedna konvertibilna marka. Za vlastiti novac reparirao sam pehar, vratio ga na sjeveroistok gdje i pripada vjerujući da dolaze bolji dani za Čelik”, ističe Omić i nastavlja:
“Za poslove koje sam obavljao za klub nikada nisam naplatio gorivo niti račune za telefon, više puta sam spasio utakmicu od neodigravanja i otklanjao velike probleme u procesu dobijanja licence, a sve u namjeri da navijačima vratim nadu u bolji Čelik. Olgun Aydin se danas ograđuje od svojih ljudi koje je ovlastio da rukovode klubom dok je on u Turskoj, a nama rečeno da poštujemo njegovu odluku. Ugovor o radu koji se navodi je odobren od strane Effea i prije svega transparentan, legalan, ovjeren i potpisan od strane generalnog direktora Ismeta Đuguma. Novi „sporni“ ugovor je rezultat mog prigovora na platu prevodioca Adnana u vrijeme trenera Hasana Ozera kojem je data plata 1500,00 KM + 500 KM smještaj, a boravio je dnevno dva sata u klubu tj. u trajanju treninga. Obzirom na složeniji posao koji sam obavljao reagovao sam i rekao Erhanu Suembulu (Effe) koji je Olgunova desna ruka i član Upravnog odbora da više neću raditi ako mi se plata ne poveća. Nakon što je navodno Olgun Aydin odobrio povećanje plate, potpisao sam novi ugovor u svojstvu savjetnika direktora na iznos od 2000,00 KM a ne 3500,00 KM kako Olgun navodi. Napomenuo bih da je Ugovor sačinjen u julu mjesecu 2019. godine neposredno pred moj odlazak iz kluba te da mi nijedna plata po novom ugovoru nije isplaćena. Olgun Aydin je “zaboravio” napomenuti da sam na sastanku koji se održao krajem marta koji je vodio izvjesni Sait rekao pred uposlenicima, trenerima i advokatima da ću se odreći duga za čišćenje za koji se uložio trud i sredstva, ali da se ne odričem plata i ugovornih obaveza koje imaju prema meni. Zaima Mujezinovića je u augustu 2019. godine lično Olgun Aydin doveo u klub i na sastanku nam rekao da je Zaim predsjednik kad on nije tu, a ja sam neposredno nakon toga odlučio da prestajem sa svojim angažmanom u Čeliku. Niko od nas pa čak ni generalni direktor nije imao nikakve ovlasti i niko nije ništa radio na svoju ruku. Što se tiče ugovora o čišćenju stadiona Bilino Polje firma za čišćenje i održavanje poslovnih prostora Cleaning Service postojala je mnogo prije mog angažmana u Čeliku. Na molbu Erhana Sumbula firma je angažovana da isključivo čisti prostorije kluba dok se ne riješe problemi sa neisplaćenim obavezama prema čistaćicama koje su zbog neisplaćenih plata odbijale da rade. Dakle firma nije angažovana za održavanje terena kako navodi Olgun. Teren održava Alba sa kojima sam imao dobar odnos iako turski treneri nisu poštovali termine treninga i koji nikada nisu poštovali pravila i tačke iz ugovora sa Gradskom upravom. Nakon što su igrači bili prinuđeni iseliti iz stanova gdje su bili smješteni zbog neplaćenih kirija stanodavcima smješteni su u bivšem motelu “Maredo“. Obzirom na već stečenu reputaciju kluba kada je u pitanju isplata nije bilo zainteresovanih za rad u kuhinji i na poslovima čišćenja. Uprkos tome što nisu platili ni prethodne obaveze prema meni na niz molbi Erhana Suembula angažovao sam svoju firmu za pružanje usluge čišćenja i održavanja za više od 20 soba, pranje i mjenjanje posteljine itd. Za tu uslugu potpisan je ugovor na iznos od 1500 KM na mjesečnom nivou. Za navedene usluge platili su jedan mjesec a ostali dužni 6000 KM. Za sva navedena dugovanja po osnovu neisplaćenih plaća, te duga prema firmi tužio sam klub Čelik, a Olgun Aydin je upoznat sa tim. Uprkos tome ponudio mi je pred svojim saradnicima posao neposredno prije proglašenja vanrednog stanja zbog korona virusa, te da kažem iznos plate koju želim i poziciju što sam kategorički odbio. Važno je napomenuti da su ostali dužni i to ne male iznose vlasniku motela “Maredo”, restoranu Salčinović, hotelu “Fontana” igračima i bivšim uposlenicima, a nekim sam ja garantovao i koji mi se javljaju sa riječima podrške i koji će takođe izaći u javnost o nečasnim radnjama odgovornih osoba. Bilo je teško prisustvovati sastancima sa igračima, uposlenicima i privrednicima kojima se obećavalo na moje oči, a ništa od toga nije ispunjeno. Igračima treba čestitati jer su i pored svakodnevnih laži igrali, trpili poniženja da ih istjeravaju iz motela, restorana i stanova zbog neplaćenih dugova. Olgunov dug prema igračima i uposlenicima sa kojima je on pregovarao i napravio ugovore iznosi oko 600.000,00 KM plus neplaćeni doprinosi oko 350.000,00 KM i ja ga pitam šta je to on plaćao u 2019. godini i šta je investirao. Ljude je potrošio, priče je ispričao, a činjenica da nije uspio obezbjediti glavnog sponzora sve govori o njemu. Najvažnije od svega je to da je Olgun bio upoznat sa svim što se dešava u klubu i bezuspješno pokušava da izbjegne odgovornost. Izvještaje je redovno dobijao od strane svojih ljudi, a Erhan Suenbul je konstantno sa njim bio na telefonskoj vezi. Na kraju drago mi je da je došlo do ovoga i da istina konačno izađe na vidjelo. Haram je težak, a teške su i suze neplaćenih radnika, prevarenih firmi i igrača, a koji su mi se svakodnevno žalili. Čast je najvažnija stvar u životu i pitanje je da li bih se oglasio da nisam neosnovano optužen i to odstrane čovjeka kojeg sam podržavao do kraja. Oglasio sam se ne zbog Olguna nego zbog porodice, prijatelja i poslovnih saradnika koji dobro znaju ko sam ja. Ima još niz stvari i nepravilnosti o čijim detaljima će se svakako pozabaviti Tužilaštvo”, poručuje Omić.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
