Krizni štab Ministarstva zdravlja FBiH je jučer donio odluku o zatvaranju predškolskih ustanova s ciljem suzbijanja širenja koronavirusa. To praktično znači da vrtići od ponedjeljka neće raditi.

U Zeničko-dobojskom kantonu, istom odlukom, obuhvaćeni su i produženi boravci za najmlađe osnovce u školama.

Da ne bude zabune, ovakva odluka je izuzetno pozitivna, jer će, zasiguno, doprinijeti da se spriječi širenje virusa među najmlađom populacijom.

Međutim, od ponedjeljka će se veliki broj roditelja sočiti sa problemom ko će čuvati njihovu djecu. Dio njih će se snaći tako što će djecu dati na čuvanje bakama, dedama, rodbini, prijateljima, komšijama… Međutim, i dalje će, sasvim sigurno, biti veliki broj onih koji će morati izostati s posla, jer neće imati s kim da ostave svoju djecu.

Postavlja se pitanje, kako će oni opravdati izostanak? Morat će ga opravdati, jer će se u suprotnom suočiti sa mogućnošću otkaza. Uostalom, i prema važećim zakonima svaki neopravdani izostanak uposlenika u trajanju dužem od tri dana znači otkaz.

Oni koji imaju sreće rade kod razumnog poslodavca, koji im neće praviti problem zbog ovog izostanka s posla. Međutim, šta sa onim ostalim, kojima poslodavac može reći: “Tvoje dijete, tvoja briga, ne interesuje me šta ćeš s djetetom, dođi na posao i radi”? Mogu li takvi otići doktoru i tražiti bolovanje, uz opravdanje da im to bolovanje treba zbog odluke o zatvaranju vrtića ili će morati lagati da su se naprasno razbolili?

Oni koji budu imali sreće i naiđu na razumnog poslodavca, također, mogu očekivati umanjenje plate za dane kada nisu radili. Ko će im nadoknaditi to umanjenje, jer sa posla nisu izostali svojom voljom?

Ko će snositi štetu koju će realno trpiti poslodavci zbog nedolaska radnika na posao?

Ako donosioci odluka, odnosno njihovi predstavnici nemaju odgovore na ovakva pitanja to može značiti samo jedno, roditelji djece predškolskog uzrasta u FBiH će od ponedjeljka, u vezi sa ovim problemom, biti prepušteni isključivo sami sebi, a institucije sistema nisu mogle, znale ili željele da se time bave.

Krizni štab Ministarstva zdravlja FBiH je jučer donio odluku o zatvaranju predškolskih ustanova s ciljem suzbijanja širenja koronavirusa. To praktično znači da vrtići od ponedjeljka neće raditi.

U Zeničko-dobojskom kantonu, istom odlukom, obuhvaćeni su i produženi boravci za najmlađe osnovce u školama.

Da ne bude zabune, ovakva odluka je izuzetno pozitivna, jer će, zasiguno, doprinijeti da se spriječi širenje virusa među najmlađom populacijom.

Međutim, od ponedjeljka će se veliki broj roditelja sočiti sa problemom ko će čuvati njihovu djecu. Dio njih će se snaći tako što će djecu dati na čuvanje bakama, dedama, rodbini, prijateljima, komšijama… Međutim, i dalje će, sasvim sigurno, biti veliki broj onih koji će morati izostati s posla, jer neće imati s kim da ostave svoju djecu.

Postavlja se pitanje, kako će oni opravdati izostanak? Morat će ga opravdati, jer će se u suprotnom suočiti sa mogućnošću otkaza. Uostalom, i prema važećim zakonima svaki neopravdani izostanak uposlenika u trajanju dužem od tri dana znači otkaz.

Oni koji imaju sreće rade kod razumnog poslodavca, koji im neće praviti problem zbog ovog izostanka s posla. Međutim, šta sa onim ostalim, kojima poslodavac može reći: “Tvoje dijete, tvoja briga, ne interesuje me šta ćeš s djetetom, dođi na posao i radi”? Mogu li takvi otići doktoru i tražiti bolovanje, uz opravdanje da im to bolovanje treba zbog odluke o zatvaranju vrtića ili će morati lagati da su se naprasno razbolili?

Oni koji budu imali sreće i naiđu na razumnog poslodavca, također, mogu očekivati umanjenje plate za dane kada nisu radili. Ko će im nadoknaditi to umanjenje, jer sa posla nisu izostali svojom voljom?

Ko će snositi štetu koju će realno trpiti poslodavci zbog nedolaska radnika na posao?

Ako donosioci odluka, odnosno njihovi predstavnici nemaju odgovore na ovakva pitanja to može značiti samo jedno, roditelji djece predškolskog uzrasta u FBiH će od ponedjeljka, u vezi sa ovim problemom, biti prepušteni isključivo sami sebi, a institucije sistema nisu mogle, znale ili željele da se time bave.