Američki novinari David G. Allan i Kristen Rogers istražili su zašto su djeca na svježem zraku i u prirodi puno bolje raspoložena te su otkrili kako to utječe na najmlađe
Dok sam sa suprugom i djecom šetao šumom blizu naše kuće, objasnio sam im kako istovremeno radimo tri stvari koje nas usrećuju, piše za CNN David G. Allan.
Pojašnjava kako se bave tjelovježbom, koja dokazano utječe na bolje raspoloženje. Dodatno, članovi porodice provode kvalitetno vrijeme s najmilijima, što također naučnici smatraju razlogom sreće u životu. I u konačnici, borave u prirodi. Šetnja prirodom povoljno utječe na raspoloženje.
Naše šetnje vikendom uvijek nas vesele, čak i kad je kišovito ili blatnjavo, čak i kad su djeca prljava ili se unaprijed žale što uopće moraju ići sa nama. Čim se pokrenemo, stvari se promijene. To je nefiltrirana avantura, otkivanje, veza i ljepota. Mi smo sretniji – piše Allan.
Znanstveno dokazano
Allen pojašnjava kako je znanost dokazala ono što je on laički primijetio, a njegova kolegica Kristen Rogers istražila je tu temu. Dok se ističe utjecaj boravka u prirodi i na ekološki osviješteno ponašanje odraslih, u srijedu se pojavila studija u časopisu Frontiers in Psychology u kojoj su znanstvenici promatrali utjecaj povezanosti s prirodom na djecu, odnosno na njihovo raspoloženje i ponašanje.
Taj odnos s prirodom znanstvenici su definirali kao karakteristično ponašanje za ljude koji kroz emocionalnu povezanost s prirodnim okolišem i elementima osjećaju kao posljedicu porast sreće. U meksičkoj školi oko 300 djece u dobi od devet do 12 godina sudjelovalo je u upitniku kojim su mjerili njihovu povezanost s prirodom, ekološku svijest i sreću.
Znanstvenici su otkrili da su djeca koja su se osjećala bolje povezana s prirodom bila sretnija kad vide divlju životinju, cvijet ili čuju zvukove prirode, a istovremeno su bili više altruistični i spremniji pomoći drugima. Ta su djeca aktivno brinula o okolišu reciklirajući, štedeći vodu i općenito su se ekološki prihvatljivo ponašali. Češće su govorili da vjeruju u jednakost među spolovima, rasama i socioekonomskim čimbenicima. U konačnici, ta su djeca bila sretnija.
Prethodna istraživanja su otkrila da su ponašanja poput pomaganja drugima i brige za planetu u vrijeme krize okoliša važna jer uprave te mališane postavljaju u ulogu budućih skrbnika prirode.
Oni su budući potrošači proizvoda, radnici, poslovni ljudi i političari koji će odlučivati o budućnosti okoliša temeljem edukacije koju imaju i svoje povezanosti s prirodom – kazala je dr. Laura Barrera-Hernández, autorica studije i profesorica na Instituto Tecnológico de Sonora u Meksiku
Djeca trebaju uzore koji će ih s oduševljenjem voditi kroz prirodu, uz optimizam i stav da treba vječno učiti – dodala je Miyuki Maruping, učiteljica vrtlarstva iz Waldorfske škole u Atlanti. Nije sudjelovala u istraživanju, no waldorfski odgoj ističe umjetnost, maštu i kretanje te suživot s prirodom. Šumski vrtići nude više lokacija diljem zemlje u kojima djeca uče kako vrtlariti, šeću prirodom i najmanje tri sata na dan bez obzira sije li sunce ili pada kiša borave na otvorenome.
Ne moramo biti stručnjaci znanosti o okolišu ili prirodnim studijima. Ono što je važno jest to da provodimo više vremena s djecom istražujući njihovu znatiželju u sigurnom i zabavnom okolišu kaže Maruping.
A to se ne odnosi samo na djecu. Studija iz 2015. godine otkrila je da ljudi koji često šeću prirodom imaju manje negativnih misli. Javnozdravstveni servis u Škotskoj uvjeren je da postoje benefiti prirode kad je riječ o fizičkom i mentalnom zdravlju pa ohrabruju liječnike da ljudima propisuju boravak u prirodi kako bi snizili visoki krvni tlak te smanjili napetost, anksioznost i depresiju.
Mnoge studije su dokazale da nam čak i pasivna interakcija s prirodom omogućuje izlječenje od stresa i napetosti te nam pomaže da se bolje usredotočimo – kaže dr. Tina Cade sa studija hortikulture na Sveučilištu u Teksasu.
Druge studije su pokazale da aktivno sudjelovanje djece u vrtlarenju može mališanima pomoći da bolje jedu, više vježbaju te općenito imaju bolji odnos prema školi i interpersonalnim odnosima kazala je Cade.
Priroda je odgovor
Kad sam bio na fakultetu, otišao sam u Walden Pond. To je poznato jezero u Concordu okruženo šumom. Ondje je Henry David Thoreau živio u zajednici s prirodom i napisao o tome knjigu Walden – piše autor članka Allan.
Nastavlja kako je Thoreau dio intelektualne transcendentalističke elite koja je oko 1800. godine okupila imena poput Ralpha Walda Emersona i Bronsona, oca Louise May Alcott. Oni su imali progresivne ideje o očuvanju okoliša i spiritualnoj razini prirode. Za transcendentaliste, značenje i moć drveta, vode ili vjetra prelazila je okvire samih osjećaja. Za njih je bio imperativ doći u doticaj sa okolišem jer će on djelovati kao tonik koji liječi tijelo i dušu. Naše su duše samo dio velike duše prirode.
Namjerno sam vodio djecu u prirodu kako bismo ih supruga i ja spojili s nečim većim od osnovnih individualnih elemenata na otvorenome, kako bi doživjela nešto više i dublje od prosječnog poslijepodneva. U prirodi, dali smo im odgovore na osnovna pitanja stvarnosti. A to me usrećuje – zaključio je on.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
