Na Sudu BiH danas je nastavljeno suđenje Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću unakrsnim ispitivanjem svjedoka Tužilaštva BiH Munira Alibabića, nekadašnjeg načelnika SDB-a.

Advokatica Dragana Vikića Adna Dobojlić pitala je svjedoka ko je bio nadređen komandantu Vikiću na šta je on odgovorio da su to ministar RMUP-a i pomoćnik ministra. Svjedok je potvrdio i tvrdnju odbrane da Vikić nije mogao upotrebljavati Odred specijalne policije bez naređenja nadređenih. Na pitanje odbrane ko je Asimu Dautbašiću dao naređenje da pređe u Dom policije, Alibabić je kazao da mu je formalno nadređen bio ministar RMUP-a Alija Delimustafić.

Dobojlić je pitala svjedoka da li je Vikić mogao išta narediti Dautbašiću na šta je on odgovorio da nije, a da je Vikić za sve što poduzima morao imati naređenje.

Svjedok je također potvrdio da Nedžad Herenda i Juka Prazina nikada nisu pripadali Odredu specijalne jedinice. Na pitanje da li su „Ševe“ bile rezervni sastav Službe državne bezbjdnosti, Alibabić je odgovorio potvrdno.

Govoreći o zarobljavanju osam vojnika VRS na Dobrinji i svemu što se dalje događalo, svjedok je kazao da je načelnik policije Novi Grad o tome morao biti obavijestiti Centar službe bezbjednosti ili tražiti da se pošalju viši inspektori koji bi ih ispitali.

„Načelnik stanice je morao izvijestiti načelnika CSB-a, Vojnu bezbjednost i odmah napisati depešu i poslati pomoćniku ministra za kriminalitet Jusufu Pušini“.

Svjedok je kazao da je zarobljenike vodio Davor Matić, a da je to mogao narediti Kerim Lučarević ili Fikret Muslimović.

Na pitanje sudije Zorana Božića otkud svjedoku informacija da je Matić bio pripadnik Vojne bezbjednosti odgovorio je da je „to čuo u ratu.“ Na dodatno pitanje sutkinje otkud informacija da su zarobljenici prenoćili u policijskoj stanici, Alibabić je kazao da je to više puta “pričao Željko Varunek.”

Tokom ispitivanja svjedok je potvrdio da načelnik stanice nije smio nikome predati zarobljenike osim CSB-u, kao i da je u aprilu 1992. godine funkcionisao sistem komunikacije i radio-veze.

Na direktno pitanje da li je imao saznanja o odgovornosti Vikića u vezi s ubistvom osam zarobljenika, svjedok je odgovorio: „Nisam nikada. Mnogi su isključivali Vikića u vezi s ovim slučajem“.

Sudija Božić pitao je svjedok ko je njemu govorio o slučaju Veliki park.

„O tome bi vam mogli pričati inspektori koji su bili uz Dautbašića. Oni su mi govorili da Asim i Ugljen znaju sve.“

Advokatica Dobojlić pitala je svjedoka da li je Nedžad Herenda mogao imati zadatak od „vrha“ na šta je on odgovorio da ne zna, ali da to nije učinio samostalno.

“Jesam li upravu ako kažem da je Vikić imao bilo kakvu odgovornost da bi odmah uhapsili i kaznili”, pitala je Dobojlić Alibabića.

„Da. Da je to učinjeno bez znanja Dautbašića odmah bi ga sankcionisali“, kazao je Alibabić ističući da Vikić nije mogao biti odgovoran i reagovati.

“Da li ste imali saznanja da je Vikić uradio išta nečasno osim što je branio grad?”, drugo je pitanje Dobojlić. 

„Nikad ništa što bi se moglo okarakterisati kao disciplinski prekršaj. Vikić se časno i pošteno borio za ovaj grad i bio je simbol otpora“.

Na pitanje da li slučaj Herenda počinje sa događajem u Velikom parku, svjedok je odgovorio potvrdno.

Avokat odbrane Jusufa Pušine Nikica Gržić pitao je svjedoka da li je ikada ikoga obavijestio o Ševama.

„Nisam imao operativnu potrebu, a takvih grupa je bilo desetak“. On je potvrdio da je po zahtjevu Nedžada Ugljena ustupio dvije radio-stanice Nedžadu Herendi (Brki) i jednom od Šošića koje su kasnije vraćene.

Gržić je pitao svjedoka da li je i on odlikovan 1993. godine kada i grupa Ševe na šta je on odgovorio potvrdno. Nije se mogao sjetiti da li je tada i Vikić odlikovan.

Dalje je pitao svjedoka da li je ikada Pušini iznio bilo kakvu činjenicu o Ševama ili Velikom parku.

„Nisam imao potrebu jer sam saznanja imao nakon rata“, kazao je Alibabić koji se u aktivnu službu vratio 2001. godine.

Nekoliko pitanja svjedoku je postavio i sam Pušina navodeći da svjedok vrlo često ne koristi argumente već samo zaključke. Pušina je pitao svjedoka da li je bio obaviješten o dolasku Pušine u njegovu kancelariju i od koga.

„Ja sam samo obaviješten od Delimustafića da ćeš ti doći i Pero Simović“, kazao je Alibabić.

Na pitanje ko je nadležan za Specijalnu jedinicu i njenu namjenu svjedok je kazao da je to nadležnost ministra Delimustafića.

Pušina je kazao da on nije mogao izdati naređenje bez odobrenje ministra, a insistirajući na odgovoru svjedok je potvrdio da ga je nazvao Delimustafić.

S obzirom da je u više navrata spominjao tzv. „Šuru“ – radikalno krilo vrha SDA prema opisu Alibabića, Pušina je pitao da li je on morao poštovati Šuru s obzirom da ga se dovodi u vezu s tom grupom.

„Ti se ponašao sekularno i zato su te zamijenili. Zastupao si Bosnu i Hercegovinu i to je smetalo“, kazao je Alibabić Pušini.

Sudija Božić pitao je Alibabića da li je ikada Vikića upozorio ili mu rekao da je bio pod kontrolom.

On je kazao da to nije učinio, ali da je Vikić znao da ga prate i kontrolišu.

Naredno ročište zakazano je za 6. februar kada će svjedočiti šest članova porodica ubijenih vojnika.

Na Sudu BiH danas je nastavljeno suđenje Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću unakrsnim ispitivanjem svjedoka Tužilaštva BiH Munira Alibabića, nekadašnjeg načelnika SDB-a.

Advokatica Dragana Vikića Adna Dobojlić pitala je svjedoka ko je bio nadređen komandantu Vikiću na šta je on odgovorio da su to ministar RMUP-a i pomoćnik ministra. Svjedok je potvrdio i tvrdnju odbrane da Vikić nije mogao upotrebljavati Odred specijalne policije bez naređenja nadređenih. Na pitanje odbrane ko je Asimu Dautbašiću dao naređenje da pređe u Dom policije, Alibabić je kazao da mu je formalno nadređen bio ministar RMUP-a Alija Delimustafić.

Dobojlić je pitala svjedoka da li je Vikić mogao išta narediti Dautbašiću na šta je on odgovorio da nije, a da je Vikić za sve što poduzima morao imati naređenje.

Svjedok je također potvrdio da Nedžad Herenda i Juka Prazina nikada nisu pripadali Odredu specijalne jedinice. Na pitanje da li su „Ševe“ bile rezervni sastav Službe državne bezbjdnosti, Alibabić je odgovorio potvrdno.

Govoreći o zarobljavanju osam vojnika VRS na Dobrinji i svemu što se dalje događalo, svjedok je kazao da je načelnik policije Novi Grad o tome morao biti obavijestiti Centar službe bezbjednosti ili tražiti da se pošalju viši inspektori koji bi ih ispitali.

„Načelnik stanice je morao izvijestiti načelnika CSB-a, Vojnu bezbjednost i odmah napisati depešu i poslati pomoćniku ministra za kriminalitet Jusufu Pušini“.

Svjedok je kazao da je zarobljenike vodio Davor Matić, a da je to mogao narediti Kerim Lučarević ili Fikret Muslimović.

Na pitanje sudije Zorana Božića otkud svjedoku informacija da je Matić bio pripadnik Vojne bezbjednosti odgovorio je da je „to čuo u ratu.“ Na dodatno pitanje sutkinje otkud informacija da su zarobljenici prenoćili u policijskoj stanici, Alibabić je kazao da je to više puta “pričao Željko Varunek.”

Tokom ispitivanja svjedok je potvrdio da načelnik stanice nije smio nikome predati zarobljenike osim CSB-u, kao i da je u aprilu 1992. godine funkcionisao sistem komunikacije i radio-veze.

Na direktno pitanje da li je imao saznanja o odgovornosti Vikića u vezi s ubistvom osam zarobljenika, svjedok je odgovorio: „Nisam nikada. Mnogi su isključivali Vikića u vezi s ovim slučajem“.

Sudija Božić pitao je svjedok ko je njemu govorio o slučaju Veliki park.

„O tome bi vam mogli pričati inspektori koji su bili uz Dautbašića. Oni su mi govorili da Asim i Ugljen znaju sve.“

Advokatica Dobojlić pitala je svjedoka da li je Nedžad Herenda mogao imati zadatak od „vrha“ na šta je on odgovorio da ne zna, ali da to nije učinio samostalno.

“Jesam li upravu ako kažem da je Vikić imao bilo kakvu odgovornost da bi odmah uhapsili i kaznili”, pitala je Dobojlić Alibabića.

„Da. Da je to učinjeno bez znanja Dautbašića odmah bi ga sankcionisali“, kazao je Alibabić ističući da Vikić nije mogao biti odgovoran i reagovati.

“Da li ste imali saznanja da je Vikić uradio išta nečasno osim što je branio grad?”, drugo je pitanje Dobojlić. 

„Nikad ništa što bi se moglo okarakterisati kao disciplinski prekršaj. Vikić se časno i pošteno borio za ovaj grad i bio je simbol otpora“.

Na pitanje da li slučaj Herenda počinje sa događajem u Velikom parku, svjedok je odgovorio potvrdno.

Avokat odbrane Jusufa Pušine Nikica Gržić pitao je svjedoka da li je ikada ikoga obavijestio o Ševama.

„Nisam imao operativnu potrebu, a takvih grupa je bilo desetak“. On je potvrdio da je po zahtjevu Nedžada Ugljena ustupio dvije radio-stanice Nedžadu Herendi (Brki) i jednom od Šošića koje su kasnije vraćene.

Gržić je pitao svjedoka da li je i on odlikovan 1993. godine kada i grupa Ševe na šta je on odgovorio potvrdno. Nije se mogao sjetiti da li je tada i Vikić odlikovan.

Dalje je pitao svjedoka da li je ikada Pušini iznio bilo kakvu činjenicu o Ševama ili Velikom parku.

„Nisam imao potrebu jer sam saznanja imao nakon rata“, kazao je Alibabić koji se u aktivnu službu vratio 2001. godine.

Nekoliko pitanja svjedoku je postavio i sam Pušina navodeći da svjedok vrlo često ne koristi argumente već samo zaključke. Pušina je pitao svjedoka da li je bio obaviješten o dolasku Pušine u njegovu kancelariju i od koga.

„Ja sam samo obaviješten od Delimustafića da ćeš ti doći i Pero Simović“, kazao je Alibabić.

Na pitanje ko je nadležan za Specijalnu jedinicu i njenu namjenu svjedok je kazao da je to nadležnost ministra Delimustafića.

Pušina je kazao da on nije mogao izdati naređenje bez odobrenje ministra, a insistirajući na odgovoru svjedok je potvrdio da ga je nazvao Delimustafić.

S obzirom da je u više navrata spominjao tzv. „Šuru“ – radikalno krilo vrha SDA prema opisu Alibabića, Pušina je pitao da li je on morao poštovati Šuru s obzirom da ga se dovodi u vezu s tom grupom.

„Ti se ponašao sekularno i zato su te zamijenili. Zastupao si Bosnu i Hercegovinu i to je smetalo“, kazao je Alibabić Pušini.

Sudija Božić pitao je Alibabića da li je ikada Vikića upozorio ili mu rekao da je bio pod kontrolom.

On je kazao da to nije učinio, ali da je Vikić znao da ga prate i kontrolišu.

Naredno ročište zakazano je za 6. februar kada će svjedočiti šest članova porodica ubijenih vojnika.