Ako često u prisutnosti djeteta ‘visite’ na društvenim mrežama dijete će mobitel početi doživljavati kao objekt žudnje te kasnije postati ovisno o njemu, smatraju psiholozi

Agencija za zaštitu okoliša upozoravala je na opasnosti pasivnog pušenja 1991. godine, otprilike 30 godina nakon što su znanstvenici ustanovili da pušenje cigareta izaziva rak. Danas, sve više istraživanja ukazuje na novi neizravni zdravstveni rizik. 

Baš kao što boravak u blizini pušača može povećati rizik od raka, bolesti srca i pluća te cijelog niza drugih bolesti, sasvim je moguće da je i “pasivna izloženost ekranima” opasna po dječje zdravlje, tvrdi Joelle Renstrom sa sveučilišta u Bostonu.

Roditelji koji se ne mogu suzdržati od upotrebe vlastitih mobitela tako bi mogli nehotice dovesti do toga da i njihova djeca postanu ovisnici o ekranima. 

Joelle Renstrom je još prije deset godina primijetila da njezini studenti ne mogu provesti 50 minuta bez mobitela, što joj je otežalo vođenje nastave, a ujedno ju je zainteresiralo to što se događa. Provela je anketu među svojim studentima i ustanovila da 20 posto njih svoje ponašanje smatra “ovisnošću”, a još veći dio njih svoje korištenje mobitela opisuje negativnim terminima.

Danas smatra da za to nisu krivi sami učenici, nego odrasli od kojih su naučili takvo ponašanje. 

U prosjeku, odrasli Amerikanci provjeravaju svoje mobitele više od 2500 puta na dan. Prema Američkoj udruzi psihijatara, to zadovoljava sve kriterije za ovisnost. Naravno, gledanje društvenih mreža pred djecom nije isto kao puhanje dima u lice, ali svejedno može imati negativne posljedice. 

Današnje majke često provjeravaju vijesti, e-mailove, dopisuju se s prijateljicama ili sudjeluju u grupnim diskusijama o roditeljstvu dok čuvaju svoju djecu. Razumljivo je da se povremeno zažele društva odraslih, no djeca, pa čak i dojenčad primjećuju te navike. Promatraju roditelje kako često posežu za naizgled čarobnim predmetom koji bljeska, svjetluca, ispušta zvukove i prikazuje pokretne slike.

Tko ne bi poželio takvu igračku? No problem je u tome što želja za telefonom tako postaje dio osobnosti. 

Osim toga, djeca vole oponašati. Ljudski se mozak razvija do 25 godine, a istraživanja ukazuju da je adolescentski mozak osobito sklon nepotrebnim rizicima, traženju odobravanja vršnjaka i slabijoj kontroli nagona.

Povežemo li to sa cjeloživotnim doživljajem mobitela kao objekta žudnje, nije neobično što toliki tinejdžeri teško ispuštaju mobitel iz ruku. Odrasli su ti koji bi svojim primjerom trebali pokazati djeci tehnologiju treba koristiti odgovorno i umjereno, zaključuje Renstrom.

Ako često u prisutnosti djeteta ‘visite’ na društvenim mrežama dijete će mobitel početi doživljavati kao objekt žudnje te kasnije postati ovisno o njemu, smatraju psiholozi

Agencija za zaštitu okoliša upozoravala je na opasnosti pasivnog pušenja 1991. godine, otprilike 30 godina nakon što su znanstvenici ustanovili da pušenje cigareta izaziva rak. Danas, sve više istraživanja ukazuje na novi neizravni zdravstveni rizik. 

Baš kao što boravak u blizini pušača može povećati rizik od raka, bolesti srca i pluća te cijelog niza drugih bolesti, sasvim je moguće da je i “pasivna izloženost ekranima” opasna po dječje zdravlje, tvrdi Joelle Renstrom sa sveučilišta u Bostonu.

Roditelji koji se ne mogu suzdržati od upotrebe vlastitih mobitela tako bi mogli nehotice dovesti do toga da i njihova djeca postanu ovisnici o ekranima. 

Joelle Renstrom je još prije deset godina primijetila da njezini studenti ne mogu provesti 50 minuta bez mobitela, što joj je otežalo vođenje nastave, a ujedno ju je zainteresiralo to što se događa. Provela je anketu među svojim studentima i ustanovila da 20 posto njih svoje ponašanje smatra “ovisnošću”, a još veći dio njih svoje korištenje mobitela opisuje negativnim terminima.

Danas smatra da za to nisu krivi sami učenici, nego odrasli od kojih su naučili takvo ponašanje. 

U prosjeku, odrasli Amerikanci provjeravaju svoje mobitele više od 2500 puta na dan. Prema Američkoj udruzi psihijatara, to zadovoljava sve kriterije za ovisnost. Naravno, gledanje društvenih mreža pred djecom nije isto kao puhanje dima u lice, ali svejedno može imati negativne posljedice. 

Današnje majke često provjeravaju vijesti, e-mailove, dopisuju se s prijateljicama ili sudjeluju u grupnim diskusijama o roditeljstvu dok čuvaju svoju djecu. Razumljivo je da se povremeno zažele društva odraslih, no djeca, pa čak i dojenčad primjećuju te navike. Promatraju roditelje kako često posežu za naizgled čarobnim predmetom koji bljeska, svjetluca, ispušta zvukove i prikazuje pokretne slike.

Tko ne bi poželio takvu igračku? No problem je u tome što želja za telefonom tako postaje dio osobnosti. 

Osim toga, djeca vole oponašati. Ljudski se mozak razvija do 25 godine, a istraživanja ukazuju da je adolescentski mozak osobito sklon nepotrebnim rizicima, traženju odobravanja vršnjaka i slabijoj kontroli nagona.

Povežemo li to sa cjeloživotnim doživljajem mobitela kao objekta žudnje, nije neobično što toliki tinejdžeri teško ispuštaju mobitel iz ruku. Odrasli su ti koji bi svojim primjerom trebali pokazati djeci tehnologiju treba koristiti odgovorno i umjereno, zaključuje Renstrom.