Američka istražiteljica Jessica Sterna s Pardee škole za globalne studije na Boston univerzitetu, objavila je u New York Timesu esej pod naslovom “Zašto sam dopustila osuđenu ratnu zločincu da me iscjeljuje energijom?”

Ona je radi potrebe istraživanja provela 48 sati sa osuđenim zločincem Radovanom Karadžićem.

“Nekoliko puta je tokom naših diskusija Radovan Karadžić želio pokazati svoju vještinu u bioenergetskom izlječenju. Prvi put je to bilo 23. januara 2015. godine, tokom treće od 12 četvoročasovnih razgovora koje smo vodili između oktobra 2014. i novembra 2016. Sjedili smo za svojim stolicama za svojim malim drvenim stolom u maloj sobi koji nam je dodijelio zatvor Ujedinjenih nacija u Hagu. Karadžić se skrivao nakon optužnice 1995. za genocid i zločine protiv čovječnosti, uključujući i njegovu ulogu u ubistvu 8000 muškaraca i dječaka u Srebrenici tokom rata u Bosni. Htjela sam shvatiti zašto se prerušio u iscjelitelja energije”, piše u eseju američke profesorice.

Navodi da je bivši predsjednik Republike Srpske postao je Dragan David Dabić, iscjelitelj energije koji nudi duhovne lijekove za neplodnost i bolesti.

“Karadžić me pogledao direktno u oči i pitao: Da li biste željeli da vam pokažem kako to funkcioniše? Bila sam iznenađena, nesigurna kako odgovoriti. Pomislila sam: Ako kažem ne, on će pobijediti. Vidio bi da se ja njega bojim. Ali reći da značilo bi izložiti se njegovom dodiru. Ne samo njegov dodir, već njegova „isceljujuća“ energija. I dalje me gledao, ukazivao me svojim pogledom. Nisam mislila da će me zadaviti. Ali znao sam da dežurni stražar, koji je trebao da nas nadgleda i čuva, sjedi za stolom i besposleno prelistava stranice časopisa. Odgovorila sam: Da. U tom trenutku i danima nakon toga obećala sam sebi da nikome neću reći za ovaj incident”, piše, između ostalog, u njenom eseju.

Dodala je da je opasno to što proučava nasilne muškarce ili muškarce koji podstiču nasilje.

“Morala sam da ga slušam i to bez izrečene presude. Morala sam se se predati, makar samo privremeno, njegovoj slici o sebi. Znala sam, kada sam nagovorila sud da mi dozvoli intervju s Karadžićem, da ću se morati predati njegovoj ideji o sebi – kao moćnom mistiku, velikom pjesniku i cijenjenom psihijatru”, navodi se u njenom eseju za New York Times.

Američka istražiteljica Jessica Sterna s Pardee škole za globalne studije na Boston univerzitetu, objavila je u New York Timesu esej pod naslovom “Zašto sam dopustila osuđenu ratnu zločincu da me iscjeljuje energijom?”

Ona je radi potrebe istraživanja provela 48 sati sa osuđenim zločincem Radovanom Karadžićem.

“Nekoliko puta je tokom naših diskusija Radovan Karadžić želio pokazati svoju vještinu u bioenergetskom izlječenju. Prvi put je to bilo 23. januara 2015. godine, tokom treće od 12 četvoročasovnih razgovora koje smo vodili između oktobra 2014. i novembra 2016. Sjedili smo za svojim stolicama za svojim malim drvenim stolom u maloj sobi koji nam je dodijelio zatvor Ujedinjenih nacija u Hagu. Karadžić se skrivao nakon optužnice 1995. za genocid i zločine protiv čovječnosti, uključujući i njegovu ulogu u ubistvu 8000 muškaraca i dječaka u Srebrenici tokom rata u Bosni. Htjela sam shvatiti zašto se prerušio u iscjelitelja energije”, piše u eseju američke profesorice.

Navodi da je bivši predsjednik Republike Srpske postao je Dragan David Dabić, iscjelitelj energije koji nudi duhovne lijekove za neplodnost i bolesti.

“Karadžić me pogledao direktno u oči i pitao: Da li biste željeli da vam pokažem kako to funkcioniše? Bila sam iznenađena, nesigurna kako odgovoriti. Pomislila sam: Ako kažem ne, on će pobijediti. Vidio bi da se ja njega bojim. Ali reći da značilo bi izložiti se njegovom dodiru. Ne samo njegov dodir, već njegova „isceljujuća“ energija. I dalje me gledao, ukazivao me svojim pogledom. Nisam mislila da će me zadaviti. Ali znao sam da dežurni stražar, koji je trebao da nas nadgleda i čuva, sjedi za stolom i besposleno prelistava stranice časopisa. Odgovorila sam: Da. U tom trenutku i danima nakon toga obećala sam sebi da nikome neću reći za ovaj incident”, piše, između ostalog, u njenom eseju.

Dodala je da je opasno to što proučava nasilne muškarce ili muškarce koji podstiču nasilje.

“Morala sam da ga slušam i to bez izrečene presude. Morala sam se se predati, makar samo privremeno, njegovoj slici o sebi. Znala sam, kada sam nagovorila sud da mi dozvoli intervju s Karadžićem, da ću se morati predati njegovoj ideji o sebi – kao moćnom mistiku, velikom pjesniku i cijenjenom psihijatru”, navodi se u njenom eseju za New York Times.