Bivši neurohirurg NHS-a tvrdi da bi prva transplantacija ljudske glave mogla da se dogodi u narednih 10 godina i da on zna kako ovaj podvig može da se izvede.

Brus Metju, bivši načelnik neurohirurgije u bolnici pri Univerzitetu Hal, radio je na naučnofantastičnom romanu s osnivačem Instituta za futurologiju Majklom Lijem kada je shvatio potencijalni ključ uspjeha ove operacije. On vjeruje da hirurzi ne bi presađivali samo čovjekovu glavu već bi morali da presade i cijelu kičmenu moždinu u drugo tijelo. Bila bi to revolucija u medicini.

Do sada se nekoliko naučnika koji su pokušali da izvrše transplantaciju glave uglavnom fokusiralo na metode koje razaraju kičmenu moždinu, ideju koju je Metju, koji je obavio više od 10.000 operacija, opisuje kao “krajnje smiješnu”.

Ali ovaj hirurg tvrdi da napredak u neurohirurgiji, robotizaciji i transplantaciji matičnih ćelija znači da bi bilo moguće ponovno pričvrstiti čitavu kičmenu moždinu s pripadajućom glavom na drugo tijelo. Predviđa da bi se to moglo dogoditi i prije 2030. godine.

“U početku nam je namjera bila da raspravljamo o toj ideji, koja se na prvu loptu činila prilično blesavom, ali tada sam shvatila da zapravo nije. Ako presadite mozak i držite mozak i kičmenu moždinu zajedno, to zapravo nije nemoguće. Kičmena moždina je najdublje što se može zamisliti. Mozak morate držati spojenim s kičmenom moždinom. Pomisao na to da se to radi drugačije je krajnje smiješna. Trenutno možete spojiti jedan ili dva nerva, ali zahvaljujući robotici i vještačkoj inteligenciji, uskoro ćemo moći to da uradimo sa 200 živaca. Očigledno je vrlo teško izvaditi kičmenu moždinu bez oštećenja, trebat će nam niz usavršavanja, ali vjerujem da će to biti izvodljivo u narednih 10 godina”, rekao je Metju. 

Iako ova metoda ne bi bila od pomoći onima koji imaju povrede kičme, mogla bi da pomogne onim osobama s degenerativnim mišićnim bolestima. 

Metju je rekao da još postoje sumnje oko toga koliko bi transplantirani dijelovi mogli da se integriraju s toliko DNK druge osobe i da bi možda trebalo prenijeti i bakterije iz crijeva. On vjeruje da bi se transplantacijom matičnih ćelija mogla spriječiti eventualna odbacivanja tkiva.

Bivši neurohirurg NHS-a tvrdi da bi prva transplantacija ljudske glave mogla da se dogodi u narednih 10 godina i da on zna kako ovaj podvig može da se izvede.

Brus Metju, bivši načelnik neurohirurgije u bolnici pri Univerzitetu Hal, radio je na naučnofantastičnom romanu s osnivačem Instituta za futurologiju Majklom Lijem kada je shvatio potencijalni ključ uspjeha ove operacije. On vjeruje da hirurzi ne bi presađivali samo čovjekovu glavu već bi morali da presade i cijelu kičmenu moždinu u drugo tijelo. Bila bi to revolucija u medicini.

Do sada se nekoliko naučnika koji su pokušali da izvrše transplantaciju glave uglavnom fokusiralo na metode koje razaraju kičmenu moždinu, ideju koju je Metju, koji je obavio više od 10.000 operacija, opisuje kao “krajnje smiješnu”.

Ali ovaj hirurg tvrdi da napredak u neurohirurgiji, robotizaciji i transplantaciji matičnih ćelija znači da bi bilo moguće ponovno pričvrstiti čitavu kičmenu moždinu s pripadajućom glavom na drugo tijelo. Predviđa da bi se to moglo dogoditi i prije 2030. godine.

“U početku nam je namjera bila da raspravljamo o toj ideji, koja se na prvu loptu činila prilično blesavom, ali tada sam shvatila da zapravo nije. Ako presadite mozak i držite mozak i kičmenu moždinu zajedno, to zapravo nije nemoguće. Kičmena moždina je najdublje što se može zamisliti. Mozak morate držati spojenim s kičmenom moždinom. Pomisao na to da se to radi drugačije je krajnje smiješna. Trenutno možete spojiti jedan ili dva nerva, ali zahvaljujući robotici i vještačkoj inteligenciji, uskoro ćemo moći to da uradimo sa 200 živaca. Očigledno je vrlo teško izvaditi kičmenu moždinu bez oštećenja, trebat će nam niz usavršavanja, ali vjerujem da će to biti izvodljivo u narednih 10 godina”, rekao je Metju. 

Iako ova metoda ne bi bila od pomoći onima koji imaju povrede kičme, mogla bi da pomogne onim osobama s degenerativnim mišićnim bolestima. 

Metju je rekao da još postoje sumnje oko toga koliko bi transplantirani dijelovi mogli da se integriraju s toliko DNK druge osobe i da bi možda trebalo prenijeti i bakterije iz crijeva. On vjeruje da bi se transplantacijom matičnih ćelija mogla spriječiti eventualna odbacivanja tkiva.