Prijateljstvo psa i čovjeka tema je koja je uvijek privlačila pažnju javnosti, brojnih pjesnika, režisera i slikara, a priča sa sjevera Turske o psu Cakiru i njegovoj vlasnici Aysi Cakir svakako je jedna od onih koju tamošnja javnost prati s posebnom empatijom.

Gospođi Ayse iz mjesta Yaglidere kod Giresuna dijagnosticiran je karcinom, zbog čega je hospitalizirana u bolnici, a kao pomoć u bolnici boravi i njen sin Musa Cakir.

Oni su u bolnici već 20 dana, a njihov pas Cakir ne odvaja se od ulaznih vrata i pred bolnicom čeka Aysu.
U razgovoru s novinarom AA, Musa Cakir je kazao da je i sam iznenađen da je pas Cakir toliko tužan i da ne želi ići kući bez oboljele Ayse.

Uposlenici bolnice pauze provode zanimajući se za tu priču i donose hranu i brinu o Cakiru.

“Cakir je uvijek išao uz majku i pred kućom bi je čekao da ponovo izađe vani. Znali smo da se vezao za nju, ali iznenadili smo se kad smo shvatili da ne želi otići ispred bolnice dok je majka u njoj“, kazao je Musa.

On je izrazio nadu da će mu majki Ayse uskoro biti bolje i da će biti puštena na kućno liječenje te je dodao da će biti zanimljivo vidjeti kako će pas reagirati i sa koliko sreće će se vratiti kući.

“Ljudima je zanimljiva ova priča i dive se kako je pas odan, ali ja bih ovom prilikom htio ukazati na još jednu lijepu i humanu dimenziju cijele priče. To su svakako ljekari i osoblje bolnice koji su preuzeli brigu o psu“, kazao je Musa Cakir.

Prijateljstvo psa i čovjeka tema je koja je uvijek privlačila pažnju javnosti, brojnih pjesnika, režisera i slikara, a priča sa sjevera Turske o psu Cakiru i njegovoj vlasnici Aysi Cakir svakako je jedna od onih koju tamošnja javnost prati s posebnom empatijom.

Gospođi Ayse iz mjesta Yaglidere kod Giresuna dijagnosticiran je karcinom, zbog čega je hospitalizirana u bolnici, a kao pomoć u bolnici boravi i njen sin Musa Cakir.

Oni su u bolnici već 20 dana, a njihov pas Cakir ne odvaja se od ulaznih vrata i pred bolnicom čeka Aysu.
U razgovoru s novinarom AA, Musa Cakir je kazao da je i sam iznenađen da je pas Cakir toliko tužan i da ne želi ići kući bez oboljele Ayse.

Uposlenici bolnice pauze provode zanimajući se za tu priču i donose hranu i brinu o Cakiru.

“Cakir je uvijek išao uz majku i pred kućom bi je čekao da ponovo izađe vani. Znali smo da se vezao za nju, ali iznenadili smo se kad smo shvatili da ne želi otići ispred bolnice dok je majka u njoj“, kazao je Musa.

On je izrazio nadu da će mu majki Ayse uskoro biti bolje i da će biti puštena na kućno liječenje te je dodao da će biti zanimljivo vidjeti kako će pas reagirati i sa koliko sreće će se vratiti kući.

“Ljudima je zanimljiva ova priča i dive se kako je pas odan, ali ja bih ovom prilikom htio ukazati na još jednu lijepu i humanu dimenziju cijele priče. To su svakako ljekari i osoblje bolnice koji su preuzeli brigu o psu“, kazao je Musa Cakir.